Gdje je Zagrepčanin Paul Andrej Milovan (25), kojemu se svaki trag izgubio lanjskog 9. veljače kada je u 19.14 posljednji put viđen u blizini Palače pravde kako na semaforu izlazi iz taksija, i dalje nitko ne zna. Ali, zato je u međuvremenu sudsku presudu dočekao posrnuli zaštitar Emil W. (46) koji je na iznimno odiozan način od obitelji nestalog tražio 7000 eura otkupnine, fingirajući da je Paul Andrej otet.
Iako je Emil W. inicijalno bio pod istragom zbog otmice nestalog mladića, zagrebačko tužiteljstvo na kraju ga je optužilo za pokušaj iznude, a za to ga je Općinski kazneni sud u Zagrebu osudio na djelomično uvjetnu kaznu od 16 mjeseci zatvora, od čega je pola kazne bezuvjetni dio, a pola s rokom kušnje od četiri godine tijekom kojih ne smije počiniti novo kazneno djelo ako ne želi natrag u zatvor. Sud mu je ujedno naredio plaćanje 1657 eura sudskih troškova te ga, nakon provedenih devet mjeseci u istražnom zatvoru, pustio na slobodu. U sudnici se posuo pepelom i priznao krivnju za djelo koje je počinio s izravnom namjerom. Osim priznanja, kao olakotna okolnost uzeti su mu u obzir iskazano žaljenje i kajanje, činjenica da je djelo ostalo na pokušaju te njegova neosuđivanost, pa je za sud ovaj pokušaj iznude bio samo incident, a ne obrazac ponašanja. Otegotno mu je, pak, bilo to što je iznuđivao "majku u vezi njezina nestalog sina".
A taj cijeli užas za obitelj nestalog počeo je kada je mobitel Paula Andreja trajno ugašen toga kobnog dana u 19.33 sata. S odmakom od tjedan dana u policijskoj je postaji završio upravo iznuđivač Emil W. jer su članice obitelji nestalog 15. veljače primile na mobitel seriju vrlo uznemirujućih SMS-ova. Prvoj poruci prethodio je, međutim, telefonski poziv. S druge strane nitko nije odgovarao, jedino što se čulo bio je žamor muških glasova.
"Pozdrav, tražite svog sina, zar ne?", poruka je koja je stigla u 18.27 sati majci nestalog Paula Andreja. Deset minuta poslije stigla joj je nova poruka: "Trenutno je kod mene u Zaprešiću".
"Javite mi se, gdje je, je li dobro? Odgovorite mi, molim vas", upitala je pošiljatelja poruke zabrinuta žena koja tad već punih šest dana nije znala gdje joj je dijete. U 19.45 stigla joj je nova poruka u kojoj joj se daje do znanja o kvartu u kojem stanuje, a uz to je još pisalo: "Koliko želiš platiti da ti sin izađe na slobodu? Ako si ne možeš priuštiti novac, organi će raditi za mene... To uopće nije loša ideja".
Briga i neizvjesnost zabrinute majke samo su još više rasle te je ponovno upitala iznuđivača što je s njezinim sinom i koliko novca traži. Nakon toga je u 21.09 dobila odgovor koji ledi krv u žilama, a to je da će se, ako ne plati 7000 eura, organi njezina sina koristiti... uz napomenu da ne smije kontaktirati policiju. Potom joj je nepoznata osoba dala do znanja da zna što Paul nosi na sebi, gdje je posljednji put viđen..., pa da joj je bolje da surađuje i da sve poduzme ako želi vidjeti sina.
U isto vrijeme je identičnu jezivu komunikaciju s nepoznatom osobom preko mobitela prolazila i teta nestalog mladića, za koju nisu znali da je teta, nego su također mislili da je majka. Nakon što je odgovorila na poruku ima li kakvih informacija o Paulu Andreju, u 18.32 stigao joj je odgovor: "Da, i vrlo je hitno. Trenutno je kod mene u Zaprešiću. Za manje od dva sata ubit ću ga. Ako ti bude trebao živ, ja ću ti reći što da radiš. Bio je pod mojim nadzorom, nestao je s mojim gangsterom".
Dvadeset minuta poslije stigao joj je novi užasni sadržaj: "Dajem ti dva sata, slušaj me pažljivo, da nadoknadiš 7000 eura za njegov život. Razmisli o njemu, doći ću po tebe, čuvaj ovo kao tajnu", a u 19.26 posljednja je poslana poruka: "Ti se igraš s nama, čekaj njegovo mrtvo tijelo ujutro, ti ćeš biti sljedeći", nakon čega su zatražile pomoć policije.
Na osnovi broja telefona kriminalisti su ušli u trag te došli do Emila W. koji, sudeći prema istrazi, u tom pokušaju iznude nije bio sam.
Istražitelji su baratali i podatkom da je osumnjičeni svakodnevno bio u kontaktu s osobom još uvijek neutvrđenog identiteta koja se predstavljala kao Dixie Emil. Njih dvoje su došli na ideju da se okoriste naplatom otkupnine. Za taj je plan Emil W., prema optužbi, poslao Dixie Emil podatke o SIM kartici hrvatskog broja koju je stavio u svoj mobitel i potom proslijedio Dixie aktivacijski kod koji je dobio od WhatsAppa. Na taj je način optuženi omogućio da Dixie na svom mobitelu bez hrvatskog broja aktivira WhatsApp kako bi joj dalje dojavljivao recentne podatke o nestalom Paulu Andreju. A ono što je uslijedilo je sramotno. Na mobitele majke i tete nestalog počele su s broja te SIM kartice stizati jezive poruke s ciljem iznude novca. Obje su žene stekle dojam da je Paul Andrej ozbiljno životno ugrožen, a strah koji ih je preplavio u tim trenucima nemoći neopisiv je.
A na tu je ideju Emil W., prema optužbi, došao između 8. i 15. veljače kada je na autobusnoj stanici kod Kauflanda u novozagrebačkom Središću uočio plakat s fotografijom i osobnim podacima nestalog Paula Andreja. Na tom plakatu rukom su bili ispisani i brojevi telefona zabrinutih članova obitelji te poruka "Traži ga mama". Plakat je Emil W. fotografirao i poslao Dixie Emil.
- Od svibnja 2024. dopisujem se sa ženskom osobom imena Dixie. Na njezin zahtjev kupio sam broj hrvatskog teleoperatora kako bi ona tamo mogla aktivirati WhatsApp. Kupio sam SIM s pozivnim 092 i trebalo ga je aktivirati. Slikao sam joj SIM i broj te poslao, a onda je ona tamo tražila od WhatsAppa kod. Nazvali su mene pa sam kod koji je stigao poslao njoj. A što se tiče Paula Andreja, ne poznajem ga. Vidio sam letak s njegovom slikom, podacima i brojem u Središću. Slikao sam to i objavio na svom Facebooku. Pričao sam Dixie kako ne mogu vjerovati da je nestao dečko od 24 godine, a posebno me pogodilo to što je pisalo da ga traži majka. S Dixie sam pričao i da su ga mogli oteti zbog organa, kao i da je Paul posljednji put viđen na Savici pa sam pomislio da mu je nešto krenulo loše zbog droge jer tamo ima puno droge. Dixie me na to pitala što policija po tom pitanju radi i znam li kakvog su mu roditelji imovinskog stanja. To sam joj sve rekao nagađajući, a ja osobno nikome nisam slao nikakve poruke - branio se Emil W. pred istražiteljima nakon uhićenja.
O toj Dixie rekao je da ju je upoznao preko Messengera, da se nikada nisu čuli telefonom i da su si međusobno slali fotografije. Navodno mu je rekla da ima 30 godina, živi u Kaliforniji, časnica je američke vojske i ima sina od šest godina pa joj je, tvrdi, od lipnja 2024. slao 25 eura mjesečno. Planirao je, uvjeravao je dalje kriminaliste, otići kod Dixie u posjet u Ameriku,
***ali zbog ranije osuđivanosti nije uspio dobiti vizu.
- Komunicirali smo na engleskom. Ja sam joj se jednom požalio da nemam novca pa je bez moga dopuštenja otvorila lažni Facebook profil pod mojim imenom, tražeći od mojih prijatelja u porukama da mi uplaćuju novac. Nastavno na to su me prijatelji kontaktirali, ja sam im rekao da im poruke slao nisam, tako da sam nju nakon toga blokirao. Ali mi se nakon nekog vremena javila nepoznata osoba s nepoznatog broja iz Slavonije rekavši da se javim Dixie. I jesam. A kako je ona aktivirala SIM karticu koju sam ja kupio? Pa, poslao sam sliku s brojem njoj pa je preko WhatsAppa pokrenula registraciju, a ja sam fizički SIM stavio u svoj telefon. Netko me nazvao s aplikacije i dao mi kod koji sam poslao Dixie - pojasnio je još Emil W.
Isticao je pritom kako je s Dixie uglavnom razgovarao o tekućim problemima, poput činjenice da se u Hrvatskoj radi za troje, a dobije plaća za jednog.
Služba organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke detaljno je analizirala sadržaj Samsunga oduzetog osumnjičenom te su zaključili da je Emil W. u intimnom odnosu na daljinu s Dixie koja ga je stalno tražila novac i obećavala mu zauzvrat da će doputovati s djetetom iz Tampe u SAD-u kod njega u Hrvatsku kako bi zajedno živjeli. S nadom da će ga posjetiti, Emil W. joj je slao, osim novca na zahtjev, i razne kodove prepaid hrvatskih SIM kartica kako bi se ona mogla koristiti hrvatskim brojevima, iako fizički ne posjeduje SIM kartice.
S obzirom na to otkriće i iskaz Emila W., svoje mišljenje je kroz telekomunikacijsko vještačenje dao vještak Đuro Lubura. Njegov je zadatak zapravo bio dati odgovor je li tehnički moguće instalirati i aktivirati WhatsApp kao što tvrdi optuženi i je li moguće potom na taj način uspostaviti telefonski poziv ili poslati poruku iz inozemstva, a da se pritom prikazuje da pozivi i poruke dolaze iz Zagreba. Vještak je morao dati odgovor i je li moguće da se, primjerice, fizički SIM kartica nalazi u Zagrebu, a da je WhatsApp aktiviran na drugom uređaju.
- Tehnički je to moguće. No, kada se sagledaju sve prikupljene činjenice i dokazi, očito je da je okrivljeni tu komunikaciju koristio za počinjenje kaznenog djela - zaključio je Lubura.
Vještaci psihijatri su, pak, za Emila W. zaključili da kod njega nisu našli nikakve psihopatološke elemente koji bi ukazivali na težu duševnu smetnju koja bi u inkriminirano vrijeme dovela do redukcije njegovih sposobnosti shvaćanja kaznenog djela.
A gdje je Paul Andrej već 14 i pol mjeseci? Nitko ne zna. Kako smo pisali, nestali mladić ima kosu boje meda, svjetlosmeđe oči, slabije je tjelesne građe i visine 175 centimetara, a na dan nestanka bio je odjeven u crnu Armanijevu jaknu, žuto kričavu hudicu North Face sa sivim detaljima s prednje strane i svjetloplave cargo traperice s džepovima na bočnim stranama, dok je na nogama imao crno-bijele tenisice Air Max.
Prema poznatim podacima, bio je s prijateljem u kafiću Zvjezdana prašina u Gruškoj ulici na Savici odakle se potom taksijem u 19.07 zaputio prema Trešnjevci. I umjesto u dvoranu gdje trenira u Ogrizovićevoj ulici, iz taksija izlazi u 19.14 na raskrižju Vukovarske s ulicom Kruge, na semaforu. Kamere koje se nalaze u blizini "dopratile" su ga potom sve do zgrade suda, ali otišao je dalje prema parku te ga potom više nijedna kamera na okolnim objektima nije pronašla. Policija je stupila u kontakt i s taksistom koji ga je tog popodneva vozio po Vukovarskoj i on nije primijetio ništa neobično kod mladog putnika.
Njegova zabrinuta majka je tada rekla za Jutarnji list, između ostaloga, da su pregledali snimke s uličnih videonadzora i da se vidi kako izlazi na semaforu iz taksija, plaća vožnju i ostatak stavlja u džep te hoda normalno sve do iza Palače pravde i parka. Ako imate bilo kakve informacije o nestalom 25-godišnjaku koji se nekad bavio breakdanceom i u tome bio jako dobar, nazovite 192.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....