PJEVAČ I VODITELJ NA SUDU

SAŠA LOZAR MERCEDESOM NALETIO NA PJEŠAKA U SELSKOJ, ŽRTVA PREMINULA U BOLNICI 'Vozio sam vrlo sporo, a zasmetalo mi je i to dostavno vozilo...'

Zagreb, 111018.
Opcinski kazneni sud, Ilica 207.
Pocetak sudjenja Sasi Lozaru za prometnu nesrecu.
Na fotografiji: Sasa Lozar.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Zeljko Puhovski / CROPIX

 

Pješak koji pretrčava prometnu višetračnu ulicu daleko od zebre, pritom misleći da će biti brži od vozila koja idu neznatno brže od propisane brzine kretanja jer je u blizini škola, scenarij je s tragičnim krajem zbog kojeg je Saša Lozar (38), pjevač i radijski voditelj, danas sjeo na optuženičku klupu Općinskog kaznenog suda u Zagreb.

- Poštovani sude, ne smatram se krivim. I neizmjerno mi je žao što se dogodila ta nesreća. Jednostavno ne znam kako se taj gospodin stvorio u toj sekundi na tom nesretnom mjestu. Vozio sam po prometnim propisima lijevom trakom po Selskoj cesti, a pored mene je projurilo desnom trakom bijelo veliko vozilo, mislim dostavno. Odmah se stvorio i gospodin na cesti. Kočio sam, ali nisam uspio stati. Taj zvuk nikad neću zaboraviti. Prevrtio sam taj film tisuće puta u glavi. Nakon toga stupio sam u kontakt s unukom s kojom je gospodin živio i raspitivao sam se o njegovom zdravstvenom stanju jer to je bilo ljudski. Žao mi je, doista zbog nesreće – ispričao je Lozar u sudnici gdje mu je počelo suđenje za izazivanje prometne nesreće iz nehaja od čijih je posljedica neoprezni pješak Nikola Marinković (86) preminuo dva tjedna poslije. Lozar je još ukazao kako na mjestu gdje je pješak pretrčavao nema pješačkom prijelaza, a kad mu je na uvid pokazan fotoelaborat s mjesta nesreće, pojasnio je da je bijelo dostavno vozilo, netom prije naleta na pješaka, skrenulo desno u ulicu.

- To je kolni prilaz gdje kažete da je bijelo vozilo skrenuo. Sjećate li se marke vozila? - upitala ga je sutkinja, na što se Lozar nije mogao sjetiti marke fantomskog vozila, no ustvrdio je da nije bilo šminkersko.

Potom je tužiteljicu zanimalo zašto je u drugom navratu pri iznošenju obrane spomenuo tek to bijelo vozilo koje se moralo popeti na prilazni kolnik i je li možda nakon naleta otišao vidjeti gdje je kombi zašao kako bi potražio vozača i zapisao registarske oznake?

- Nisam, jer nisam znao što se događa. Bio sam u šoku i skroz uznemiren. Bitno mi je bilo da se pomogne čovjeku koji leži na cesti. Bijelo vozilo kasnije nisam gledao, ali sam policiji zato odmah rekao da je postojalo drugo vozilo koje je projurilo. Volio bih da jesam jer bih olakšao postupak – dodao je Lozar.

A kad je Lozaru tužiteljica predočila dio iskaza svjedoka Ivana B., inače liječnika u KBC Zagreb, koji je pritekao u pomoć odmah nakon naleta i koji je, između ostaloga, kazao da “prilikom pretrčavanja pješaka vozila u blizini nije vidio”, Lozar je pojasnio kako je svjedok rekao da “neposredno prije udarca ne zna jel bilo vozila.”

- A prije naleta vjerojatno vozilo nije primijetio. Bile su to sekunde u pitanju. Skretanje i izletavanje pješaka dogodili su se u istom trenu. Svu pažnju mi je zaokupio pješak na cesti pa nisam primijetio u kojem trenutku je vozilo skrenulo na kolni put niti je li dalo žmigavac - obranio se još Lozar.

Iako su se na početku suđenja tužiteljstvo i obrana složili da će se svi materijalni dokazi te iskazi svjedoka pročitati, obzirom na Lozarovu današnju obranu, naloženo je ispitivanje svjedoka Ivana B. kako bi detaljnije pojasnio okolnosti prometne nesreće i je li vidio ikakvo vozilo na kraju ili ne.

Naime, taj svjedok je na ispitivanju u tužiteljstvu ispričao da je bio suvozač u autu svog prijatelja, da su se vozili zapadnim kolnikom Selske ceste te su na raskrižju s Baštijanovom stali na crveno svjetlo na semaforu..

- Kad se upalilo zeleno, prijatelj je krenuo, a ja sam gledao polulijevo i uočio muškarca sa štapom kako užurbano hoda. Gledao je desno i prošao jedan kolnički trak te došao do polovice drugog kad ga je udario Mercedes u predjelu nogu. Pješak je udario glavom i lijevom stranom tijela u vjetrobransko staklo. Dotrčali smo do unesrećenog. Bila mu je slomljena lijeva noga. Djelovao je zapušteno, dezorijentirano i želio se ustati. Vozač Mercedesa je izašao iz auta, bio je u šoku i želio pomoći - otkrio je svjedok Ivan B. Odgovarajući na pitanje tužitelja je li u trenutku naleta vidio druga vozila, svjedok je rekao da nije, a je li prije nesreće bilo auta, nije mogao reći. No smatra da se Lozarov Mercedes nije kretao velikom brzinom već je “išao uobičajeno za taj dio Selske te da vozač nije mogao izbjeći nalet na pješaka.”

Podsjetimo, Lozar je lanjskog 18. veljače oko 10.25 sati vozio Mercedes C220 lijevim trakom zagrebačke Selske ceste te je dolaskom do kućnog broja 125 naletio na pješaka Nikolu Marinkovića (86). Tužiteljstvo je uvjereno da je Lozar propustio pravovremeno obratiti pozornost na pješaka koji je neoprezno sa štapom u ruci pretrčavao cestu. Od siline udarca, pješak se otkotrljao na kolnik i zadobio teške ozljede opasne za život od kojih je preminuo 1. ožujka u bolnici, a Lozar se suočio s teretom optuženja.

Prometni vještak Zvonko Ivašić utvrdio je da je Lozar prije nesreće vozio 47,7 km/h i da se zaustavio 11,6 metara nakon naleta. Oštećenja na Mercedesu ukazuju da mu je pješak, pak, prilazio brzinom većom od koračanja, a obzirom da je imao 86 godina, “takve osobe mogu postići brzinu od 2 do 3 metra u sekundi. Međutim, pješak se koristio štapom pa je ta brzina nešto slabija.” Tako je Lozar naveo da je nepoznati kombi skretao tako da je prednjim lijevim dijelom ušao u njegov trak zaklonivši mu pritom pogled, vještak je uvjeren da je Lozar pak mogao uočiti pješaka koji mu je u toj varijanti vidljiv 1,2 sekunde prije naleta. No, ako se uzme u obzir da nepoznatog kombija nije bilo, vještak je izračunao da je Lozar mogao uočiti pješaka čim je počeo prelaziti kolnik, točnije sa 35,6 metara udaljenosti i zakočiti na vrijeme. U situaciji kako ju je, međutim, Lozar opisao, da je postojao nepoznati kombi, “pri njegovoj brzini kretanja od 47,7 km/h nije mogao izbjeći nalet na pješaka, ali bi ga izbjegao da je navedenom dionicom vozio manje od 39 km/h”.

Izdvajamo