DRUGA OPTUŽNICA

Zdravko Mamić nepravomoćno je dobio šest i pol godina zatvora, ali vrlo lako bi se moglo dogoditi da ga najgore tek čeka

Osijek, 160418. Zupanijski sud u Osijeku. Nastavak sudjenja Zdravku Mamicu i ostalima zbog izvlacenja novca iz Dinama. Na fotografiji: Zdravko Mamic. Foto: Vlado Kos / CROPIX
Vlado Kos / HANZA MEDIA

Zdravko Mamić

 

Prvi predmet protiv Zdravka Mamića nepravomoćno je okončan. Županijski sud u Osijeku, kao sud prvog stupnja, proglasio ga je krivim i osudio na šest i pol godina zatvora.

Mamić pravomoćnost ove presude neće čekati u istražnom zatvoru, jer je iskoristio mogućnost da uoči presude napusti RH i slobodno boravi u susjednoj BiH čije državljanstvo, kako tvrdi, također ima.

Na istom sudu Mamića sada čeka i druga USKOK-ova optužnica. Ništa manje značajna od prve. Dapače, radi se o cijelom nizu optužbi, počevši od zločinačkog udruživanja, protiv njega i nekolicine suoptuženika. Optužbe su teške 144 milijuna kuna, odnosno 200 milijuna kuna kada se uzmu u obzir nedospjele obveze nastale kroz njihovo, prema inkriminaciji, nezakonito postupanje. Ta optužnica još nije potvrđena. Naime, obrana je na sjednici optužnog vijeća tražila da se iz spisa izdvoje razni dokazi smatrajući da su nezakoniti. Osječki suci to su odbili, a obrana se žalila Vrhovnom sudu čija se konačna odluka sada čeka. Očekuje se da bi se u narednih nekoliko mjeseci moglo odlučiti o osnovanosti te optužnice.

Sporna obeštećenja

I u ovom slučaju optužnicom su obuhvaćene, prema navodima tužiteljstva, neosnovane podjele odšteta prilikom transfera igrača samo što isplate nisu, kao u slučaju Luke Modrića i Dejana Lovrena, išle na račune nogometaša, nego su se unaprijed “otkupljivala” prava na transferna obeštećenja. Prema optužnici, Zdravko Mamić, njegov sin Mario Mamić, Damir Vrbanović i još neki suoptuženici neosnovano su obvezali Dinamo da 50 posto obeštećenja prilikom transfera igrača, primjerice Tina Jedvaja, Matea Kovačića, Alena Halilovića, Boštjana Cesara i drugih, ode na račune off shore tvrtki u poreznim oazama. Ispostavilo se, međutim, kako proizlazi iz podataka koje je USKOK pribavio iz inozemstva putem međunarodne pravne pomoći, da se iza tih off shore tvrtki kriju upravo članovi obitelji Mamić i s njima povezane, sada suoptužene osobe, Sandro Stipančić, Igor Krota i Nikky Arthur Vuksan.

Tu je i optužba za izvlačenje tri milijuna eura pod krinkom navodnog rješavanja dugovanja prema igračima Dinama. Zdravka Mamića tereti se da je uz pomoć Marija Mamića, Vrbanovića i Stipančića papirnato prikazao da je Dinamo 2004. godine imao 3,99 milijuna eura dugova prema igračima. Taj navodni dug od Dinama je onda koncem 2004. na sebe preuzela tvrtka Corporate Advantage Limited iz Londona. Ukratko, Dinamo Corporateu s odgodom plaća tri milijuna eura u više rata, a Corporate se obvezao preuzeti cijeli Dinamov dug prema igračima i riješiti ga kroz eventualne nagodbe s njima. Naizgled, Uprava Dinama uštedjela je milijun eura kroz ovaj posao. No, USKOK smatra da je sve to bila samo krinka da Zdravko Mamić izvuče novac iz kluba. Takav stav temelje na Dinamovoj poslovnoj dokumentaciji, iskazima nogometaša koji mahom tvrde da nisu imali potraživanja, kao i da im nitko ništa nije platio, te na podacima iz inozemstva.

Ispostavilo se da je tvrtku Corporate osnovao optuženi Sandro Stipančić, koji je njome upravljao preko svojih off shore tvrtki Legal Directors Limited i kasnije Tylney Directors Limited. Corporate, prema pristiglim podacima, nije imala nikakvog poslovanja ni prihoda sve do posla s Dinamom. Tek 2005. Corporate otvara račun u Hypo banci u Liechtensteinu na koji je onda 2006. sjelo spornih tri milijuna eura iz Dinama. S jedne strane Zdravko Mamić odobrio je isplatu tih sredstava iz Dinama, a s druge strane upravo je on, zajedno sa sinom Marijom, bio ovlašten za raspolaganje novcem na računu Corporatea u Hypo banci u Liechtensteinu, kako proizlazi iz podataka pribavljenih putem međunarodne pravne pomoći.

Pregovori za klub

Isto optužnicom obuhvaćen je i poveći broj isplata provizija za posredovanje prilikom dovođenja igrača u Dinamo ili njihova transfera iz maksimirskog kluba. Opet se radi o, prema optužbi, neosnovanom odljevu sredstava iz Dinama na račune off shore tvrtki diljem svijeta - tvrtki pod kontrolom članova obitelji Mamić, prvenstveno Marija Mamića. Tužiteljstvo tvrdi da iz svih prikupljenih dokaza proizlazi da klasičnih posrednika na strani Dinama uopće nije bilo, te da je praktično sve pregovore u ime Dinama vodio šef kluba Zdravko Mamić. No, Dinamo je posrednicima za njihove navodne usluge ipak isplatio više od 80 milijuna kuna. Radi se o transferima niza poznatih nogometaša, Mandžukića, Ćorluke, Modrića, Lovrena, da Silve, Balabana...

Kroz suradnju s pravosudnim tijelima drugih zemalja hrvatski su istražitelji došli do podataka o tome tko stvarno stoji iza off shore tvrtki kojima su isplaćivane provizije, tko je ovlašten po njihovim računima, pa i kome su na privatne račune transferirana određena sredstva. Ako se u pojedinim slučajevima i radilo o stranim posrednicima, oni su za sebe zadržavali samo manji dio provizije, dok je glavnina išla na privatne račune ili račune tvrtki pod kontrolom Marija Mamića i suoptuženika. U optužnici se navodi da je Mario Mamić ilegalno zaradio 7,1 milijun kuna, 500.000 funti i 200.000 dolara, Zdravko Mamić 698.826,57 eura, pored toga Zdravko i Mario Mamić još 1,1 milijun eura, Damir Vrbanović 188.307,47 eura...

Orsat Miljenić ima rješenje za Mamića i ostale: Okrivljenicima za teža kaznena djela treba zabraniti izlaz iz RH

Bivši ministar pravosuđa, sada saborski zastupnik SDP-a Orsat Miljenić, priprema izmjenu Zakona o kaznenom postupku kojim bi se spriječilo da ljudi poput Zdravka Mamića izbjegnu kaznenopravne sankcije jer su se sklonili u “drugu domovinu”.

Miljenić bi, kako nam je kazao, u slučaju kaznenih postupaka za teža kaznena djela okrivljenicima zabranio prelazak preko granice, osim u slučajevima kada bi za to dobili posebnu dozvolu suca.

Time bi se spriječilo da osobe koje očekuju da će im biti izrečena osuđujuća presuda, a imaju dvojno, hrvatsko i BiH državljanstvo, odu preko granice i izbjegnu privođenje pravdi. Naime, BiH ne izručuje svoje državljane, što znači da je bijeg u “drugu domovinu” siguran jamac slobode.

Doduše, postoji mogućnost da BiH preuzme izvršenje kazne, ali to nastupa tek po okončanju cijelog kaznenog postupka i nastupanju pravomoćnosti presude.

Hrvatska, kaže Miljenić, nije imala ovakvu zakonsku praksu, no ističe da bi se njome riješile situacije kada se protiv osoba s dvojnim državljanstvom vode kazneni postupci, a nema razloga za pritvor, spriječi njihov bijeg. Bivši ministar kaže kako se razmišljalo i o uvođenju obaveze da okrivljenik prisustvuje izricanju sudske presude, no u praksi je bilo slučajeva da osuđenici pobjegnu sa suda. Stoga bi zabrana izlaska iz zemlje bila efikasnija mjera da se osuđenika pospremi u zatvor.

Kriterij za izricanje ove mjere zabrane napuštanja zemlje bilo bi suđenje za teža kaznena djela, odnosno za ona djela radi kojih se može izreći kazna veća od pet godina zatvora. Ovakvu mjeru moglo bi pratiti i oduzimanje putovnice. (Ivanka Toma)

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo