Novinar Ivan Žada nazvao je u listopadu 2018. godine saborskog zastupnika Josipa Đakića nakon što su mu prijatelji javili da je njegov sin Ivan u virovitičkom kafiću Boom prijetio da će Žadi polomiti vrat i vući ga za kosu ili platiti nekome 500 eura u Zagrebu da to napravi jer piše negativno o njegovu ocu.
Sada je novinar Žada pravomoćno osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od četiri mjeseca. Proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv privatnosti neovlaštenim snimanjem i prisluškivanjem Josipa Đakića - dio razgovora je kao transkript objavljen na Facebooku, a zatim i na portalu Index, čime je Đakiću, utvrdio je sud, “napravio veliku štetu i osramotio ga, a bez da ga je upozorio da ga snima, osim što se predstavio i započeo razgovor...”
Pogubne posljedice
Kazneni progon Ivana Žade pokrenulo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, a prvotnu presudu Općinskoga suda u Virovitici sad je potvrdio i Županijski sud u Varaždinu, na čelu s predsjednicom vijeća Nadom Marincil, koji je odbio Žadinu žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu prvog stupnja. A u njoj mu je sutkinja Jasna Delić Janković odredila kaznu, pozivajući se na članak 143. Kaznenog zakona.
Sinove prijetnje
Ivan Žada, novinar RTL-a, koji je tijekom procesa upozoravao na pogubne posljedice ovakvog postupka za novinarske slobode, danas kaže: “Priznajem: uspjeli su me ušutkati, narednih godinu dana moram jako paziti što ću raditi... Naravno da ćemo ovaj slučaj gurati i na Ustavni sud, ali moj svakodnevni posao istraživačkog novinara odvijat će se s tim mačem nad glavom”.
Iz presude se može iščitati da je oštećenik Đakić kao svjedok rekao da ga je 15. listopada 2018. između 16 i 17 sati nazvao Žada na privatni broj mobitela u vezi sa sinom Ivanom. Rekao mu je kako je čuo u kafiću da mu sin prijeti, na što mu je Đakić rekao da ne želi o tome razgovarati, da je njegov sin punoljetan, zna čitati i pisati, da “odje..”, te prekinuo razgovor.
Sud je presudio da je Žada “nezakonitim postupanjem, za koje nema opravdanja, povrijedio Đakićeva temeljna ljudska prava na privatnost i slobodu, zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a sve kako bi oštećenika izložio sramoti i javnoj poruzi, zbog ponašanja njegova sina. Okrivljenikove radnje nisu bile u javnom interesu, niti nužne radi interesa državne sigurnosti, a tako niti zaštite okrivljenika i njegove obitelji, koje oštećenik ničim nije ugrozio”.
“Želio sam mu kazati da urazumi sina. Prijetnje su mi izrečene zbog pisanja o Josipu Đakiću i zato sam ga nazvao. Nazvao sam ga kao novinar. Ako sin saborskog zastupnika prijeti novinaru koji je o tom zastupniku pisao, to je svakako javni interes.
Preusko tumačenje
Gospodin Đakić je u politici predugo da ne bi znao da ga novinari ne zovu zbog privatnih razloga”, branio se uzalud Žada i tumačio da novinari snimaju razgovore zbog vjerodostojne interpretacije, a on je to učinio i radi osobne zaštite “jer je riječ o moćnom čovjeku, prijavljivanom za niz djela nasilništva i pravomoćno osuđenom zbog napada na policajce”.
Emil Havkić, odvjetnik specijaliziran za medijsko pravo, komentira kako se razgovor novinara i zastupnika teško može okarakterizirati privatnim. “Zastupnik obavlja javnu službu i već po Zakonu o medijima ne može zahtijevati istu razinu privatnosti kao i obični građani. Pritom je sudu neosporno da sin prijeti novinaru zbog njegovih tekstova o ocu kao javnoj osobi.
Ako je sin ‘branio’ oca kao zastupnika, to se ne može tretirati kao obiteljska stvar”, tvrdi Havkić i naglašava kako ova presuda ima preusko tumačenje i javnog interesa koji u ovom slučaju preteže nad privatnošću. Postavlja se pitanja znači li to da novinari koji snimaju mobitelom, što javna osoba ne mora svaki put ni vidjeti, to čine neovlašteno?!
Sporna mu je i referenca na Europski sud jer ako je došlo do povrede ljudskih prava, tada je za to odgovorna država, a ne novinar, iz čega bi se moglo zaključiti da je Đakić stavljen u poziciju agenta države.