Nakon gotovo čitavog desetljeća jedan od sudskih sporova kojim se rasvjetljavao slučaj mogućih zloporaba do kojih je došlo prilikom kupnje i prodaje nekretnina za tvrtku “Kermas ulaganja” u vlasništvu Danka Končara, došao je do kraja, javlja Glas Istre.
Županijski sud u Puli je odbacio kao neosnovane žalbe Vinke Cetinski, Željana Hrvatina, te Borisa i Marina Sorga na presudu Općinskog suda u Puli iz lipnja 2019. godine, a po kojoj su dužni Končarovoj tvrtki isplatiti više od 19,6 milijuna kuna, čime je spomenuta presuda postala pravomoćna.
Podsjetimo, nekoć najbliža Končareva suradnica i bivša doministrica turizma Vinka Cetinski bila je na čelu njegove tvrtke Kermas ulaganja, koja je koncem 2007. godine osnovana s ciljem poslovanja nekretninama na području Istre i Dalmacije.
Sporazum
Zadaća Vinke Cetinski bila je pronaći ekonomski zanimljive nekretnine te o njima izvještavati Končara, dok je njegov zadatak bio osigurati novac za njihovu kupnju.
Vinka Cetinski je s odvjetnikom Željanom Hrvatinom sklopila Sporazum kojim su ugovorili međusobnu suradnju na realizaciji kupoprodaje nekretnina na području Istre. Njime se odvjetnik obvezao prikupljati ponude sa svom popratnom dokumentacijom, pravno ih analizirati, izrađivati predugovore i ugovore o kupoprodaji nekretnina, prijedloge za uknjižbu, prijavu poreza za promet nekretninama kao i sve druge pravne radnje vezane za realizaciju kupoprodaje.
Boris i Marin Sorgo u priči su se našli kroz rovinjsku agenciju za nekretnine “Icarus”, koja je operativno vodila potragu za 'ekonomski zanimljivim nekretninama', a u kojoj su bili suvlasnici s odvjetnikom Hrvatinom.
Zbog osobnih odnosa koje je imao s obitelji Cetinski i povjerenja u direktoricu Kermas ulaganja, navodi se dalje, Danko Končar nije dodatno provjeravao informacije o cijeni zemljišta koje mu je ona davala, što je ona iskoristila za osmišljavanje i kriminalno povezivanje, u kojem su kroz realizaciju 35 ugovora o kupoprodaji zemljišta i nekretnina na području Istre svi optuženi ostvarili znatnu imovinsku korist.
Konkretno, radilo se o kupoprodaji zemljišta od fizičkih osoba pri kojem su se s prodavateljima usmeno dogovarale niže kupoprodajne cijene od onih koje su se navodile u pisanom kupoprodajnom ugovoru.
Višak iznos
Višak uplaćenog iznosa prodavatelji su podizali sa svojih računa i na ruke vraćali Hrvatinu, te Borisu i Marinu Sorgu s kojima su ugovorili kupoprodaju. Vraćanje razlike od ugovorenog do isplaćenog oni su tražili od njih obrazlažući im da se radi o novčanom iznosu koji služi za pokriće troškova koje imaju u okviru poslovanja u prodaji nekretnina kao što su provizija, pokriće troškova odvjetnika i plaćanje poreza.
Kad je Končar shvatio što mu se događa iza leđa čitav slučaj je 2011. godine predao u ruke pravosuđu, a sudsko utvrđivanje činjenica u ovom slučaju rezultiralo je presudom kojom mu je četvero optuženih dužno solidarno isplatiti iznos od 16.552.892,51 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana od dana kad im bude uručena presuda. Uz to u istom su roku dužni Končaru isto tako solidarno nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 3.124.369,40 kuna što znači da im ukupna obveza iznosi više od 19,6 milijuna kuna.
Prema zakonu svaki dužnik solidarne obveze odgovara za čitav iznos duga, što znači da će se obaveza u slučaju prisilne naplate ne dijeli na ravnomjerne dijelove već se skida s onih računa na kojima ima novca što u načelu znači da se i čitav iznos može naplatiti od jednog od četvero optuženika, piše Glas Istre.