Medicinski brat iz Kolumbije u Splitu podvodio prostitutke: ‘Nisam znao da je to ovdje kažnjivo‘

Medicinski brat iz Kolumbije M. A. H. C. (42) je prošlog ljeta došao u Hrvatsku s četiri mlade sunarodnjakinje te svjesno preuzeo ulogu svodnika organiziravši prostituciju na Jadranu. Puna tri mjeseca, od lipnja do rujna, državljanke Kolumbije pružale su razonodu mnogobrojnim muškarcima iz različitih krajeva, a najveći dio zarade odlazio je upravo svodniku.

Njihov biznis na kraju je prekinula policija, oduzevši im sve što su zaradili. On se od jeseni nalazi iza zatvorskih rešetaka, gdje je dočekao podizanje optužnice, a nedavno i osuđujuću presudu zbog četiri kaznena djela prostitucije - osuđen je na godinu dana zatvora, a mora platiti i sporednu novčanu kaznu od 208 dnevnih dohodaka, što u njegovu slučaju iznosi 10.011 eura i za što je dobio rok od četiri mjeseca.

Što se tiče pak 11.300 eura koje je mu je policija oduzela uz potvrdu prilikom uhićenja 3. rujna, sud je izdao nalog da mu se i to trajno oduzme. Na sve to sud je svodniku naložio i plaćanje 400 eura sudskih troškova u narednih 15 dana.

- Točno je da sam od lipnja do rujna 2025. na području Splita počinio kaznena djela prostitucije. Također je nesporan i iznos pribavljene imovinske koristi. Iskreno mi je žao i kajem se. Nisam znao da je u Hrvatskoj to kazneno djelo. Loša mi je financijska situacija, brinem se o majci koja je stara i pokušava ishoditi kredit u Kolumbiji kako bih platio troškove ovog sudskog postupka i novčanu kaznu. I vjerujem da ću to uspjeti realizirati unutar ta četiri mjeseca. Majka je jedina osoba s kojom mogu razgovarati, ali minuta razgovora s Kolumbijom mi je preskupa, rekao je u svoju obranu optuženi Kolumbijac.

A prema optužbi, u navedenom periodu tijekom prošlog ljeta vrbovao je sunarodnjakinje i organizirao prostituciju iskoristivši njihov težak položaj.

Djevojke su na preporuku stupile u kontakt s medicinskim bratom koji im je ponudio posao pružanja seksualnih usluga uz naplatu podno Marjana. One su pristale pa je on organizirao njihov dolazak u Split.

Mijenjao je adrese na kojima su stanovale i ujedno radile i zarađivale. Muškarci su tako za jedan sat plaćali 200 eura, pola sata 150 eura, a postojala je i opcija od 10 minuta za 50 eura. Zaradu je prvo uzimao svodnik pa ju je dijelio. Njemu je išlo 50 posto, a onda i 80 posto od druge polovine, dajući na taj način svega 20 posto zarade djevojkama do isplate duga na ime troška organizacije dolaska u Split. Zatim su, po otplati duga, djevojke dobivale pola zarade.

Činjenice da djevojke nisu bile zainteresirane za kazneni progon kao žrtve, niti su postavile imovinsko pravni zahtjev, na kraju su njemu išle u prilog kao olakotna okolnost.