U nastavku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici bivšim supružnicima Marini Šnajder (62) i Werneru Trautmannu (58), optuženima da su prije tri i pol godine iz koristoljublja ubili Tonka Zeca (58) i zakopali tijelo u okolici Samobora, a potom njegove kosti premjestili kraj jezera Orešje, svjedočio je automehaničar iz Sesveta N.G. kod kojeg je bio pokojnikov auto na popravku, ali i S.S., vlasnica stana u Hoto Villama koji su optuženi iznajmili u inkriminiranom periodu.
- Tonija sam upoznao igrom slučaja prije nekih 15 do 20 godina. Blizu moje kuće ostao je autom u kvaru. Došao sam mu pomoći i počeli smo se družiti. Dolazio mi je dva, tri puta godišnje radi auta. Ostao mi je u dobrom sjećanju jer osobno ga nisam nikada vidio da ima mobitel. Predzadnji put sam ga vidio u veljači 2022. kad je do mene došao Peugeotom 5008. Zadnja vrata su mu bila razbijena, a i blatobran stražnji je imao oštećenje. Dogovor je bio da mu vrata zamijenim i da će ih negdje naći jer je trebao na tehnički. Auto mi je ostavio, a neki čovjek ga je vani čekao kako bi ga vratio. Nakon toga došao je još jednom, rekao da nije našao nova vrata i bio je s jednim čovjekom kako bi na njegovu, pak, Golfu VI ili VII napravio servis, promijenio ulje – ispričao je svjedok N.G. otkrivši još da je Tonkov prijatelj bio između 50 i 60 godina star, krupnije građe i viši od njega.
Sutkinja ga je potom upitala je li taj čovjek koji je došao s Golfom i dovezao Tonka Zeca u sudnicu, no niti jednu mušku osobu svjedok nije prepoznao, naglasivši da loše pamti lica za razliku od automobila.
- Taj čovjek je vrlo malo govorio. A i malo mi je čudno govorio, zvučalo je kao da je stranac po načinu govora. Je li riječ o istoj osobi koja je s njim došla ta zadnja dva puta, ne sjećam se. Tonko je, pak, sa svog Peugeota tog dana skinuo tablice, ali ga nisam pitao zašto. Mislim da ga je htio odjaviti jer mu je tehnički istjecao, a zamjenska vrata nije našao. Rekao je da će ih nabaviti, no poslije se više nismo čuli. Da bi me nakon nekog vremena zvala policija i pitala je li Tonkov auto još kod mene na popravku. Došli su radi njega, pogledali ga i nakon neka dva mjeseca auto je i službeno odvezen u dogovoru s policijom – pojasnio je dalje svjedok.
Odvjetnike optuženog para je, pak, zanimalo kakav je točno bio Peugeot 5008, na što je svjedok detaljno opisao ono što je uočio.
- Taj auto nije imao zadnja sjedala. Činilo mi se kao da je u njemu netko spavao. Zašto? Bila je riječ o monovolumenu, na donjem dijelu cijele unutrašnjosti bila je daska, a je li bio i madrac ne znam. Unutra je bilo, inače, svakakvih stvari. Mislim da sam vidio i jastuk, a možda je bila i neka spužva, deka... Bilo je i dosta prljavog veša, a je li u tom autu netko radio preinake, ne znam. Te stvari sam uočio jer sam morao vrata zamijeniti pa sam ih otvarao, inače ne gledam po tuđim autima – ustvrdio je još automehaničar.
- Je li vam Toni ikad spominjao čime se bavio? - zanimalo je optuženog Trautmanna na što je dobio odgovor da ne zna jer ga to nikada nije pitao. Međutim, prisjetio se da je znao da je pokojni imao apartmane u Dubrovniku.
- Zvao me Toni da dođem dolje u lipnju ili rujnu jer između toga njegov sin apartmane iznajmljuje. A što se tiče Peugeota, nekad je znao doći s njim i da su pritom bila podignuta sjedala – pojasnio je N.G.
Vlasnica, pak, stana u Hoto Villama koji je iznajmio optuženi par, otkrila je da im je stan dala u najam preko agencije.
- Agenciji sam dala papire da mi ga iznajme. Doveli su mi jednom gospođu Marinu i gospodina Wernera. Bilo je to u prosincu 2021. Dogovorili smo ulazak, Marina se predstavila kao poduzetnica, a Wernera je predstavila kao njezina radnika, da puno putuje i da neće puno biti u stanu. Znam da im se po ulasku nije sviđala garnitura jer je bila pohabana pa sam im ju zamijenila kroz par dana. Najamninu od 500 eura su mi plaćali na ruke, nalazili smo se uglavnom vani, dolazili su na susret bijelim Golfom 7, a nekad i novijim BMW-om. A negdje u travnju iduće godine Marinina kći mi je došla u radnju i rekla da je mama na putovanju u Dubrovniku i da će ona preuzeti stan, useliti i plaćati. No nakon par mjeseci je počela kasniti sa stanarinom govoreći kako će to mama riješiti. Rekla sam joj da bi bilo najbolje da iseli i da će se s pologom platiti stanarina. Mislim da je to bilo u rujnu 2022. U stan sam došla na primopredaju ključa. Pitala ju zašto nije počistila jer je imala i malog psa pa je posvuda bio izmet i keksići. Na to mi je odgovorila da nije stigla jer se iseljavala – ispričala je S.S. otkrivši da ju je nakon dva dana nazvao policijski inspektor. Pitao ju je mogu li u njezinu stanu, obzirom na sumnje da je u njemu možda ubijen jedan čovjek, napraviti forenziku.
Pristala je i provela s policijom cijeli dan u stanu na očevidu. Primijetila je tada da na bračnom krevetu nedostaje veliki madrac, no mislila je da su ga podstanari smjestili u šupu u podrum, obzirom da su si htjeli nabaviti novi.
- Jednom me nazvao inspektor iz Heinzelove i pitao me za madrac, jesam li ga našla i jesam li pitala Marinu za njega. Samoinicijativno sam nakon toga okrenula Marinin broj, a ona je rekla da s tim nema veze, da je Werner bio u stanu i da je za to odgovoran. Ja nisam znala da su Marina i Werner bili u braku i da imaju kćer koja mi je dolazila u nastavku plaćati najam. Nakon toga što mi je Marina rekla, policajca nisam povratno više zvala. Kad sam tijekom očevida uočila da nema madraca, misleći da je u spremištu, nisam mislila da je to nešto toliko bitno. A zašto sam zvala Marinu, a ne njezinu kćer? Zato jer sam s njom imala sklopljen ugovor iako je duže vrijeme nisam bila čula – odgovorila je svjedokinja. Sin ubijenog muškarca ju je upitao na to je li doista kći optuženika stanovala u stanu od ožujka do rujna te godine.
- Ne, ne mogu znati je li ona bila u stanu ili nije jer ja u njega nisam ulazila. A što se tiče nestalog muškarca, nitko mi od susjeda nije rekao da u mom stanu živi. Niti me policija izvijestila što su tijekom očevida u stanu utvrdili, a i nisam mislila da su to dužni napraviti – ispričala je S.S.
Optužena Šnajder ju je potom pitala je li rekla povratno policiji što joj je odgovorila za madrac i je li joj bilo čudno zašto joj se nije mjesecima javljala ona, već njezina kćer.
- Nakon razgovora s vama oko madraca, nisam zvala policiju. Jer to je bila informacija za mene. Ostala sam frustrirana radi cijele situacije i ostavili ste mi neplaćene režije do današnjeg dana. I ne, nije mi bilo čudno što mi se ne javljate sve te mjesece, ali ste bili vrlo frustrirani kad sam vas nazvala radi madraca – ukazala je svjedokinja optuženoj i dobila pojašnjenje: "Mislila sam da znate da sam bila sedam mjeseci u zatvoru".
- Ja to nisam znala. Sve sam doznala iz medija – zaključila je bivša stanodavka optuženog para.
Podsjetimo, velikogoričko tužiteljstvo je uvjereno da su bivši supružnici prije tri godine i sedam mjeseci, točnije 21. veljače 2022., s tri udarca po glavi tupotvrdim predmetom usmrtili bogatog Dubrovčanina na neutvrđenom mjestu, a čije su tijelo potom bacili u šipražje blizu glavne ceste u Domaslovcu, odakle su potom, s odmakom od dvije godine, u veljači 2024. odlučili njegove kosti premjestiti u iskopanu, 60 centimetara duboku rupu uz jezero Orešje.
Taj potez odradio je, tvrde tužitelji, nakon uvida u policijske snimke dronom, Trautmann nakon što je 21. veljače, pak, prošle godine kupio u sisačkom Pevexu lopatu, radne rukavice i paket vreća za šutu. A cijelo to zakapanje, iskapanje, premještanje pa novo zakapanje odrađeno je s ciljem da prikriju nezakonitu prodaju Zecove nekretnine u Dubrovniku za 400 tisuća eura koje su si, prema tužiteljstvu, stavili u džep. Šnajder je, prema optužnici, krivotvorila i punomoć kojom ju Zec ovlašćuje da proda njegove nekretnine, a usput je sastavila i lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve prema kojem sve nakon smrti pripada njoj, pa i novac.
Od dana nestanka Tonka Zeca, poznatijeg kao Tony Gerard, do početka prošle godine, Šnajder i Trautmann su živjeli mirno, no krajem 2023. godine počeli su imati prve sumnje da bi morali biti oprezni prilikom susreta i međusobnih razgovora telefonom.
Zagrebački kriminalisti su pred sobom imali veliki izazov, a njihova upornost ih je dovela do rješavanja slučaja. Naime, imali su određene sumnje o čudnom nestanku muškarca i potencijalnim počiniteljima nekretninske prevare, ali trebalo je prikupiti i dokaze pa su od kraja rujna 2023. provođenjem posebnih dokaznih radnji uz blagoslov suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici, među ostalim, prikupili i djeliće zanimljivih telefonskih razgovora koje su vodili Trautmann i Šnajder.
Bivši supružnici su u većini razgovora imali posrednika, točnije njihovu zajedničku kći koja je u razgovorima s ocem i majkom prenosila međusobni sadržaj komunikacije.
Pa se tako 31. listopada 2023. moglo čuti kako Šnajder govori kćerki o njezinu ocu kako joj "to ide na ku*ac jer je spala na 10 ili 20 eura, i da to tako ne funkcionira i da ode kod njega da uzme svoju lovu, da bez veze jede go*na i da je glupa jer je trebala sve sebi ostaviti, a njemu ništa ne dati":
Zatim njih dvije 19. listopada iste godine u razgovoru zaključuju, obzirom da ih Trautmann ne doživljava, da je "sigurno dobio lovu čim se ne javlja i da ga boli k... ali da je znao uzeti...". Obzirom da se protiv Šnajder na dubrovačkom sudu zbog prevare s nekretninom vodi sudski postupak, ona je upitala kćer je li joj plaćen odvjetnik te dodaje da "nije, jer da on platiti neće, ali i da je znao uzeti novac", na što je kćer tješi da je oca "strah da ga uhapse i stave u zatvor".
Dodatni nemir u život Šnajderove unio je telefonski poziv vlasnice stana u Hoto Villama iz koje je nestao madrac. Upitana tog 4. listopada 2023. je li ona bacila madrac koji je bio u stanu, Šnajder bivšoj stanodavki odgovara: "Čujte, ja nisam... to je gospon koji je bio tamo, to je on... ja ne znam... mene poslije nije bilo uopće u Samoboru, bila sam u Dubrovniku tako da ne znam što se izdogađalo". Bio je to okidač da nakon tog razgovora Šnajder opet nazove kćer i da se nađu. Kćer ju na to pita "kaj je bilo" pa joj dalje odgovara da "ne može pričati preko telefona, da je imala jedan poziv, da se trebaju naći bez puno filozofiranja".
Stvari se kod Šnajderove i Trautmanna dodatno kompliciraju i nervoza raste kad su doznali od susjede da je njihovu kćer 16. siječnja 2024. tražila policija. Dalje kroz telefonski razgovor kćer traži osumnjičenog da preko svojih veza u Heinzelovoj provjeri o čemu se radi, na što joj Trautmann odgovara da "mora ići popiti kavu, ako ga razumije, i da ga netko mora vratiti". Istog dana se sve troje nalazi u novozagrebačkoj Utrini, a nešto kasnije Šnajder zove Trautmanna koji ju savjetuje da ne smije ostati kod kuće dok ne doznaju što je. Ubrzo je uslijedio i poziv odvjetniku kako bi se posavjetovali i Šnajder dobiva odgovor da ako dobije pouku o pravima da mu se javi.
Da bi 17. siječnja u obitelji osumnjičenih nastala totalna panika. Njihova kći je nazvala policiju te su joj rekli da joj se trebao uručiti poziv da ode u Heinzelovu, da tamo ima više odjela...
- Ne ideš ti nigdje sama, samo s odvjetnikom – upozorio je kći Trautmann pa mu ona dalje pojašnjava da joj je policajac na centrali rekao "da je to uznemiravanje građana, da se to ne smije i pritom joj spomenuo ljude koji se vide na televiziji kad ih se hapsi..." Nakon oca, okrenula je i broj majke Marine kojoj govori: "Znaš za kaj me zovu?... za nestanak". Šnajder joj odgovara s ‘dobro‘ pa ju kćer uzrujano propitkuje dalje je li zna o čemu priča i dobiva odgovor "da, da".
Tog dana su sve troje, bivši supružnici i kći, u konačnici snimljeni kako se sastaju na parkiralištu Super Konzuma u Velikoj Gorici te odlaze u kafić Frida. Razgovore koje vode preko telefona pokušavaju zakamuflirati. Očito je da ih interesira rad policije, no u dijalozima se međusobno propitkuju je li se "zvala bolnica, odjel, doktor... a spominju se i ginekolozi, ciste, vađenje krvi, ponovni testovi, lijekovi, viroze, epidemije..."
Dan pun neizvjesnosti bio im je i 24. siječnja 2024. kada je Šnajder u 10 sati ujutro odvezla kćer u policijsku zgradu u Heinzelovu, nakon čega ju je ostala čekati u autu. Dok čeka kćer, zove Trautmanna te ga pita za susret i je li može u kinu.
- Ne, ne kino, jel ti znaš nešto što ja ne znam? Jel ti misliš da mene traže? - zanimalo je Trautmanna na što mu Šnajder odgovara "Kaj si glup da pričaš preko telefona bilo što. Ne znam ništa ni za sebe. I ti znaš jer imaš informacije. Ništa ne mislim i ponašam se kao da je svaki dan nešto. I živim normalno i nisam budala. I čekam kćer – odrješita je bila Šnajder koja s odmakom od sat i pol potom zove i odvjetnički ured te im objašnjava: "Kćer mi je poslala poruku da je za 15 minuta šalju na poligraf i da je u panici". Zatim Šnajder zove odvjetnika ponovno i predlaže susret s njom i kćeri navodeći mu direktno da je stvar "kompleksna da bi govorila preko telefona, ali da je kćer pozvana kao svjedok radi nje i bivšeg supruga, ali i radi čovjeka koji je nestao".
Da policija ne odustaje od rješavanja slučaja, Šnajder je dodatno oblio znoj kad je policija nazvala njihovu kćer vezano za unajmljeni stan u Hoto Villama.
- Je li ti poznat stan u Platani? - upitala je 20. veljače u 18.45 sati kćer majku Marinu Šnajder pa dobiva odgovor da ju malo podsjeti s detaljima. Kćer joj zatim dodaje da je stan u Strmcu i da ju je zvao radi toga "kriminalist koji je već radio ono nešto kad su došli po nju na ispitivanje te da misli da mu ona može pomoći." Pa je nastavno na niz okolnosti kćer ljutito rekla da joj je "pun k da se samo nju zove...".
- Kaži da mene nije bilo, da si ti plaćala taj stan za staroga. To što taj zove tebe... ja s tim nemam apsolutno nikakve veze. Sigurno je ona žena rekla da si plaćala stan, a tako je i mene zvala za madrac. A kako da ja znam gdje je madrac i te gluposti. Eto – savjetovala je uzrujanu kćer Šnajder.