Kao da je osjetila da joj se sprema smrt. Ne znam plivati, objašnjavala je Jela Kobaš u strahu ljudima oko sebe. Ipak su je nagovorili, na kraju je ušla u čamac. Sjela je do svog sina Danijela.
Ona sezonska kuharica, a on konobar, iz Velike Gorice, bili su samo dvoje od devet ljudi koji su se nagurali u tek 6,5 metara dug gumeni brodić. Mnogi od njih prije tog dana nisu se ni poznavali.
Pred njima mrkli mrak, vjetar od 35 čvorova i hladni valovi viši od tri metra. Samo što su krenuli, a šibani vjetrom i valovima svi su bili mokri i promrzli. Pokrili su glave kapuljačama i pognuli se dolje, drugo nisu mogli.
Bog me spasio
- A onda udar, kao atomska bomba. Sve se odvilo u sekundi i kad sam dignuo pogled, nikoga više nije bilo u čamcu. Ostao sam sam. Sudbina, ovo je sudbina. Najviše...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....