U nastavku donosimo:
- pregled reakcije Ministarstva pravosuđa na slučaj zlostavljanja u remetinečkoj ćeliji i njihov službeni stav
- što je evidentirano u dokumentaciji Zatvora u Zagrebu od prvih saznanja do posljednje radnje
- tijek obavještavanja policije, suda i DORH-a te daljnji procesni koraci
- prikaz sudskog epiloga za počinitelje i što to znači za odgovorne u sustavu
- iskustva oštećenog i svjedočenja cimera o onome što se događalo iza zatvorenih vrata
- otvorena pitanja o procjeni rizika smještaja i postupanjima službenika u osjetljivim situacijama
- što još nedostaje u odgovorima nadležnih i koje se mjere spominju za zatvorski sustav
Nakon što je Općinski građanski sud u Zagrebu nedavno zaključio da je u slučaju šokantnog mučenja i zlostavljanja sina (24) zagrebačke sutkinje u remetinečkoj ćeliji broj 13 bilo propusta unutar zatvorskog sustava, upitali smo nadležno Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije što je po tom pitanju utvrđeno, učinjeno i zaključeno. Jer Republika Hrvatska, prema nepravomoćnoj presudi, mora isplatiti 6851 euro oštećenom, inače osobi sa psihičkim smetnjama, nad kojim su se dva tjedna iživljavali cimeri - premlaćivali su ga, silovali i tjerali na užasne stvari. I to samo zato što je njegova majka sutkinja koja je nedugo prije toga jednog od njegovih cimera osudila na zatvor.
‘Sve poduzeli‘
- Na temelju poduzetih radnji, kao i službene dokumentacije, zaključeno je kako je postupanje službenika Zatvora u Zagrebu, nakon saznanja o tjelesnom zlostavljanju, uključujući informiranje svih relevantnih državnih tijela i institucija, bilo pravovremeno, u skladu s pravilima struke i pozitivnim zakonskim propisima iz ovog područja - odgovorili su nam iz Ministarstva na upit. Pritom su detaljno analizirali cijeli slučaj od samog saznanja za neprepričljivi slijed zlostavljanja u ćeliji prije devet godina pa do njihove posljednje poduzete radnje.
Dana 30. siječnja 2016. u Zatvoru u Zagrebu u kasnim popodnevnim satima, prilikom odvođenja zatvorenika na boravak na svježem zraku, istražni zatvorenik - koji se nalazio u zatvoru od sredine siječnja 2016. godine temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu - zatražio je razgovor sa službenikom pravosudne policije. Izjavio je da ga određeni istražni zatvorenici s kojima je smješten u sobi psihički i tjelesno zlostavljaju. Odmah nakon tog razgovora sproveden je na liječnički pregled u ambulantu Zatvora, gdje su uočene ozljede, a potom je sproveden na liječnički pregled u KBC "Sestre milosrdnice". Završetkom liječničke obrade u KBC-u "Sestre milosrdnice", a prema preporuci nadležnog liječnika, istražni zatvorenik sproveden je u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, gdje je hospitaliziran - opisuju iz Ministarstva tijek poduzetih radnji. Pritom naglašavaju kako službenici odjela osiguranja pravosudne policije Zatvora u Zagrebu nisu primijetili znakove zlostavljanja navedenog istražnog zatvorenika te da to nisu uočili ni liječnik opće medicine i liječnik psihijatar, ali ni njegov odvjetnik.
Zlostavljači osuđeni
- Službenici Zatvora u Zagrebu, po saznanju o navedenom događaju, obavijestili su ovo Ministarstvo te nadležnu policijsku postaju, Županijski sud u Zagrebu te Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, koje je krajem veljače te godine donijelo rješenje o provođenju istrage protiv dvije osobe lišene slobode zbog kaznenog djela protiv spolne slobode silovanjem iz čl. 153., a u svezi s čl. 152. KZ-a, počinjenog na štetu istražnog zatvorenika - zaključili su iz Ministarstva pravosuđa.
Da su doista poduzeli sve te nabrojene radnje, nitko ne spori. Potvrđuje to i pravomoćna presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici kojom su dva mlađa punoljetnika osuđena na zatvorske kazne - B. G. je dobio godinu dana zatvora, a K. Š. tri godine. Presuda je u tom slučaju postala pravomoćna 28. travnja 2022., no točno dva mjeseca prije pravomoćnosti B. G. je tragično preminuo u inozemstvu, dok je K. Š. svoje grijehe do kraja odslužio u Lepoglavi i nastavio skupljati nove presude.
Jedino nedostaje odgovor na pitanje bi li se strahota mogla spriječiti da je netko iz sustava ukazao djelatnicima zatvora na to da je pritvoren sin jedne sutkinje, ali pritom bez ikakvih primisli na povlastice za njega.
Žrtva je, kako smo već pisali, na dva različita suda, u kaznenom i parničnom postupku, detaljno opisivala proživljeni užas. Cimeri su ga, među ostalim, vrijeđali, govorili da je fizički i mentalno retardiran te da ne zaslužuje živjeti i da ga treba kazniti.
Prošao pakao
– Dvojica su me zlostavljala, pržili su mi kožu, zalijevali me kipućom vodom po ruci i po njoj mi rezali žiletom inicijale. Hranili su me sumnjivim supstancama, vjerojatno dezinfekcijskim sredstvima, koja sam bio prisiljen jesti a da nisam znao što jedem. Svakodnevno su me tukli po glavi i po tijelu rukama, nogama i žlicom, pa i sapunom koji su stavljali u čarapu s drugim predmetima. Zlostavljanje se intenziviralo, a vrijeme trajanja udaranja produžavalo. Vrhunac je bio posljednji dan kad su me šest sati tukli i prisiljavali na svašta uz prijetnje da će mi napasti majku ako ih drukam - ispričao je sin zagrebačke sutkinje, otkrivši potom i detalje seksualnog napastovanja.
Njegovu priču potvrdio je jedan od cimera u ćeliji, otkrivši kako su mu u hranu osumnjičeni stavljali kremu za brijanje i tjerali ga da to jede.
- Dok se događalo zlostavljanje, meni su naredili da stojim ispred vrata tako da mi glava zaklanja pogled kroz špijunku. Napravili su improvizirani pendrek od zarolanog časopisa omotanog u najlon i zapaljenog kako bi se stvrdnuo, i njime ga tukli pa mu je pukla koža lica. Na hodnik se to mučenje nije moglo čuti jer su vrata debela, a i žrtva je morala imati ručnik u ustima. Prijetili su mu da će ga ‘odslužiti’ ako nekome išta kaže - posvjedočio je bivši cimer sutkinjina sina.
A sama sutkinja, kad je došla po sina pred zatvor na dan kad je otpušten, ostala je zatečena.
- Izgledao je strahovito preplašeno i uznemireno. Smršavio je i bio iscrpljen. Sjeo je na suvozačevo mjesto i rekao odvjetniku s kojim sam došla da ne želi o događajima u zatvoru razgovarati preda mnom jer to nije za moje uši. Rekao je da je bio u logoru. Upitala sam ga želimo li ići na psihijatriju, pa mi je na to odgovorio da može ići svagdje jer je nakon istražnog zatvora sve za njega luksuz. Odveli smo ga u bolnicu, gdje je proveo 18 dana. Posjećivala sam ga svaki dan i sanirala mu rane po tijelu. I tek sam tada vidjela - zaključila je vidno potresena sutkinja - što joj je sin proživio u ćeliji i koliko je bio zlostavljan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....