RATKO ANDRIĆ ‘ČIĆA‘

Zapovjednik zloglasnog ratnog logora Manjača osuđen na 15 godina zatvora: Ispovijesti zatvorenika su stravične

‘Mene su u logoru nazvali komunjarom te mi se i fizički prijetilo‘, tvrdi Andrić

Prizor iz logora u Manjači, snimljen 16. kolovoza 1992.

 Andre Durand/Afp/Profimedia/Andre Durand/afp/profimedia

Državljanin Srbije Ratko Andrić (77) zvani Čića, osuđen je nepravomoćno na Županijskom sudu u Zagrebu na 15 godina zatvora jer je kao potpukovnik JNA i zapovjednik logora ratnih zarobljenika Manjača tijekom 1991. držao u nehumanih uvjetima zarobljenog 221 pripadnika ZNG i MUP-a od kojih je jedan, radi izostanka nužne medicinske skrbi, i preminuo.

Sudsko vijeće Andrića je osudilo u odsutnosti te mu je ujedno naložilo i plaćanje 59.037 kuna sudskih troškova u što je ukalkulirano sudsko-medicinsko vještačenje, trošak tumača, svjedoka i njegova branitelja. Na sve mu je određen i istražni zatvor.

Na Odjelu za ratne zločine Višeg suda u Beogradu 2013. godine Andrić je ispitan zamolbenim putem te je negirao krivnju.

‘Nisam bio zapovjednik‘

- Poznato mi je da se u Zagrebu protiv mene vodi kazneni postupak. Ja u Manjači nisam uopće bio zapovjednik logora. Mene je rat zatekao u Sloveniji te sam bio u inspekciji tamo. Kad sam se vratio s jedinicama JNA iz Slovenije, otišao sam jer sam radio u Upravi sigurnosti i vodio sam Resor obuka formacija i opremanja jedinica vojne policije u JNA. Poslali su me u Manjaču rekavši mi da imaju problema sa zarobljenicima. Bio sam profesor i 15 godina sam radio u Vojnoj pošti Pančevo. U Manjači sam po dolasku vidio ljude kako su smješteni, bili su to pripadnici HVO-a koji su se predali u Kostajnici pripadnicima JNA. I bili su vrlo loši uvjeti smještaja odnosno smještaj je bio u štalama koje su bile prazne. Sve to sam evidentirao, otišao u komandu korpusa i rekao da nemaju uvjeta da prezime, da se mora nabaviti slama, deke i odjeća. Pomoćnik zapovjednika mi je na to rekao: ‘Nemoj se sekirati, oni svakako idu u razmjenu‘. Na kraju sam napisao da pripadnici vojne policije ne smiju dolaziti u kontakt s ljudima koji su se predali – branio se Andrić napominjući da je bilo zabranjeno u logor unositi oružje niti se smjelo ulaziti bez njegova odobrenja. Što se tiče, pak, Stanka Baltića, optuženi je naveo da nije bio njegov prethodni zapovjednik već samo starješina.

image

Prizor iz logora u Manjači, snimljen 16. kolovoza 1992.

Andre Durand/Afp/Profimedia/Andre Durand/afp/profimedia

- Mene su u logoru nazvali komunjarom te mi se i fizički prijetilo pa sam otišao pomoćniku zapovjednika za moral i rekao mu da mi ugovori sastanak u mjesnoj zajednici jer da mi ljudi, koji se smatraju iznevjerenima, prijete. Ljudi su se na kraju predali prema pripremljenim popisu. A kad je došlo opet do komplikacija, ponovno sam otišao u Manjaču te su mi rekli da se na logor cijelu noć pucalo pa je zapovjedništvo bilo zabrinuto i napravio se plan osiguranja pet kilometara od mjesta. Predviđena je zatim bila razmjena, da će autobusima ići do Karlovca na inženjerskom poligonu. Bilo nam je teško zarobljene pripadnike HVO-a i MUP-a voditi kroz područje gdje su ratovali. Ali na kraju, kad smo došli u Mekušja, nije bilo ništa od razmjene, a navečer sam gledao televiziju i čuo kako u parlamentu Hrvatska izjavljuje kako neće prihvatiti razmjenu bojovnika. A kako sam ja bio pomoćnik zapovjednika korpusa za vojnu policiju, imao sam zadaću ustrojiti jedinice vojne policije jer su sve bile B formacije, a neke čak i C, dok je A formacija u vojsci značila punu popunjenost – rekao je još optuženi navodeći da je organizirao ta formiranja, obuku i osiguranje.

‘Bolje da budu prljavi nego mrtvi‘

Također je naveo i da delegacije Crvenog križa nikada nisu imale primjedbe ali da je danska delegacija rekla da se ljudi moraju kupati. Na to im je Andrić kazao da će "svi u tim zimskim uvjetima dobiti tuberkulozu" usput se šaleći i da je "bolje da budu prljavi nego mrtvi".

Na upit ima li saznanja o maltretiranju u logoru, Andrić je kazao da mu je šef sigurnosti – starješina rekao da su poneki vojnici bili željni iživljavanja i da se žele tući.

image

Prizor iz logora u Manjači, snimljen 14. kolovoza 1992.

Andre Durand/Afp/Profimedia/Andre Durand/afp/profimedia

- Taj Fikret što se spominje, ja sam ga saslušavao i pitao sam ga: ‘Fikret, zašto tučeš tamo ljude, znaš da to ne smiješ?‘ na što mi je on odgovorio: ‘Šefe on je meni opsovao četničku majku‘. (…). Za sudski postupak sam saznao iz novina. Poslao mi je to prijatelj iz Rijeke. U Hrvatsku sam putovao prije, pa i u SAD. Čuo sam da je jedan od pripadnika Zbora narodne garde napisao knjigu ‘Golgota Manjače‘ i da je tužiteljstvo po službenoj dužnosti započelo istragu. A moja odvjetnica po službenoj dužnosti kad sam ju na početku čuo, rekao sam joj ‘gospođo, ako vi meni garantirate, ja ću u Hrvatsku doći dati izjavu da me ljudi vide da nisam ja taj‘. Na to mi je odgovorila da je tužiteljstvo za mene zatražilo pritvor – zaključio je Andrić.

Neki od bivših zarobljenika su se na sudu s grčem prisjetili maltretiranja u Manjači. Zatvorenike su, kaže, odvodili na prisilni rad.

- Nismo se usudili tražiti liječničku pomoć, spavali smo na slami. Tijekom zatočenja izgubio sam gotovo 20 kilograma – prisjetio se jedan svjedok. Drugi je, pak, opisao strahote logora otkrivši da je izgubio preko 30 kilograma.

‘Tukli su nas po cijelom tijelu‘

-Tukli su nas po cijelom tijelu, nitko od nas nije dobio liječničku pomoć jer u logoru nije bilo zavoja niti drugog sanitetskog materijala. U sklopu prisilnog rada iskapali smo krumpir, kopali smo puteve, čistili grabu. Prije ispitivanja jednom su meni i nekolicini drugih zarobljenika naredili da ležimo na asfaltu glavom prema dolje nekoliko sati. Živjeli smo u štali, spavali na slami, nismo imali pristup vodi – zaključio je svjedok.

image

Prizor iz logora u Manjači, snimljen 16. kolovoza 1992.

Andre Durand/Afp/Profimedia/Andre Durand/afp/profimedia

Prema optužnici, Andrić je preuzeo od potpukovnika JNA Stanka Baltića zapovjedništvo u Manjači te je imajući stvarne i formalne ovlasti zapovijedanja i nadzora nad pripadnicima osiguranja navedenog logora, a stoga i odgovornost za primjenu propisa Međunarodnog ratnog prava, držao protivno Ženevskoj konvenciji zatočeno više od dvjesto osoba. U logoru nisu postojali minimalni uvjeti dostojni čovjeka. Zarobljenici su bili izgladnjivani i smješteni u barake bez pokrivača koje nisu bile grijane, a Andrić je prema optužnici, ne trudeći se spriječiti nezakonito postupanje i jezive životne uvjete, naređivao još uvijek nepoznatim pripadnicima osiguranja Manjače da fizički i psihički zlostavljaju zarobljenike.

Znao je i da ih se odvodi na ispitivanja kako bi ih zlostavljali i ponižavali. Za zagrebačko tužiteljstvo i za sud Andrić je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava točnije ratni zločin protiv ratnih zarobljenika. Na presudu kada mu stigne na adresu, 77-godišnji Andrić ima pravo žalbe.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2022 17:06