LUKAVI PLAN

ZAMJENIK ŠEFICE ELITNOG DOMA ZA STARIJE OD PREMINULOG UMIROVLJENIKA UKRAO MILIJUN KUNA Kako je izvedena velika prijevara banke i obitelji pokojnika

CROPIX

 

Stipe Čagalj radni je vijek proveo u njemačkoj tvornici Mercedesa, a duboku starost dočekao u elitnom Domu za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica u Zagrebu. No, 88-godišnji Čagalj je preminuo 20. kolovoza 2014., a šest dana nakon toga je njegov bankovni račun iznenada ostao bez 133.075 eura.

Glavnu ulogu u organizaciji pražnjenja deviznog računa, prema optužnici, imao je mlađahni menadžer Nikola Rebrović (32), tadašnji pomoćnik ravnateljice Doma, a osim njega, sudjelovali su i Mladen Karaula (56) te Mate Matić (32). Za razliku od Rebrovića i Matića koji su na optuženičkoj klupi Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu odbacili krivnju, Karaula je priznao djelo i pritom odbio odgovarati na pitanja. No, tijekom istrage otvorio je dušu.

Krivotvorio potpis

- Angažirao me Matić tražeći da uz unaprijed obećanu nagradu brisanja zabilježbe hipoteke na mojoj nekretnini zatražim isplatu oročenog depozita u RBA na ime Stipe Čagalj. Matić mi je na mobitelu pokazao Čagaljev potpis koji sam uvježbao potpisati te mi je 26. kolovoza 2014. u prisutnosti tri nepoznata muškarca dao Čagaljevu osobnu i bankovnu karticu kojima sam u RBA u Jurišićevoj zatražio isplatu 133.095 eura. Bankarica mi je dala novac ne sumnjajući ništa jer sam doista nalikovao na Čagalja. Novac sam predao nepoznatom muškarcu koji je bio s Matićem u garaži na Langovu trgu - ispričao je Karaula koji je Rebrovića poslije u policiji prepoznao kao osobu koja ga je također čekala na izlazu iz garaže.

Karaula je u banku otišao nakon što je Rebrović nazvao poslovnicu te se predstavio kao Stipe Čagalj i najavio transakciju. Na dan Čagaljeve smrti, umjesto da su se njegove osobne stvari, koje su bile pohranjene u uredu socijalne radnice, predale obitelji, slanje stvari je stopirano. Naime, Rebrović je socijalnu radnicu M. M. zatražio da mu Čagaljevu torbu donese u ured.

- Rekao je da će te stvari ostati kod njega u uredu dok ne dođe obitelj. Nekoliko dana poslije rekao je da dolazi sin pokojnoga, da mu dam osobne stvari i da mu kažem da će torbu s drugim dokumentima dobiti naknadno. Na upit zašto, Rebrović je rekao da žuri van. A jednom prilikom mi je rekao da odem u Čagaljevu sobu pregledati dvije torbe, ali u njima su bile samo uspomene - objasnila je M. M. koja odnos Rebrovića sa štićenicima opisuje kao “striktno poslovan bez prisnosti”. Za Čagalja je dodala da nije komunicirao s drugim korisnicima, da je bio ovisan o tuđoj pomoći i da se želio razvesti.

Većina zaposlenika Doma nije uočila da je Rebrović posebnu pažnju pridavao Čagalju, a pokojnikov sin Velibor Čagalj o očevu je prelasku u Villu Brezovica doznao od znanice jer s ocem od 2010. nije komunicirao.

Ostao bez imovine

- Rebrović me e-mailom izvijestio 20. kolovoza o smrti, a kad sam došao u dom po stvari, sestre su mi donijele vreće. Pitao sam ih za televizor i ključ stana, no rekle su da ne znaju ništa. Nedostajali su dokumenti, novčanik je bio prazan... Rebrović mi je nakon svega rekao: ‘Što da kažem’ - ispričao je pokojnikov sin koji je od maćehe doznao da je nakon smrti njegov otac pokraden. Na ostavinskoj raspravi u prosincu 2014. doživio je novi šok: njegov je otac oporučno svu imovinu ostavio upravo Rebroviću.

- Moj je otac bolovao od shizofrenije. U Njemačkoj se bolnički liječio na zatvorenom odjelu i mislim da je to bio razlog što se vratio u Hrvatsku - objasnio je pokojnikov sin.

“Htjela sam ga imenovati novim ravnateljem”

Sredinom 2010. na otvaranju Ville Brezovica u jugozapadnom dijelu Zagreba, koja je predstavljena kao prvi hospicijsko-palijativni centar, bio je i gradonačelnik Milan Bandić. U elitnom Domu u vlasništvu Ane Jelančić, gdje cijena mjesečne skrbi o štićeniku može dosegnuti i 12.000 kuna, Rebrović je počeo raditi 2012., odmah ulijevajući povjerenje.

- Nikola je završio menadžment u zdravstvu. Zaposlila sam ga prvo na probni rok, ali se pokazao kao jako vrijedan pa sam ga zaposlila na neodređeno. S obzirom na prilično dobar dojam koji je ostavio, s vremenom sam uvidjela da se na njega mogu stvarno osloniti pa sam mu zbog apsolutnog povjerenja koje sam stekla u njemu dala sve službene kartice na korištenje, koje sam ja kontrolirala. I ne, nisam primijetila nikakve nepravilnosti i zloporabe.

Čak sam imala nakanu Nikolu imenovati ravnateljem Doma, a ja odrađivati ulogu prokurista do uvjeta za mirovinu. Formalno, Nikola je bio moj zamjenik i pomoćnik te je imao ovlast i punomoć potpisivanja svih dokumenata. Sa svim korisnicima Doma bio je iznimno pristojan, ljubazan, blag i odmjeren, a primijetila sam da je s Čagaljom bio nešto bliži, kao i s još jednim korisnikom.

Nikola je ujedno odlazio s Čagaljem provjeriti njegov stan, odlazili su u banku, a s njima su uvijek bili i fizioterapeut te socijalna radnica. Nakon smrti Stipe Čagalja, ne znam što je bilo s njegovim stvarima, ali sam kasnije čula da je dio predmeta predan, a dio nije - objasnila je Jelančić, pritom misleći na Čagaljeva sina, ali i na tadašnju bračnu družicu od koje se razvodio prije smrti.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo