Hladnog pogleda i bez trunke emocije Martin Arbanas (21) slušao je u sudnici velikogoričkog suda izricanje nepravomoćne presude prema kojoj je osuđen na četiri godine zatvora zbog izazivanja prometne nesreće iz nehaja u kojoj je poginuo Robert Pisačić (17).
Jurnjava makadamom
Iako je obitelj Arbanas od tog kobnog dana 9. studenoga 2014. uvjeravala sve redom da je za upravljačem Golfa dvojke sjedio nesretni maloljetnik, s obzirom na to da su njegovo tijelo policajci zatekli na vozačevu sjedalu kad su stigli na mjesto nesreće, kombinirano medicinsko vještačenje ozljeda, ali i vještačenje Robertova mobitela s kojeg je Martin grozničavo s poprišta nesreće tog jutra uputio čak sedam poziva svojoj obitelji pokazali su upravo suprotno - Martin Arbanas je vozio, a Robert Pisačić je sjedio na suvozačevu mjestu. Sutkinja Kornelija Kallay-Blažeković kao olakotnu okolnost pri izricanju presude uzela je Arbanasovu mladost i raniju neosuđivanost.
Tragedija koja je zavila u crno Pisačiće dogodila se oko 2.25 sati kada je Martin vozio maćehin Golf makadamskim putem uz nasip. Bježao je policajcima koji su ga pokušavali zaustaviti. Kod lovačkog doma Srna u Petrovini u smjeru Velike Gorice neiskustvo za volanom stiglo je na naplatu. U nepreglednom zavoju Arbanas je sletio s kolnika u kanal oborinskih voda Sava-Odra. Za razliku od njega, koji je prošao s višestrukim prijelomima, Pisačić je završio na aparatima i nakon 24 dana borbe za život preminuo je na Rebru. Nedostajalo mu je šest mjeseci do punoljetnosti. Iz kome se nije budio zbog teških ozljeda, prijeloma i unutarnjeg krvarenja.
Okrivljeni Arbanas cijelo se vrijeme branio šutnjom, a jedino što je rekao u sudnici je: “Nisam kriv”. Četverogodišnja kazna na koju Arbanas ima pravo žalbe nije nikakva utjeha obitelji preminulog Roberta.
Uništavanje dokaza
- Martinovo lice u sudnici je bilo betonski zid. Sutkinja je rekla da u svojoj karijeri još nije srela čovjeka koji pri ovakvom djelu nije pokazao grč mišića na licu, iskru u oku... I ne, nije mi ni sad lakše. Policija je aljkavo obavila posao. Policijsko izvješće mijenjalo se četiri puta u ovom slučaju koji je pun nelogičnosti. Policajci Golf nisu slikali u kanalu, nego tek kad su ga stavili na kran, i to s neoštećene strane. A nedugo potom Golf je uništen na deponiju CIOS-a pod izlikom da ne plaća ležarinu. Tri dana nakon prometne Arbanasi su nam vratili sinov novčanik u kojem su bile dvije kune i prometna dozvola Martinove maćehe! Zar je to normalno? Pet dana nakon prometne vratili su nam i Robertov mobitel s kojeg su izbrisali sve kontakte, ali vještačenje je pokazalo istinu. Danas su mi jasni ti potezi - kaže za Jutarnji list Emina Pisačić, majka stradalog Roberta.
Sve do smrti sina Arbanasi su ih oblijetali, ali kad je umro, kaže još, nestali su.
No ono što i dalje “visi” u zraku je pitanje koje muči sve: je li u tom stanju šoka i zadobivenih ozljeda Arbanas mogao cijeli scenarij prikrivanja krivnje i premještanja tijela osmisliti sam, je li imao pomagače do dolaska policije, ali i poslije? Ne zna se.
Prikrivanje krivnje
- Iz nekog razloga zaobišlo se i pitanje je li Martin imao pomagača pri skrivanju krivnje. Kad sam pitala policiju zašto Robertu prvom nisu priskočili u pomoć jer je bio teže ozlijeđen, rekli su mi da ga prvo nisu vidjeli tvrdeći da je bio u fetus-položaju s glavom ispod volana. To je nemoguće. Tijekom postupka izredala su se tri sudska vještačenja s istim rezultatom, no ni jedno Arbanasima nije bilo po volji pa su tražili rekonstrukciju nesreće. Martinov otac Neno nakon nesreće dolazio nam je u kuću i davao upute kako da se ponašamo. Sjećam se dana kad je Robertov prijatelj došao kod nas te pred nama nazvao Martina i stavio ga na spikerfon. Matina je upitao: ‘Jel’ ti znaš da Robert možda neće preživjeti? Dobio je MRSA-u. Na to je on odgovorio: ‘Boli me k... za Roberta!’ - dodaje još Robertova majka.