U nastavku suđenja Aleksandru Niševiću (32), Glinjaninu optuženom da je 2019. ubio vlastitog djeda Miloša (89) i njegovo raskomadano tijelo zakopao u šumi nadomak kuće, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici svjedočila je Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline i humanitarna aktivistica te Đ. J. (66), prijatelj obitelji Nišević.
Bakšić Mitić je pokojnog Miloša upoznala 2017. u Roviškoj jer je, ujedno, i kao predsjednica Udruge „Ljudi za ljude” donosila mu humanitarnu pomoć. Dva puta je bio u njezinu uredu zbog problematike oko struje koja mu je bila iskopčana radi nemogućnosti plaćanja računa, pa se u njegovo ime obratila Elektri radi otpisa duga.
U istrazi ga je opisala kao starog, simpatičnog i uvijek nasmijanog muškarca koji joj se požalio da mu je netko u šumi ukrao motornu pilu, pa je to bio razlog zašto nije mogao platiti račun za struju. U njegovu dvorištu je prilikom dolazaka uočila jednu kozu i traktor, primjećivala ga je po mjestu kako gura na biciklu stvari jer mu je tako bilo lakše, a njegova optuženog unuka Aleksandra, sve do dolaska na sud, nikada nije vidjela.
- Aleksandra sada vidim drugi put u životu. Prvi put je susret bio u Sisku na sudu. Što se tiče ukradene motorne pile na koju mi se Miloš požalio, rekao mi je da je u šumu on sam odlazio s tom pilom, tako da ne znam je li on sam i pilio ili je to netko drugi za njega činio. Kada je točno nestao Miloš, ne sjećam se. Mene je u onom periodu nakon potresa zvalo na tisuće ljudi, u mojoj kući je bio ured. Pomoć koju sam Milošu nosila dio je humanitarne pomoći koja se skuplja jednom tjedno u Zagrebu. To su paketi suhe hrane, nikad ne znam što ću točno dobiti, tako da se ne mogu primati narudžbe korisnika. Nastojali smo svakom korisniku dati podjednako - odgovorila je na pitanja Bakšić Mitić, dodajući da pokojni Miloš od nje nikada nije tražio pomoć za neke fizičke radove.
Pojasnila je da je kod nje u Općini bio dva puta i to radi isključene struje, a je li mu dug za struju na kraju bio otpisan, nije znala reći jer je Baniju razorio potres. Ustvrdila je, međutim, da nakon potresa sigurno nitko u njihovu kraju nije inzistirao na tim dugovanjima.
- Mislim da sam Milošu dva puta nosila paket pomoći. Uvijek je bio u dvorištu, stajao je i čekao me. U kuću mu nisam ulazila. Inače, imamo program „Zaželi” u koji je upisano 25 korisnika, pa volonteri nekada znaju pomoći i fizički starim ljudima prilikom cijepanja drva, prekrivanja krovišta kuće. Međutim, Miloš ništa takvo od mene nije tražio - ustvrdila je dalje glinska dogradonačelnica.
Njoj je potom Nišević pročitao jedan medijski članak iz prosinca 2022. u kojem se spominje život njegovog djeda, no ona se krajnjeg ishoda tada ukazane problematike nije mogla sjetiti, podsjetivši kako pokojni do nje u Općinu nije dolazio po humanitarne pakete, već samo radi dugovanja za struju.
Vrlo napeta atmosfera potom je zavladala kada je u sudnicu ušao Đ. J., u odnosu na kojeg je optuženi svojevremeno imao zabranu prilaska i koji je odmah imao potrebu naglasiti da „nikada nije bio Aleksandrov očuh jer je on ozbiljan obiteljski čovjek”. Potom mu je pročitan njegov iskaz iz istrage kada je, među ostalim, to isto ustvrdio, navodeći da je, nakon smrti Aleksandrova oca Dragana, znao otići s njegovom majkom na kavu i ujedno Aleksandra savjetovati da završi školu i bude dobar čovjek. Tada je još otkrio da je Aleksandrova majka otišla s kćeri kod bivše Miloševe supruge koja ju je nakon nekog vremena istjerala iz kuće, pa je on otišao po njih kombijem te ih vratio u Glinu.
- Aleksandra i obitelj sam dobro poznavao dok je bio mladi dečko. Kretao se u lošem društvu koje ga je dovelo do ove situacije. Ne mogu vjerovati da bi naudio djedu. Dolazio mu je u posjet. Inače, prije 10 godina Aleksandar je imao zabranu približavanja meni zbog prijetnji i otada ga nikada više nisam vidio. Ne znam gdje je išao i kretao se dok je s majkom živio u Glini kao podstanar - rekao je još u istrazi svjedok, pojasnivši potom u sudnici da je u kući pokojnog bio 2008. godine povodom smrtnog slučaja, ali da ne zna kakvo je bilo grijanje.
- Poznajete li mog oca od djetinjstva ili? Bitna je istina. To ništa na vas ne utječe, samo da znate. I jesam li kod vas radio? - zanimalo je optuženog Niševića, na što mu je svjedok odgovorio da je s njegovim ocem odrastao, da se znaju iz ranog djetinjstva, ali i da nikada kod njega optuženi nije radio.
- Nisi kod mene radio. Došao si mi s Andrijom kad si bio dijete. Ali ja sam vas potjerao. Joj, ma gledajte, ja sam Aleksandru uvijek davao, kupovao svašta, pa i veš, čak sam njemu i majci plaćao stanarinu jer su živjeli u lošim uvjetima. Onda se ona zaposlila i kupila kuću u Glini za 8000 eura, koju je malo-pomalo lijepo uspjela urediti. S kćeri sad živi u Irskoj. Meni je bilo čudno da bi Aleksandar ubio djeda. Nažalost, pokvarilo ga je društvo s kojim je pušio i drogirao se. Savjetovao sam ga, kao i svoju djecu, da bude pametan - odgovorio je strpljivo svjedok, kojeg je potom Nišević prekinuo s novim pitanjem: „Ma dobro, dobro... dok ste plaćali podstanarstvo, jesam li kod vas radio?”
- Ti nisi svjestan što pričaš. Gospodine Aleksandar, ti kad si nadrogiran, si lud. Kod mene nisi nikada radio - uznemireno je kazao svjedok, pa je Nišević s neumjesnom digresijom dodatno „posolio” pitanje: „Rad na crno, ono... na crno sam radio... oko stoke i tako to... I je li vam moja majka bila ljubavnica?”
Zatim je tužiteljicu zanimalo, obzirom na to da je u jednom trenutku tijekom iskaza otkrio da je Aleksandar Nišević jedne prilike na njega krenuo bokserom i da je imao zabranu prilaska, da se detaljnije toga prisjeti, pa se Đ. J. bez zadrške vratio u prošlost.
- Ja nemam završenu školu kao vi ovdje, ali ići sad u sve te detalje... Aleksandar je nožem napao svoju mamu, pa sam ja nju branio i obranio. Rekao sam mu da se skloni, da je ne plaši i to je sve gledala njegova sestra. Onda je on došao pred moju kuću, 10 kilometara udaljenu, ušao mi u dvorište kako bi me tukao. Bio je tad mlad, ali punoljetan već. Pitao me što ja hoću i hoću li batina. Vidio sam da nije priseban i otjerao sam ga da ode kući. Ne znam je li bio pijan ili nadrogiran, ali sam mu zaprijetio policijom. Jednom je majku i ošamario pa je pala na pod. Nisam mogao gledati da je udara, pa sam opet stao između. S Aleksandrom su to bila čudesa. On ima nadinteligenciju i mogao bi biti odvjetnik. Njega se majka odrekla. Bojala ga se jer, kad je nadrogiran, nije uračunljiv. O njemu bih mogao milijun priča ispričati koliko je problematičan – prisjetio se još svjedok, opisavši zatim jednu epizodu kad je intervenirala policija zbog incidenta s nožem.
- Na tu intervenciju su stigla dva policajca, ali Aleksandar je njih doslovno razbacao. On je jak dečko, pa su morali zvati pojačanje. Stigla su još dvojica. A ova dva policajca u sudnici koja ga sada čuvaju za njega su preslaba, vjerujte mi. Da postoji sumnja da je ubio djeda, to sam vidio u novinama. Znam da je lud, ali toliko... – zaključio je svjedok, na čiji je iskaz Nišević uložio prigovor, istaknuvši kako njegova tvrdnja o napadu nožem nigdje nije evidentirana.
Podsjetimo, Nišević je mladić koji najbolje godine svoga života provodi po ćelijama hrvatskih kaznionica jer trenutačno, dok mu se sudi za teško ubojstvo djeda, služi kaznu od 11 i pol godina zatvora zbog pokušaja ubojstva dvije žene u Splitu 2021., te usput niz stegovnih postupaka u kaznionici i još dva druga kaznena postupka.
Prije pet mjeseci, na početku suđenja za monstruozni, svirepi zločin, a koje inače traje od početka 2023. i delegirano je sa sisačkog suda na velikogorički, optuženi se izbjegavao očitovati o krivnji tražeći odgodu radi bolje pripreme. Pa mu je sutkinja u jednom trenutku čak i očitala bukvicu, istaknuvši, među ostalim, da sudnica nije tržnica i da je imao dovoljno vremena za sve.
Nastavno na to, a obzirom na to da su se promijenili članovi vijeća, rasprava je na pretprošlom ročištu formalno počela ispočetka, pa je Nišević ponovno upitan kakav stav sada zauzima o krivnji, na što je odlučno rekao da nije kriv.
Kako smo već pisali, slučaj nestanka 89-godišnjeg umirovljenika Milana iz Roviške raspetljao se zahvaljujući optuženikovu poznaniku S. S. koji je svoja saznanja o nestalom čovjeku odlučio podijeliti s policijom, i to nakon što je medije preplavila vijest da je Nišević pokušao ubiti dvije žene u Splitu.
- Tog dana mu se djed baš nije obradovao i ja sam izašao jer nisam više htio slušati svađu. Stajao sam uz samu kuću i čuo buku te uzvik: ‘Joj, nemoj!‘ Potom se začuo tresak kao da netko pada na pod. Ušao sam u kuću i vidio djeda Miloša na podu, a Aco je držao u rukama veliku, široku metalnu posudu. Bio sam van sebe, pa sam izašao i hodao u panici. Rekao mi je da idemo u Zagreb, a da će se on vratiti riješiti se tijela. Nakon toga sam otišao za London i tamo ostao godinu dana, a kad sam vidio vijesti iz Splita i da Acu sumnjiče za napad na dvije žene, odlučio sam reći što znam te sam policiji pokazao put kojim smo došli do Roviške - otkrio je ključni svjedok zločina S. S. na ispitivanju pred sucem istrage.
I upravo njegov iskaz Nišević dovodi u pitanje, kaže da ga je davao pod utjecajem droge, a na prethodnim ročištima je isplivalo na površinu da se isti taj svjedok, nakon svega, optuženog boji.
A nastavno na informacije koje je dao S. S., krajem prosinca 2021. u šumi u blizini Miloševe kuće pronađena je lubanja bez donje čeljusti, nekoliko kostiju, ostaci odjeće i crna čarapa u kojoj je bilo korodirano streljivo i zalijepljeni džepni nožić. Ujedno je pronađena i maslinasta jakna s kapuljačom, smeđa vesta, par zelenih gumenih čizama, dio crnih hlača te crna okopojasna torbica, a DNK analiza je pokazala da su to ostaci nesretnog umirovljenika kojeg je unuk, prema optužnici, između 16. i 28. prosinca 2019. u njegovoj kući odlučio ubiti. Bio je revoltiran djedovim prigovaranjem, pa ga je udario po glavi većom metalnom posudom i slomio mu lubanju.
Da umirovljenika ne viđaju danima, policiju su obavijestili zabrinuti susjedi 28. prosinca te godine. A zanimljivo je da tom prigodom policija u njegovoj kući nije pronašla tragove krvi, nego su našli crni ruksak s potvrdom zatvora u Zagrebu na unukovo ime, kao i pisma koja mu je iz zatvora unuk slao, govoreći mu da ga voli, da ga moli uplatu novca i da mu dođe u posjet.
Za psihijatrijske vještake koji su se bavili njime kratko, optuženi muškarac ima disocijalni poremećaj ličnosti, nastoji se prikazati u poželjnom svjetlu, narcisoidan je s nižim pragom tolerancije i latentno agresivan. Zaključili su također vještaci i da ne boluje od duševnih bolesti te da nema elemenata koji bi upućivali da je u kritično vrijeme bio smanjeno ubrojiv.
A ono zbog čega trenutačno već služi zatvorsku kaznu su događaji od 17. srpnja 2021. u Splitu. Prvo je nešto iza sedam sati na terasi kafića „Firule” ženu pitao za čašu vode, a kada se ona okrenula, svom snagom ju je udario staklenom bocom po glavi. Nakon što ju je ošamutio prvim udarcem, uhvatio ju je za kosu i nastavio udarati glavom po stepenicama i zidu, a zatim šakama po glavi i tijelu. Teško ju je ozlijedio, a on je pobjegao jer je naišla druga prolaznica.
Nešto kasnije, u 8:50 sati, okomio se i na jednu ženu u Šimićevoj ulici. Po glavi ju je udario kamenom koji je držao u šaci, da bi je potom nastavio udarati glavom o tlo, odnosno o staklo ulaznih vrata zgrade, da je isto puknulo. Susjeda je to vidjela i počela vikati, pa se na kraju za odbjeglim napadačem policija digla na noge. A javnost je u tom slučaju imala prilike vidjeti snimke nadzornih kamera koje su zabilježile njegovo ludilo.
