Marino Selo nadomak Lipika zavijeno je u crno nakon što je u utorak oko 13.30 sati u vatrenoj stihiji koja je "progutala" pomoćnu dvorišnu prostoriju obiteljske kuće pronađeno mrtvo tijelo 49-godišnje Marije L. Sumnja se da je nesretna žena, inače majka sedmero djece, prvo udavljena, a potom je, ne bi li se zameo trag krvavom zločinu, prostorija uz samu kuću i zapaljena dok je žena ležala na podu.
O okolnostima koje su prethodile stravičnom događaju svjedoči oproštajno pismo koje je jedna od kćeri pokojne žene pronašla odloženo na bunaru u dvorištu.
Glavni sumnjivac trenutačno je Marijin ljubomorni suprug Željko kojem je policija nakon višesatne potrage ušla u trag i uhitila ga. Kad je dim počeo sukljati u vis, stanovnici Marina Sela digli su na noge vatrogasce koji su se odmah uhvatili u koštac s buktinjom. Počeli su razbijati stakla na objektu jer su doznali da su unutra, među ostalim, i plinske boce.
- Čim je vatra ugašena, pustili su jednog od sinova, člana lokalnog DVD-a, da uđe u šupu. Izašao je van blijed i kimajući glavom rekao nama, okupljenima susjedima: 'Mama je mrtva. Ne, ne, nije se ugušila od dima. Ona je zadavljena'. Inače, dok je gorjelo pucalo je na sve strane. Najviše crjepovi. Nisu nam dali da se približimo dok gori. Vikali smo: 'Ima li koga unutra?' Nismo znali gdje su ostali članovi familije. Ali ubrzo je dotrčala Marijina izvanbračna kći koja živi na kraju sela. Ulazeći u dvorište prošla je kraj bunara, našla ceduljicu i povikala očajno: 'Mama je unutra. Sigurno ju je on ubio'. Sve u svemu, nezapamćena tragedija koju selo ne pamti - kaže za Jutarnji list jedna od mještanki Marina Sela.
Posljednji put bračni par susjedi su vidjeli večer uoči ubojstva i u utorak rano ujutro. Unatoč prijašnjim razmiricama i Željkovoj ljubomori koja je razarala brak, susjedi se prisjećaju da im se tih posljednjih sati u njihovu društvu učinilo da im bračni suživot ide na bolje, da se drama u obitelji smirila... No, tek sad tvrde redom svi: "Bili smo u zabludi. Uvjerili su nas u suprotno".
- Marija se prije nekoliko godina htjela rastaviti. Živjeli su loše. Ona i muž nisu uspijevali naći zajednički jezik. Točka na i na cijeli problem bila je i Željkova sklonost alkoholu. A Marija je samo ponavljala: ‘Ma nek mi još najmlađa kći odraste i postane punoljetna pa ću onda početi brinuti za sebe’. Ona je iz našeg kraja, a Željko iz Koprivnice. Kupili su na tom imanju kuću koju su srušili te uz pomoć poticaja sagradili drugu. Ona je bila kućanica i vrlo brižno skrbila o obitelji, da bude sita, opeglana. Dodatna radost u obitelji je i dvoje unučića koje ima njezina kći iz prvog braka - objašnjava nam, pak, Marijina prijateljica iz sela, dodavši da Željko “nije loš čovjek, ali kad popije, i u to se umiješa ljubomora, izgubi kontrolu”.
Marijin suprug, opisuju nam susjedi, radio je u građevini, na zidarskim poslovima.
- Malo radi, malo ne radi. I tako ukrug. Inače ima zlatne ruke kad je rad s drvetom u pitanju. Pravi je umjetnik. No, ne možemo vjerovati da je on ubio ženu. Ako istraga pokaže da je to točno, onda je dobar glumac. Govorio je da je voli i da bi za nju dao život - ogorčeno je zaključio drugi susjed.
Fotografije: Compas