Upoznali smo se u gradu i na njegovo inzistiranje otišli na kavu u moj stan kako bismo nastavili razgovor. Već tada mi je rekao da ću požaliti ako ne pristanem. No, nakon te kave nije više htio otići. U početku je još bio normalan. A onda je pobjegao, neko vrijeme ga nije bilo. Kasnije sam doznala da je bježao od optužbe za seksualno zlostavljanje kćeri.
Kad se vratio, bio je drugi čovjek. Puno grublji, počeo je sumnjati u mene, rekao mi je da za laž on ubija... - prisjeća se drhtavim glasom Dalmatinka Maja. A uz to već godinama živi s teškom dijagnozom. Nju život nije nimalo mazio.
Pedofilski pornići
- Počeo me odvajati od braće i prijatelja. Ono malo novca što bih zaradila, on je trošio. Kad god je htio spolne odnose, bio je grub, strog... Nisam smjela reći da ja ne bih ili da ne mogu. Maštao je o djetetu sa mnom. Srećom, to nije bilo moguće zbog mog zdravlja. Tukao me kad ne bih izvršavala što je htio, kad nisam bila dovoljno brza ili kad ne bih mogla napraviti poze koje je on zamislio u krevetu... Tukao me kad bih kontaktirala obitelj. Imao je i sina, njega je iskorištavao i tražio da prosi za nas. Vrijeđao me, govorio mi da sam jadna, nesposobna, lijena... Tukao me šakama, pred kraj me čak i gušio. Često je posjećivao pornografske web stranice i gledao čak pedofilske incestne filmiće. Grozno. Ti me zvukovi još bude noću. Kad je pronašao moju ušteđevinu, i nju je potrošio. Još uvijek ga sanjam. Nasilan je i jako se bojim. Bojim se i za svoju obitelj. On ima nasilnu prošlost - priča nam Maja i dodaje kako je u sigurnoj kući ipak pronašla mir.
- Živi se - kaže nam.
Njezina je agonija trajala mjesecima. A onda je jednoga dana otišla u crkvu, jedino je tamo smjela, i potražila pomoć. Doma se više nije vratila.
- Taj put sam kasnila kući i da sam došla, ne znam kako bih prošla. Nadam se samo da će završiti negdje gdje ga više neću ni čuti, niti vidjeti i da ću ja biti sigurna. Vidim i žene koje dođu i ode. Vrate se, nadaju se da će biti bolje, no ja u to ne vjerujem - zaključuje Maja.
Ivana pobjegla od supruga alkoholičara
Psihičko i fizičko zlostavljanje iskusila je i Ivana. Ona, pak, ima dvoje djece i pobjegla je od supruga alkoholičara. Godinama je trpjela uvrede, a onda i fizičko nasilje. Srećom, kaže nam, djecu nije dirao. Kći i sin imaju 13 i 11 godina.
- U braku smo već 15 godina, ali proteklih pet godina moj život je postao nepodnošljiv. Bilo je sve gore iz dana u dan. Morala sam negdje podvući crtu. Zvao me kurvom, droljom, govorio mi da sam nesposobna i glupa. A on je sjedio doma jer je u mirovini. Ja bih kući donosila novac koji bih zaradila i njime plaćala i režije i kredite i hranu... Ne znam kako smo se uopće djeca i ja nosili s tim.
Nevolje su krenule nakon rođenja drugog djeteta. Kad sam se zaposlila, optužio me da se okolo kurvam, a ne radim.
Kasnije su uslijedili šamari i udarci, ali, srećom, ne pred djecom. Bio je na liječenju od alkoholizma, ali nema pomoći. I prije sam odlazila i vraćala se u nadi da će nakon liječenja biti bolje, ali nije bilo. Sad je dosta - priča nam Ivana koja je prvi put pozvala policiju u kuću kad se njezin suprug pokušao ubiti.
A onda ponovno i kad je odlazila.
- Vrijeme je za novi početak. Radim i dokazala sam si da nisam nesposobna. Preživjet ću - ističe.
Sad je puno mirnija.
Žene trpe i šute
Ovakvih priča poput Majine i Ivanine, ili gorih, u Hrvatskoj ima još. Mnoge žene još uvijek šute i trpe. U povodu Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, udruge upozoravaju kako i dalje treba podizati svijest o tome koliko je nasilje bilo kakvog tipa nedopustivo. Naime, tijekom proteklih deset godina u Hrvatskoj su partneri ubili 305 žena.
Međutim, ako promatramo današnju situaciju u Hrvatskoj, teško je procijeniti raste li broj žrtava ili pada.
Pozitivne promjene
- Javne kampanje protiv nasilja zaista jesu povećale svijest o tome da nasilje treba prijaviti i više se prijavljuje, ali, s druge strane, promjene u Kaznenom zakonu su dovele do toga da takvo djelo mora biti kumulativno, ponovljeno više puta, kako bi sudac izrekao kaznu. Zato je broj kazni manji, no prema tom broju bismo mogli reći da pada. Ipak, vide se promjene u proteklih 15 godina. Neke promjene su se dogodile zahvaljujući javnim kampanjama jer to onda potiče i zakonodavstvo da nešto poduzme, ohrabruje žrtve da prijave nasilnika i kod nasilnika izazove neku zadršku - priča nam Željka Barić iz zagrebačkog doma Duga.
I pružanje pomoći ženama kroz udruge pokazalo se vrlo učinkovitim jer su ženske organizacije civilnog društva fleksibilnije od javnih tijela u organizaciji sustava podrške na terenu. Žrtve se radije obraćaju njima.
Zaštitili 40 tisuća žena
- Proteklih 25 godina u našioj kući zaštitili smo više od 40 tisuća žena i njihove djece te prikupili veliku količinu ekspertnog znanja i praktičnog iskustva u podršci ženama žrtvama partnerskog i drugih oblika obiteljskog nasilja - rekla je Neva Tolle, predsjednica Autonomne ženske kuće.
Takve udruge, nažalost, kako upozoravaju naše sugovornice, ne dobivaju dostatnu financijsku pomoć od države te često upozoravaju da je prema brojnim dokumentima i konvencijama država dužna zaštititi žrtve i takva skloništa te udruge koje im pomažu.