Gotovo istodobno kad je zbog nesavjesnog rada na pulskom Općinskom sudu uvjetno osuđen noćni odgajatelj iz Doma za odgoj u Puli jer te noći 2010. godine nije redovito obilazio štićenike pa nije niti primijetio da su dvojica dječaka satima zlostavljala trećeg u dobi od 13 godina - palili ga upaljačem, tetovirali i ponižavali na najgore načine - u javnost su procurili detalji o novom, vrlo sličnom slučaju zlostavljanja u istoj ustanovi.
Kako je potvrđeno portalu Index, u tijeku je kriminalističko istraživanje o slučaju koji se dogodio ranije ovog mjeseca, a tijekom kojeg su dvojica štićenika pulskog Doma, od kojih mlađi ima samo 12 godina, navodno brutalno fizički i seksualno zlostavljali 14-godišnjaka. O svemu je obaviješteno i resorno Ministarstvo, no zbog zaštite prava žrtve, ali i maloljetnih počinitelja, ni s kakvim detaljima neće izlaziti u javnost.
Zanemareni
Dom za odgoj u Puli jedna je od deset ustanova za odgoj u Hrvatskoj (devet za dječake i jedne za djevojčice) u koje se, odlukom suda ili Centra za socijalnu skrb, smještaju djeca s poremećajima u ponašanju. Smještaj u ustanove takve vrste izriče se kao jedna od težih odgojnih mjera, najčešće nakon što maloljetnik počini više kaznenih djela i nakon što su iscrpljene blaže mjere poput upozorenja, ukora, nadzora nad roditeljskom skrbi, pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi itd.
Prema Zakonu o sudovima za mladež, upućivanje u odgojnu ustanovu izreći će se kad je “maloljetnika potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi i uz pomoć, brigu i nadzor odgojitelja i drugih stručnjaka omogućiti trajnije djelovanje na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj i odgoj, osobito obrazovanjem i radnim osposobljavanjem”. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci, a najdulje dvije godine, s time da sud mora svakih šest mjeseci ispitati ima li osnove obustaviti izvršenje ove mjere ili je zamijeniti drugom.
U praksi, najčešće je riječ o djeci koja su u vlastitoj obitelji od najranijeg djetinjstva proživljavala najteže oblike zanemarivanja i zlostavljanja te su tijekom odrastanja prepuštena sama sebi i razvila su različite oblike poremećaja u ponašanju.
Ima li sustav u Hrvatskoj adekvatne mehanizme kojima može pomoći toj djeci, osobito u fazi kad su već došli do ustanove za odgoj?
Prevencija
- U našoj zemlji postoji niz različitih intervencija za djecu s problemima u ponašanju, u institucijama i u zajednicama, no najučinkovitija je, bez daljnjeg, prevencija na kojoj trebamo puno više raditi u općoj populaciji: od pomoći obitelji od samog početka, od prepoznavanja problema i intervencije u školskim i drugim ustanovama prije nego što se poremećaji u ponašanju razviju i uzmu maha - upozorava dr. Ivana Borić, pročelnica Odsjeka za poremećaje u ponašanju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu.
Kad je riječ o rehabilitaciji djece, dodaje, i ona bi u svakom slučaju mogla biti bolja.
- Nema sumnje da stručnjaci s djecom rade jako puno i predano, no trenutno nemamo relevantnih ni sustavnih istraživanja koja bi pokazala s kakvim uspjehom, odnosno kakav je krajnji učinak - kaže dr. Borić. Ističe kako joj je žao što se o djeci s poremećajima u ponašanju u pravilu govori kada dođe do ovakvih incidenata.