Marija Petrić, slijepa 94-godišnja starica iz Đelekovca kod Koprivnice koja živi sama u maloj kućici, doživjela je jučer jedan od najgorih dana u svojem teškom životu. U spavaćoj sobi zatekla je nepoznatu osobu koja ju je, kako kaže baka Marija, vjerojatno htjela pokrasti, a pritom je dobila i šakom u glavu, javlja Podravski.hr.
– Negdje oko 10 ujutro krenula sam prati veš. Stavila sam vodu na peć da se ugrije i otišla u spavaću sobu po rublje koje sam htjela oprati. Slijepa sam već 20 godina, u zadnje vrijeme ne vidim baš ništa i svi moji pokreti su polagani i odmjereni. Zato mi za sve, pa tako i za odlazak u sobu treba puno vremena, no navikla sam tako živjeti. Kad sam htjela otvoriti vrata sobe, kao da je nešto zapelo – ispričala je danas vidno potresena baka Marija.
Kako kaže, dobro pamti raspored svega u kući i znala je da nije ništa moglo pasti iza vrata da se ne bi mogla otvoriti.
– Znam da je na vratima visio samo jedan frtun, pa sam rukom pokušala napipati čega još iza ima. Svom snagom pogurnula sam vrata i osjetila nešto iza njih, a onda sam osjetila neke pokrete i kao u magli vidjela da se u sobi nešto miče. U tom trenu upitala sam tu osobu što tu radi i htjela se suprotstaviti, no što ja sa svoje 94 godine mogu – kaže.
Kuća u kojoj živi baka Marija
U tom trenu nepoznata osoba, za koju Marija kaže da je bio muškarac jer mu je napipala ruku, nasrnula je na nju, lupila je šakom u glavu i pobjegla kroz vrata.
– Sve što sam osjetila je da je imao debelu zimsku jaknu i da je bio visok. Nakon što me udario pala sam na pod i jedno vrijeme bila ošamućena. Nekako sam uspjela pozvati susjede u pomoć, a one su zvale policiju. No, morala sam i na hitnu jer sam bila cijela krvava. Razbijen mi je nos, boli me cijela glava, a na ruci imam i nekoliko šavova jer sam se sva razbila kad sam pala – žalosno će gospođa Marija.
Kako upozorava, ne nada se da će policija naći krivca, piše Podravski.hr.
– A kaj je on mene sirotu išel pljačkat. Pa ništa vrijednog nemam u kući, a da bi takvo nešto pod stare dane doživjela, e tome se nisam nadala. Svaki dan mi je veliki napor, sve radim polako i sve moram pamtiti da bih se mogla snalaziti po kući. I da me netko tako grubo napadne, pa jel sam ja to zaslužila – zapitala se na kraju baka Marija.