DRAMATIČAN APEL KLARE BUNTIĆ

‘Snimila sam kako me tuče. Želim da snimku objavite, to mi je jedina šansa da spasim život!‘

Deset minuta čistog užasa objavljuje pretučena žena Denisa Buntića. - Nakon ovoga, sud ga je pustio za manje od 48 sati. Bojim se da će ubiti i mene i dijete

Denis Buntić

 Cropix/privatna Arhiva/

„Moja jedina šansa da ostanem živa je javnost. Pretukao me pred devetomjesečnim djetetom, snimila sam kako me udara i prijeti da će me ubiti. Policija mu je pronašla arsenal ilegalnog oružja. I ipak je pušten za manje od 48 sati, nije mu izrečen ni pritvor, samo mjera zabrane prilaska. Završit ću kao ona žena iz Gradačca, osjećam to. Najviše od svega se bojim za život svojeg djeteta. Policija i sud nisu učinili ništa da nas zaštite, upravo suprotno. Bojim se da će mu tek sad skroz narasti krila jer mu se nije dogodilo ništa i da neće stati. Javnost je naša jedina zaštita“.

Govori nam to Klara Buntić dok nam predaje audiosnimku nasilja koje je preživjela u petak, kad ju je uz krevetić njihovog 9-mjesečnog djeteta divljački napao suprug, bivši hrvatski rukometni reprezentativac Denis Buntić.

Riječ je o nešto manje od 10 minuta snimke čistog užasa, koju je Klara Buntić u petak snimila mobitelom. Čuje se muškarac koji udara ženu, rukama i predmetima, žena koja preklinje da prestane i govori „nisam to zaslužila“, muškarac koji je udarcima tjera da izađe iz kuće u kojoj joj se nalazi 9-mjesečno dijete i viče „Ubit ću te“.

Jutarnji list odlučio je objaviti ovu snimku. Uznemirujuća je, teška za slušanje, dio nas je neće odslušati do kraja.

UPOZORAVAMO DA JE SNIMKA IZRAZITO UZNEMIRUJUĆA:

To joj je i svrha. Da nas uznemiri – sve nas: susjede, prijatelje, poznanike, rođake, novinare, aktiviste, a osobito policajce, tužitelje i suce. Da nas natjera da uvijek i bez iznimke postupimo ispravno, da poduzmemo sve što je u našoj moći prije nego žena sa snimke – i desetine žena oko nas koje proživljavaju isto – bude mrtva.

- Teško je to slušati? Ja to živim. Moje dijete to živi. To je teško. Ne znamo hoćemo li doživjeti sutra. Nisam napravila snimku da bih je objavila u medijima. Htjela sam imati dokaz, znala sam da nikad neću imati svjedoke. Da će biti moja riječ protiv njegove. Vjerovala sam da će netko od nadležnih reagirati kad čuje snimku. Da ću zbog snimke izbjeći ovo što se sada događa i da ću naći mir za sebe i dijete. Ali pušten je nakon manje od 48 sati! Ja nemam izbora, zato želim da se objavi na portalu. Javno. To je naša posljednja šansa – kaže Klara Buntić.

Ona je, kaže, žrtva koja više ne želi biti ni anonimna ni tiha. Nema taj luksuz. S nevjericom sluša naša pitanja o tome je li dobro promislila, je li sigurna da želi da se javno objavi tih 10 minuta njezinog života i je li sigurna da se ne radi o ishitrenoj odluci donesenoj u posebno ranjivom trenutku.

- Ne podcjenjujte me. Ja nemam izbora. Ako svi ne čuju kako izgleda moj život, mogla bih ostati bez njega – odgovara.

Tog su dana, priča, ona, dijete i suprug bili na utakmici u Mostaru. Bio je i mužev prijatelj i njegova djevojka. Činilo joj se da dijete nije baš najbolje, kao da ima virozu, ali su ipak otišli na utakmicu.

Tamo se dosta pilo, a navodno je bilo i droge. Suprugu se, priča Klara, nikako nije išlo kući. Čekala ga je i nagovarala gotovo tri sata, priča, dobrim dijelom vani, na kiši, s djetetom kojem je bilo sve gore.

Nakon dosta pića sjeo je za volan. Atmosfera je bila teška, Klara priča kako su se već u autu „počeli pravdati“. Kad su došli kući, kaže, bilo joj je jasno kako će završiti.

Nije bilo prvi put. I ranije ju je znao udariti, nekad i pred ljudima.

- Trpim to pet godina. Dan prije krštenja našeg djeteta, držao je dijete u rukama i udarao me. Uzeo je bocu mineralne vode kojom me htio lupiti u glavu, ali je kum stao između nas i to spriječio. Puknuo mi je bubnjić. Još prije toga u sobi me ščepao za kosu i lupio. Na parkingu pred kućom sam povraćala i vrtjelo mi se u glavi pa su moji inzistirali da odem na hitnu. Prijatelji su mi rekli: oprosti, ne možemo protiv njega svjedočiti. Njegovi roditelji također. Nisam ga ni prijavila, i to ne samo zato što nisam mogla dokazati i što je utjecajan. Htjela sam sačuvati brak, vjerovala sam da će se popraviti, da se neće ponavljati. Ali ponavljalo se. Obećao je da neće piti. Kršio obećanje. Liječnicima u Mostaru sam, naravno, rekla da sam pala niz stepenice - prisjeća se.

Trenutak u kojem je prelomila

Ali u petak je prelomila. Bilo joj je sve potpuno jasno: nikad se neće promijeniti. Neće biti bolje.

- Kad smo došli kući, već mi je vikao: „Kurvetino, sad ćeš vidjeti što ću ti učiniti od života“. Stavila sam dijete u krevetić i uključila mobitel. Odlučila sam: ovo mu je zadnji put. Dosta je. Ovaj put ću ostaviti mobitel na glasovnom snimanju. Ako me ne ubije, imat ću dokaz – priča Klara.

Cijelo je vrijeme, kaže, vrtjela u glavi priču ubijene žene u Gradačcu koja je također imala malo dijete, nitko joj nije pomogao, čijeg je partnera, od kojeg je pobjegla, sud pustio na slobodu te ju je na kraju ubio pred očima djeteta, u izravnom prijenosu na društvenim mrežama.

- Udarao me i ranije, ali ovo u petak je bilo krvoločno. Znala sam da je, ne uspijem li pobjeći, gotovo. On je mene odlučio ubiti. Svom snagom me mlatio, rukama, nogama, šakama, nekim predmetom, sijevalo mi je u glavi. Cijelo sam mu vrijeme govorila da nisam to zaslužila – priča.

Uspjela je izaći iz kuće i pobjeći u polje. Prvo je pozvala prijatelja koji je uskoro došao i izravno joj rekao: on je i moj prijatelj, neću birati stranu.

Nakon toga je pozvala policiju. Policija ga je odvela na triježnjenje, a pronašli su i arsenal ilegalnog oružja.

- Zolje, kalašnjikovi, bombe, pištolji... Ispod kreveta zavijeno u dekama. Ne mogu vjerovati, znao se povremeno pohvaliti da puca s prijateljima, ali ovo je užas. Da me uspio dovući do mjesta gdje je bilo oružje, sigurna sam da bi me dokrajčio – priča Klara Buntić.

U subotu je izveden pred suca na sudu u Ljubuškom. Na sudu na kojem desetljećima radi njegova majka. Tužitelj mu je kum, a tužiteljeva majka – odvjetnica.

- Kakve su uopće bile šanse da sud bude objektivan? Nije li ovaj slučaj trebao biti izmješten, zbog svih tih veza, na drugi sud. Kad sam vidjela da je pušten, noge su mi se odsjekle. On opušteno pije kavu koji kilometar od moje roditeljske kuće, a dijete i ja se tresemo. Ima zabranu prilaska! Pa što to točno znači? Što to znači za mene i moje dijete? Trebam odgovore i trebam zaštitu. Jedino se ovako mogu nadati da ću jednom moći mirno živjeti sa svojim djetetom – pita se Klara Buntić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2023 09:56