U nastavku suđenja Damiru Keleminčiću (65), optuženom za monstruozno i podmuklo ubojstvo susjede Slavojke Senišin (76) koju je 2012. godine ubio, umotao u dva tepiha te bacio u bunar i zatrpao na imanju u Prečnom, na Županijskom sudu u Zagrebu vještakinja psihijatrica Suzana Kos te klinička psihologinja Višnja Škevin branile su nalaz i mišljenje svoje psihijatrijsko-psihologijske ekspertize. No prije nego se krenulo sa saslušanjem vještakinja, predsjednica sudskog vijeća uočila je kako Keleminčić sjedi u sudnici vezanih nogu.
- Koji je razlog vezanih nogu u sudnici? - upitala je pravosudnog policajca sutkinja nakon što je vidjela da su optuženom s ruku skinute lisičine. Iako je dobila odgovor da je to "procjena po Odjelu osiguranja Zatvora Zagreb i da po njoj postupaju", zamolila je policajca da mu ih, dok su u sudnici, skine s nogu.
Nakon toga je psihijatrica Kos analizirajući svoj psihijatrijski nalaz za Keleminčića rekla da je iznad prosječno inteligentan s poremećajem ličnosti, ali i da psihijatrijskim vještačenjem te psihologijskim testiranjem nisu nađeni elementi koji bi ukazivali na bilo koji stupanj redukcije njegovih intelektualnih i voljnih kapaciteta.
Keleminčićev odvjetnik Arnold Čada iskazao je negativan stav obrane na samo vještačenje pa je Kos upitao je l‘ ispitala odnos optuženog prema obitelji.
- S njim sam razgovarala o svemu. Ima jako dobar i proaktivan odnos s obitelji, blizak je i privržen sinovima. A bi li u takvim odnosima okrivljeni u odnosu prema sinovima bio spreman priznati nešto što ne bi počinio radi njihove zaštite, na to ne mogu odgovoriti – pojasnila je Kos pa je Keleminčića zanimalo "kako je ona njega procijenila i kakva je njegova reakcija bila što je na njegovu vlastitom zemljištu pronađeno mrtvo tijelo obzirom da ga je tužiteljica procijenila tako kao da je ona psihijatar".
- Sve ovisi o okolnostima u kojima ste našli tijelo, da li tu osobu poznajete od ranije ili ne, kakav ste odnos s njom imali a tu je još niz drugih konstelativnih faktora – odgovorila je Kos nakon čega je Čada u cijelosti prigovorio nalazu i mišljenju jer smatra da ono nije objektivno i u skladu s pravilima struke te da se ne temelji na razgovoru okrivljenog i vještaka već je nalaz kontaminiran izjavama svjedoka iz istrage. Pritom je odvjetnik mislio na dijelove iskaza koji nisu čitani na suđenju i nisu dio kaznenog postupka.
- Vještak je preuzeo ulogu suda tako što je cijenio vjerodostojnost iskaza svrstavajući ih u tri grupe te je o njima davao svoj sud. Obrana je očekivala da će vještak u razgovoru s okrivljenim odgovoriti na pitanja koja su mu dana i da će koristiti iskaze svjedoka s rasprava. Tražimo novo vještačenje po drugom vještaku – rekao je Čada. Nastavno na to predsjednica sudskog vijeća upitala je psihijatricu na čemu je temeljila svoj nalaz i mišljenje.
- Vještačenje započinje uvidom u sudski spis. Kad se obrađuje ispitanik, primarna je anamneza, razgovor s ispitanikom o svim okolnostima života od djetinjstva na dalje. A psihologijska obrada ima zadatak objektivno procijeniti intelektualni kapacitet, objektivizirati eventualno psihoorganske osjećaje i precizirati ličnost. Podaci iz sudskog spisa korišteni su kao dodatni podaci u mišljenju. U ovom slučaju nitko od svjedoka nije registrirao elemente ponašanja koji bi eventualno ukazivali na teže duševne smetnje tempore criminis, a što bi imalo utjecaj na procjenu njegovih voljnih i intelektualnih kapaciteta. Iskazi svjedoka su dani na ŽDO-u gdje su propisno upozoreni po ZKP-u. Psihijatrijski zaključak se ne temelji na iskazima već na psihijatrijskoj i psihologijskoj obradi. Psihijatri procjenjuju psihopatologiju, da li postoji psihički poremećaj koji je u vrijeme počinjena djela utjecao na njegove sposobnosti da razumije što čini i upravlja svojom voljom. A u psihologijskim obradama se koriste fini testovi radi utvrđivanja intelektualnih kapaciteta, crta ličnosti bez ulaženja u psihijatrijsku dijagnozu – zaključila je Kos nakon čega je sudsko vijeće odbilo prijedlog obrane za novim vještačenjem.
A što se tiče, pak, nalaza i mišljenja vještaka psihologa Višnje Škevin, koja je također ostala kod svojih utvrđenja, Keleminčićev branitelj na njega nije imao prigovor.
Podsjetimo, tijelo pokojne Senišin je, nakon što ju je ubio, vezao i umotao u dva tepiha te bacio u bunar i potom zatrpao u dvorištu svoje kuće u Prečnom nadomak Ivanić Grada. Osim zbog teškog ubojstva, Keleminčiću se sudi i za krivotvorenje službene isprave te ovjeravanje neistinitog sadržaja jer si je prisvojio pokojničinu nekretninu. Keleminčić je na početku suđenja rekao da se ne smatra krivim, u istrazi se branio šutnjom, ali u prilog mu ne idu snimljeni telefonski razgovori kroz posebne dokazne radnje i to nekoliko sati prije uhićenja, a koji su se preslušavali u sudnici.
Naime, uz nalog za pretres, na njegovo imanje 21. rujna 2022. stigla je gomila policajaca. Ogradili su dvorište, a MORH-ov bager je pod budnim okom zamjenika zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva prevrtao zemlju. I kopao sve dublje i dublje. Prvo su izrovali ostatke starog bunara koji je Keleminčić premjestio te podigao drugi s novom krunom bunara 10 metara dalje.
Sve bliže bili su tajni koju je Keleminčić skrivao tad već punih 11 godina, kad je susjeda Slavojka, s kojom je bio u svađi i lošim odnosima, naprasno nestala iz stana na zagrebačkoj Trešnjevci da bi se s odmakom vremena domogao tog stana čiji je kupoprodajni ugovor, prema tvrdnjama tužiteljstva, krivotvorio i upisao se u zemljišne knjige.
"Jesi ručao? Ja sam u Prečnom. Kopaju tu s bagerom. Vjerojatno budu našli Slavojku. Tako da, evo, oprosti za sve. Ja sam se od nje branio i to ti pričam tako da znaš", rekao je 21. rujna 2022. u 14:39 sati Keleminčić svome ocu na telefon. U tom razgovoru, koji je potrajao dvije minute, otac mu govori da si je napravio salatu, da će jesti sir i poriluk koji mu je donio te ga potom pita: "Kaj, ti si ju maknul‘?", na što mu optuženi ubrzano potvrdno odgovara: "Da, da, samo ne smiješ to nikom pričat‘. Sad oni kopaju tu cijelo dvorište. Pojedi poriluk".
"A budu ju našli, budu ju našli?", zanimalo je šokiranog oca kojem okrivljeni Keleminčić samouvjereno odgovara: "Vjerojatno budu. Bila je to samoobrana. Mogu ti reći samo to, tako da neću doći doma tako brzo". Ocu je za kraj poručio da mu pozdravi sina, da mu oproste svi, a otac u jednom trenutku skreće s teme i ukazuje mu da neće o tome govoriti ništa preko telefona.
"Nije mi to bila nikad ni namjera, znaj", zaključi okrivljeni te prekida liniju da bi nedugo zatim ponovno okrenuo očev fiksni telefon i rekao mu: "Ali, nisam ti ja ništa rekao tako da ti nemaš pojma ni o čemu".
Dok je u dvorištu gledao intenzivno kopanje bagera, opsadu policije i kako se obruč oko njega sve više steže, Keleminčić, inače umirovljeni skiper i vlasnik fotografske radnje, odlučio je telefonom nazvati sina. Razgovor s njim traje nešto više od tri minute te sinu na početku govori da je u Prečnom i da "oni kopaju tu bunar, valjda su sve ljude ispitivali pa je možda netko nešto rekao jer me zafrkavaju da je baba u bunaru".
"Pa to sam im ja rekao jer su me pitali za bunar", rekao je optuženome sin, pojašnjavajući dalje da je to bila neka vrsta zafrkancije u birtiji jer da on ni ne može znati što je bilo zapravo, a ako je to učinio njegov otac, da je to onda bilo vrlo profesionalno. Sin okrivljenog još govori da nikad nije skužio ništa na njemu niti je išta primijetio, pa mu optuženi odgovara: "Ali oni je budu našli. Znaš, ona je mene napala nožem".
"Da?", upitao ga je sin, pa mu optuženi otac potvrđuje: "Da, da. I odvjetnici su mi savjetovali da se branim šutnjom. Zvao sam ti djeda i objasnio mu. I sad, što bude, bude", pojasnio je još okrivljeni pokušavajući se pomiriti sa situacijom.
"Znači, napravio si to?", sin ga direktno pita, pa mu otac ponavlja: "Da, velim ti, kaj bu bilo, bu. Bilo je ili ona ili ja".
Svjestan ozbiljnosti situacije, sin mu ukazuje: "Znači, završit ćeš u zatvoru do kraja života", na što mu optuženi govori: "Neću, neću", pa mu sin dalje drhtećim glasom prigovara zbog toga što je napravio.
Keleminčić u revijalno-paničnom tonu nastavlja i sina i sebe uvjeravati da je susjeda ubijena u samoobrani, da nije htio da tako skonča, da se sve dogodilo stjecajem okolnosti i na kraju ga podsjeća da mu on ništa nije rekao.
Nekih 20-ak minuta od poziva oca, sin odlučuje okrenuti optuženikov broj pa ga ovaj odmah tješi "da se ne sekira, da je to bio nesretan slučaj".
"A što da kažem mami?", zanimalo je sina, na što mu okrivljeni sugerira da joj veli da ga je susjeda napala, pa se on branio i da je sve bio nesretni slučaj.
"Jesi li siguran da će je naći?", zanimalo je dalje Keleminčića mlađeg, kojem otac odgovara: "Ha, a kraj bunara kopaju". Sin s nevjericom i grčem u glasu dalje govori: "Ne mogu vjerovati da si to napravio", pa ga optuženi otac tješi: "Nemoj se sad žalostiti, sve će biti OK". Gledajući u budućnost što ih kao obitelj čeka, sin optuženog zaključi tijekom tog telefonskog poziva: "Pa uzet će nam stanove, sve će nam uzeti".
Posljednji od značaja snimljen poziv, bio je opet optuženikova sina dva i pol sata kasnije. Uplakani sin oca pita misli li se predati, pa mu otac govori da je u autu s ljudima. Sin mu dalje govori da se preda jer da ne može sakriti to što je napravio, da to mora reći, da to ne može čuvati 11 godina. Optuženi na kraju pokušava smiriti vidno uznemirenog sina protupitanjem: "Zbog čega sad radiš cirkus?" te sina pozdravlja i prekida. Jer već je bio u pratnji policije i bile su to zadnje minute Damira Keleminčića na slobodi, jer otad se nalazi u ćeliji remetinečkog zatvora.
Nakon što je pažljivo slušao u sudnici svoje tajno snimljene razgovore netom prije uhićenja, Keleminčić je odlučio očitovati se na te dokaze i pritom ponudio sudskom vijeću djelić svoje obrane.
"Evidentno je da sam to sve rekao pod pritiskom policije. Oni su mene ucjenjivali i na perfidan način navukli. I psihijatrici Kos sam poslije ispričao vic kad me pitala kako se osjećam. U telefonskim razgovorima se vidi da ja želim krivnju maknuti sa sinova, ponajviše mlađeg s kojim sam jako povezan jer je stariji alergičan na ambroziju i trave pa radije vrijeme provodi u gradu gdje smo i rođeni, dok smo mlađi sin i ja vezani za prirodu. A taj bunar se zatrpavao od 2009. do 2014. kad sam mijenjao krov. Policija je kopajući stala na sedam metara dubine. Na mene su vršili teror jer su čuli zafrkanciju iz birtije da sam ju ja bacio u bunar. Ali, ona je tad bila u vezi sa stanovitim M. J. Tužiteljica je rekla da sam ja pokazao bešćutnost, ali ja sam vrlo emotivna osoba jer kad vam netko prijeti da će sinove i mene strpati u Remetinec za ubojstvo, izmislio sam nož. Pa ja tad nisam ni znao kako je Slavojka ubijena", istaknuo je Keleminčić čitajući bilješke s papira koje si je napisao.
Potom se osvrnuo i na dotadašnje medijsko izvještavanje o navedenom slučaju, pojadavši se kako se "osobe iz visokog društva navodi pod inicijalima, dok je njegovo ime bilo u punom opsegu i time mu se osramotila obitelj i nanijela velika nepravda".
Zatim se Keleminčić prisjetio i dana uhićenja kad je doveden na policiju.
"Uzeli su mi mobitel i šaltali me iz sobe u sobu. Psihički su me dotukli pa rekli da su mi priveli sina. Ostavili su ga samog pola sata te sam se s njim susreo i dao mu ruksak u kojem sam imao lijekove. I tad su nas vjerojatno prisluškivali misleći da će nešto čuti. Ali ja ni tad, tog 21. rujna, nisam još imao pojma da je Slavojka u bunaru. Ona je na tom imanju u Prečnom bila 2010. godine jer je bila znatiželjna i došla je s M. J., a kad je policija kopala po dvorištu, rekli su da je detektor nešto našao, ali i da je potražni pas HGSS-a pozitivno reagirao", rekao je za kraj Keleminčić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....