Vrhovni je sud odbio žalbu USKOK-a i potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Zagrebu i time je postala pravomoćna presuda kojom je Ivica Lovrić, tadašnji pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Lovrića se teretilo da je 2013. kao pročelnik gradskog ureda koristio svoj autoritet i zatražio od Dragutina Kosića, voditelja ustanove Upravljanje sportskim objektima Zagrebačkog holdinga, tražio da zaposli dotadašnje zaposlenike KK Cibona, među kojima je bio i Darko Marijanović. Kosić je na to pristao i formalno zaposlio Marijanovića iako za to nije ispunjavao uvjete, a potom je on premješten u ustanovu koju je osnovalo trgovačko društvo u vlasništvu grada. Prema optužnici radniku je na teret ustanove isplaćena bruto plaća u iznosu 95.886,04 kune, a stvarno je radio za košarkaški klub. Time je, prema optužnici, ustanova oštećena za navedeni iznos.
Obrazloženje Vrhovnog suda
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da je 'prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Već prije su stvoreni preduvjeti za preuzimanje radnika košarkaškog kluba u ustanovu koju je osnovalo trgovačko društvo u vlasništvu grada. U donošenju tih odluka nije sudjelovalo optuženik. Dio radnika je prešao u prvom valu. Prijelaz je bio kaotičan i tek je trebalo donijeti pravilnik po kojem će se postupati. Točno je da je optuženi tražio da se na isti način zaposle i radnici koji nisu odmah htjeli prijeći u ustanovu. Međutim, svi radnici su ostali obavljati poslove upravo i dalje u košarkaškom klubu. Činjenica da je voditelj podružnice trgovačkog društva u vlasništvu grada zaposlio i ostale radnike košarkaškog kluba (koji prvotno nisu htjeli prijeći), pa tako i jednog radnika čije ime se navodi u optužnici, ne upućuje na to da bi on bio potaknut u smislu počinjenja kaznenog djela. Očito je voditelj realizirao ranije odnesene odluke koje su omogućavale takvo zapošljavanje radnika. Prema tome, nije dokazano da je ovaj jedan radnik stvarno radio za košarkaški klub premda je formalno bio zaposlen u ustanovi niti da je time na štetu ustanove ostvarivao prava na rad i pravo na plaću. Premda su radnici ostali fizički raditi u istom objektu koji je prešao u vlasništvo grada, nisu isključivo obavljali poslove za košarkaški klub. Tako ni za ovog jednog radnika se ne može jasno utvrditi da je radio isključivo za košarkaški klub. Riječ je o nastavku obavljanja istovrsne ili slične djelatnosti održavanja sportskih objekata, sportske poduke i rekreacije čiji se poslovi nisu mogli jasno razgraničiti', stoji u obrazloženju.
Vrhovni je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženika oslobodio optužbe, pa je tako potvrđena oslobađajuća prvostupanjska presuda koju je 14. veljače 2020. godine donijela sutkinja Rahela Valentić. Ovaj slučaj sada već bivšeg pročelnika Lovrića u medijima je nazivan "afera Cibona". Donoseći oslobađajuću presudu predsjednica sudskog vijeća sutkinja Rahela Valentić žestoko se obrušila na tužiteljstvo istaknuvši između ostaloga kako njihovu optužnicu "zdrav razum jednostavno ne može shvatiti" te da zbog takve koncepcije optužnice nije lako objasniti ni razloge zašto je donesena oslobađajuća presuda.
- Konstrukcija optužnice nema veze sa stvarnošću, a kamoli s dokazima - kazala je sutkinja Valentić naglašavajući kako je tužiteljstvo teretilo Lovrića za nešto o čemu je već ranije bila donesena odluka – da se radnici Cibone, koji u to vrijeme mjesecima nisu primali plaću, prebace u spomenutu ustanovu. Sutkinja je navela kako joj nije jasno zašto su iz činjeničnog opisa optužnice "ispale" sve druge osobe koje su, kao i Marijanović, iz Cibone prešle u Upravljanje sportskim objektima. Pritom je kazala kako nisu točni navodi optužbe da su Marijanović i ostali raditi za Cibonu, nego da iz provedenih dokaza proizlazi da su radili u prostorijama košarkaškog kluba, ali da su poslove obavljali za ustanovu i možda ponekad za Cibonu.
Činjenica da je Dragutin Kosić na temelju sporazuma o priznanju krivnje i kaznenoj sankciji pravomoćno osuđen, napomenula je sutkinja, ne može biti osnov za osuđujuću presudu protiv Lovrića.