Nezapamćena krađa u DHMZ-u, novac nestajao punih 11 godina, istraga otišla u neočekivanom smjeru: ‘Predana mi je vreća novca i crna bilježnica‘

Jedanaest godina je upravna referentica u Državnom hidrometeorološkom zavodu podizala novac iz Kase uzajamne pomoći zaposlenika, a da nitko o tome nije imao pojma. Marija V. (67) je tako od 2000. pa do 2011. godine iz Kase ukrala čak 469.976,60 tadašnjih kuna, odnosno 62.376,61 eura, za što se u to vrijeme mogao kupiti i manji stan u centru Zagreba.

Presuda protiv nje javno je objavljena ovih dana, a donesena je u listopadu prošle godine na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu, punih 10 godina nakon podizanja optužnice. Toliko su dugo oštećeni zaposlenici DHMZ-a, njih čak 89, čekali rasplet slučaja u kojem su ostali bez svojih uplata, a koje su varirale od 1000 pa do više od 10.000 kuna. Slučaj se i otkrio kada su nakon 11 godina neki od zaposlenika htjeli podići svoje uplate, no novca u Kasi više nije bilo.

Isplaćivala si novac

Marija V. je, prema presudi, iskoristila svoj položaj kako bi postupno izvlačila novac iz tzv. Kase uzajamne pomoći, internog fonda zaposlenika iz kojeg su radnici mogli uzimati povoljne zajmove i potom ih vraćati kroz obustave na plaći. Kao upravna referentica i ovlaštena potpisnica po računima Kase, imala je pristup dvama računima u Hrvatskoj poštanskoj banci i Raiffeisen banci, kao i gotovinskoj blagajni.

Umjesto da novcem transparentno upravlja, V. je, kako stoji u presudi, neovlašteno podizala gotovinu, isplaćivala si sredstva kroz obustave na plaći i prisvajala novac koji joj je bio povjeren, bez znanja ostalih članova Kase. Među njima se nalaze i ljudi koji su uplaćivali članarine i redovito vraćali zajmove, vjerujući da će sredstva ostati unutar zajedničkog fonda.

Sustav je, kako proizlazi iz svjedočenja drugih zaposlenika, godinama funkcionirao gotovo bez ikakve kontrole. Kada je 2000. preuzela vođenje Kase od kolegice, umjesto uredne knjigovodstvene dokumentacije dobila je “crni rokovnik” i vrećicu s novcem. Zajmovi su se dijelili usmeno, često u gotovini “na ruke”, bez službenih evidencija, a kontrola poslovanja praktički nije postojala. Sud je ocijenio da je Marija V. to iskoristila kao jedina osoba s punim pristupom računima, sve dok 2011. nisu počela izlaziti na vidjelo ogromna manjkava stanja.

Kada je otkriveno da iz Kase nedostaje gotovo pola milijuna kuna, Marija V. je, prema iskazima svjedoka, otvorila bolovanje i nestala s posla, a zaposlenici i sindikat tek su tada pokušali rekonstruirati što se događalo.

‘Ja sam žrtveno janje sustava‘

Ona pak je u obrani tvrdila da nije kriva te da je “žrtveno janje” neurednog sustava koji je postojao desetljećima prije nje.

- Kasa se vodila 40 godina prije mene bez knjiga i evidencija. Ja po zvanju nisam upravna referentica i nisam nikad radila na vođenju knjiga, a niti mi je rečeno da moram to raditi kada sam preuzela Kasu. Preuzela sam ju na nagovor, rekli su mi da ću lakše biti u kontaktu s članovima jer sam radila u kadrovskoj.

Prilikom primopredaje Kase predana mi je vreća s novcem i crna bilježnica u kojoj su bili upisani ljudi koji traže kredit te papirići s navedenim ljudima koji trebaju vraćati kredit i skupa, a koji su taj kredit vraćali osobno jer im nije odgovaralo da povrat kredita ide uskratom s njihove plaće. Ja sam čak za članove koji nisu iz Zagreba obilazila banke i vraćala njihove kredite. Ja nisam napravila apsolutno ništa da oštetim nekog, nego sam radila kako sam najbolje znala i to na način na koji sam naslijedila od prethodnika, rekla je na sudu.

No sud je zaključio da je upravo ona, kao formalno ovlaštena osoba, podizala sredstva i zadržavala ih za sebe, čime je počinila kazneno djelo pronevjere. Zbog svega toga osuđena je na godinu dana zatvora, no kazna joj je zamijenjena uvjetnom – neće ići u zatvor ako u idućih pet godina ne počini novo kazneno djelo. Sud je ujedno dosudio i naknadu štete oštećenim zaposlenicima.