Branislav Kocman (63), ugledni kirurg te zamjenik predstojnika Klinike za kirurgiju KB-a Merkur, i umirovljena anesteziologinja Milica Žmire (73) nisu nesavjesnim liječenjem skrivili smrt Anite Dragun (22) iz Otoka kraj Vinkovaca. Sukus je to oslobađajuće presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koju je potvrdio karlovački viši sud.
Optužnica ih je teretila za nesavjesno liječenje iz nehaja sa smrtnim ishodom, točnije da su od 14. siječnja do 3. travnja 2008. na Kliničkom odjelu za abdominalnu kirurgiju i transplantaciju organa KB-a Merkur učinili niz propusta prilikom transplantacije bubrega i gušterače, a onda i tijekom posttransplantacijskog liječenja. Kocmana se teretilo da je kao voditelj transplantacijskog tima zajedno sa Žmire kao voditeljicom anesteziološkog tima operirao Anitu iako su bili svjesni nalaza otorinolaringologa, infektologa te oftamologa, ali i otekline na lijevom Anitinu oku pre ma kojem je imala virusnu i bakterijsku infekciju.
Nije bilo obdukcije
Operirali su je 14. siječnja u 23.25 sati, no razvila se sepsa i došlo je do toksičnog oštećenja pluća i vitalnih organa, a tijekom daljnjeg liječenja nisu pravovremeno pristupili korekciji endoproteze u transplantiranom bubregu iako je ultrazvučni nalaz, tvrdilo je tužiteljstvo, pokazao da je postavljena preduboko i da je potrebna korekcija.
Prema presudi, utvrđeno je da su Kocman i Žmire bili dio transplantacijskog tima, dakle da Kocman nije vodio tim jer to radno mjesto nije bilo sistematizirano, već je imao ulogu asistenta i u inkriminirao vrijeme bio je voditelj Odjela za transplantaciju organa. Žmire je, pak, optužnica teretila da je bila voditeljica anesteziološkog tima, no tu je funkciju obnašala D. Guštin.
Sud nije mogao utvrditi postojanje uzročne veze između navodnih propusta Kocmana i Žmire sa smrću djevojke, jer prema nalazu i mišljenju vještaka Sveučilišnog kliničkog centra Ljubljana s imunološkog vidika nije bilo prepreka za istovremenim presađivanjem bubrega i gušterače, te iz priloženih laboratorijskih nalaza ne proizlazi da je prije presađivanja imala herpes zoster.
Bila je primjereni kandidat bez kontraindikacija za presađivanje, a test unakrsne reakcije neposredno prije presađivanja bio je negativan. Iz ljubljanskog SKC-a još dodaju da “ponekad niti obdukcijom nije moguće utvrditi točan uzrok smrti, a kamoli bez obdukcije kao što je u Anitinu slučaju riječ te su uvjerenja da je uzrok smrti septički šok s posljedičnim multiogranskim zatajivanjem”.
Izrazio žaljenje
Kocman je na sudu izrazio žaljenje i porekao krivnju.
- Bio sam jedan od članova tima i samo sam asistirao kod operacije gušterače i nisam bio operater. Napustio sam salu, a transplantaciji bubrega i postavljanju endoproteze nisam nazočio jer to nije moje područje. U medicinskoj dokumentaciji nigdje ne postoji dijagnoza herpesa zoster niti je itko od liječnika to uočio, a teoretski i da se radilo o herpesu on ne može biti uzrok smrti tri mjeseca nakon transplantacije. Imputiraju mi se postupanja u kojima uopće nisam sudjelovao - branio se Kocman.
Žmire je također negirala krivnju, rekavši da je pokojnu prije operacije najmanje troje liječnika pregledalo i da su obavljeni svi predoperativni nalazi.