Splitska policija prijavila je zbog sklapanja lihvarskog ugovora 70-godišnjeg I.V. iz Srinjina, kojega sumnjiče da je još 2000. godine 61-godišnjaku iz Splita pozajmio 10.000 tadašnjih njemačkih maraka, na koje je obračunavao lihvarske kamate tako da se dug popeo na oko 200.000 eura, piše Slobodna Dalmacija .
Policija je utvrdila da je 70-godišnjak prikrio lihvarske kamate u ugovorenim iznosima, a budući da oštećeni nije mogao vratiti nagomilani dug, a kao zalog je dao stan u Splitu i zemljište u Sutivanu na Braču, lihvar se uknjižio na te nekretnine kao vlasnik. Prema zakonu, za to djelo lihvaru prijeti kazna do tri godine zatvora. U “raljama” lihvara našao se i jedan 77-godišnji Splićanin (podaci poznati redakciji), bivši uspješni poduzetnik koji je u vrijeme Domovinskog rata upao u teškoće te je bio, kaže, prisiljen zadužiti se kako bi pokrio plaće svojim djelatnicima i obveze državi.
− Zbog nezasitnosti lihvara kamatara i njegova odvjetnika, supruga i ja već smo punih 17 godina izloženi strašnom teroru, a to je sada kulminiralo činjenicom da su mi sjeli na mirovinu od 2000 kuna i da već četiri mjeseca nemamo od čega živjeti. Moja je kalvarija počela u travnju 1996., kad sam kod odvjetnika koji zastupa tog čovjeka sklopio prvi solemnizirani ugovor, a poslije sam i preuzeo pozajmicu u iznosu od 75.000 DEM. U ugovoru je, naravno, bilo upisano da pozajmljujem 111.000 DEM jer su mjesečne kamate od osam posto bile prikrivene. Osim tih kamata, tražili su da stavimo pod hipoteku i svoj stan, a lihvaru ni to nije bilo dovoljno, nego je tražio imamo li zlata, dragulja, vikendicu ili bilo što drugo vrijedno − govori za Slobodnu iscrpljeni Splićanin.
Nakon šest mjeseci, koliki je bio rok za povrat duga, ponuđen mu je, kako kaže, novi solemnizirani ugovor kao produženje po sistemu glavnica plus kamate od gotovo 34.000 DEM. Naravno, onih 110.000 DEM ostalo je kao glavnica.
− Budući da nisam mogao vratiti dug u novcu, ponudio sam im poslovni prostor kao kompenzaciju i za pokriće duga u cijelosti. No, oni su to, umjesto kao poravnanje duga, prikazali kao kupoprodajni ugovor. Lihvar je ušao u taj prostor, promijenio bravu i zadržao svu našu imovinu. Taj podmetnuti i lažni ugovor nesmotreno sam potpisao ne vidjevši prijevaru, a ne znam kako se to moglo dogoditi. Pitali su me i na policiji i na sudu je li me netko prisilio pištoljem ili nekako drukčije, i svima sam rekao da nije i da ne znam zašto sam bio tako naivan. Kako bilo, on je meni dao 75.000 DEM, a kao kompenzaciju je dobio poslovni prostor vrijedan 120.000 DEM. Nakon nekog vremena, na moje iznenađenje, dali su mi da potpišem još jedan ugovor na 44.000 DEM, pa onda još jedan. Odbio sam to potpisati i rekao im da ću ih tužiti policiji i sudu, na što su obojica uzvratila da se ne boje ni suda ni policije − prepričava nam svoju kalvariju naš sugovornik.
Ubrzo se pred sudom našao prijedlog za ovrhu nad stanom.
− Lihvar se brzo uknjižio na stan i etažirao ga u dva prostora, od kojih je jedan prodao za 40.000 DEM. Obratili smo se Tužiteljstvu, gdje nas je primio osobno Mladen Bajić, koji nam je rekao da će svim zakonskim radnjama stati na kraj lihvarima. Protiv “mojeg” lihvara bila je podnesena i kaznena prijava za kamatarenje i nedopušteno trgovanje devizama, te je na kraju osuđen zbog ovog potonjeg. Meni je u cijeloj priči zanimljivo da je on rekao na sudu da živi od plaće od 2000 kuna kao djelatnik jednog kafića, a istodobno je izgradio dvije trokatnice, obje bez dozvola.
Kako je to moguće, hoće li itko ispitati kako je to stekao? Na kraju su se naše muke još povećale. Naime, zatražili su da im platimo sudske troškove i kamate. U ovršnom dokumentu stoji da je stan procijenjen na više od 450.000 kuna i mi smo taj novac dali sudu, koji ga je uplatio na račun “mojeg” lihvara. No, oni su tražili još 200.000 kuna za troškove i zato su mi sjeli na mirovinu. Ima li kraja našoj muci? − pita se naš sugovornik..