Prišli su mu neopaženo. Nije stigao reagirati ili nije želio. Bez pružanja otpora pružio im je ruke. Stavili su mu lisice i odvezli ga u postaju. Gotovo neprimjetno, bez spektakla, odvijala se u ponedjeljak ujutro policijska akcija uhićenja egzekutora Darka Veskovića, 38-godišnjeg državljanina Srbije, koji je 10. ožujka ove godine na beogradskom Dušanovcu zajedno s Nemanjom Ivanovim (36) iz automatskog oružja usmrtio 39-godišnjeg Blažu Đurovića.
U Đurovića je ispaljeno od 10 do 15 metaka iz automatske puške, u trenutku kada je svojim BMW-om izlazio iz garaže. On je dotad bio meta napada već dva ili tri puta, zbog čega je s bratom Aleksandrom angažirao i privatno osiguranje. Živjeli su zajedno, u istoj obiteljskoj kući. Aleksandar je prvi istrčao nakon pucnjave, pokušao razbiti staklo i pomoći bratu. Međutim, nije mu bilo spasa, doznali su mediji nakon ubojstva.
DNK tragovi
Nekoliko kilometara dalje od mjesta ubojstva na Dušanovcu pronađen je zapaljeni bijeli BMW X5, u kojem je pronađena i automatska puška, za koju se pretpostavlja da je korištena u ubojstvu.
Interesantno je da su ubojice čekale Đurovića u bijelom BMW-u, koji se inače ne koristi često u zločinima. Ovaj automobil, samo tamne boje, kako su pokazali podaci prikupljeni u istrazi, korišten je i u likvidaciji Aleksandra Stankovića, poznatijeg kao Sale Mutavi. Kao i Đurović, Stanković je ubijen iz automatskog oružja.
Prvi je 24. ožujka uhićen Ivanov, a Vesković je uhićen u Zagrebu u zajedničkoj akciji hrvatske i srbijanske policije. Iako MUP nije priopćio podatke o akciji uhićenja, kako smo neslužbeno doznali hrvatska policija dobila je dojavu o tome gdje se Vesković krije i ostalo je bilo pitanje rutinskog uhićenja egzekutora koji nije ni pokušavao pružati otpor. Nakon što je i službeno potvrđen njegov identitet, započela je krim obrada te će Vesković biti priveden sucu istrage radi određivanja ekstradicijskog pritvora, a policija nastavlja istragu o tome kako je ušao u Hrvatsku i je li u Zagrebu već imao pripremljeno sklonište i tko su mu eventualno bili pomagači.
Đurović je ubijen ispred kuće brata Aleksandra u Ulici Vojvode Skopljanca broj 22, nakon što je dovezao njega i djecu. Ulica u kojoj je ubijen bila je pokrivena nadzornim kamerama pa se pretpostavljalo da je i to pomoglo policiji u potrazi za počiniteljima.
Đurović je po majci brat Vladimira Jovanovića, zvanog Vlada Japanac i nedugo prije ubojstva skinuta mu je tzv. nanogica odnosno elektronski nadzor koji mu je ograničavao slobodu kretanja, a koju je dobio jer se protiv njega vodio postupak zbog sumnje da je sudjelovao u otmici Jovice Radonjića, koji je kasnije ubijen.
Suučesnik šutio
Nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen tražio je da bude pušten iz kućnog pritvora jer je nogometni menadžer i da mu je zbog toga neophodno da bude na slobodi, ali nije otkrio tko su nogometaši u čijim je transferima sudjelovao. Đurović je zbog otmice Jovice Radonjića bio uhićen ispred beogradske Palače pravde.
Nemanja Ivanov, koji je zajedno s Veskovićem osumnjičen za Đurovićevo ubojstvo, na prvom ispitivanju u beogradskom višem tužiteljstvu branio se šutnjom, ali je policiji rekao da je spreman razgovarati o dobivanju statusa svjedoka-suradnika te da bi mogao rasvijetliti kaznena djela čiji su počinjitelji i dalje nepoznati. Ivanov je trenutno u beogradskom Centralnom zatvoru.
Tijekom razgovora s policijskim inspektorima Ivanov je spominjao prezimena Vesković, Marojević i Radošević, ali sve to bilo je nedovoljno da dobije status svjedoka-suradnika jer se od njega očito tražilo puno više kako bi ishodio povoljniji status tijekom postupka. Tijekom ispitivanja u tužiteljstvu Ivanov nije iznosio svoju obranu, a pritvor mu je određen da ne bi utjecao na svjedoke. Ključno u rasvjetljavanju Đurovićeva ubojstva bilo je to što ubojice, iako su zapalile BMW iz kojeg su pucali, nisu uništile sve tragove, tako da je na izgorjelom BMW-u policija uspjela pronaći DNK za koji se ustanovilo da pripada Nemanji Ivanovu.
Mafijaški obračuni
Đurović je bio suradnik Filipa Koraća, koji je nakon uhićenja Luke Bojovića, vođe “zemunaca” u veljači 2012. godine preuzeo Beograd, Srbiju, a zatim i Crnu Goru, gdje je glavni Bojovićev suradnik bio Luka Đurović iz Bara. Korać je nakon ubojstva Baranina Luke Đurovića, najviše povjerenja imao u škaljarski klan, čiji je vođa Kotoranin Jovica Vukotić.
Preuzimanjem liderske pozicije naslijedio je i rat koji je Luka Bojović 2009. godine započeo s crnogorskim obiteljima Radonjić i Šaranović i u kojem je na obje strane ubijeno desetak osoba. Kada su u Beogradu ubijeni Lukin brat Nikola, a zatim i bliski suradnik Rade Rakonjac, Korać je pobjegao iz Srbije jer je mislio da je on sljedeća meta.
Inače, intrigantno je kako je Vesković ušao u Hrvatsku i je li u našoj zemlji bio od nedjelje kada je MUP dobio tjeralicu za njim ili je ušao još ranije.Nismo dobili ni odgovor na pitanje je li Vesković ušao legalno na granični prijelaz ili se poslužio nekim ilegalnim načinom ulaska te je li u Hrvatsku ušao izravno iz Srbije ili preko neke treće zemlje.
Poznato je također da su pripadnici srbijanskog kriminalnog podzemlja koristili lažna imena pa čak da su i osobno, poput Cvetka Simića koji je likvidiran u Zagrebu, podizali isprave u sjedištu PU zagrebačke u Petrinjskoj ulici. Sukob škaljarskog i kavačkog klana, koji svoje ishodište imaju u Crnoj Gori, prelio se na područje Srbije i, barem u nekim posrednim aktivnostima, kao što je skrivanje nakon počinjenja kaznenih djela, i na Hrvatsku.