Mladen Pejnović čuvar je nacionalnog blaga čija se vrijednost procjenjuje na više od 31 milijardu eura. Po tom smo bogatstvu peti u Europi. Službeno, on je predstojnik Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Čovjek od velikog povjerenja premijera Zorana Milanovića vodi Ured koji u svojoj nadležnosti ima točno 27 zadaća koje mora ispunjavati, kako piše na njihovim web stranicama. Pejnović upravlja svim državnim tvrtkama i svim nekretninama u vlasništvu države; poslovnim prostorima, stanovima, rezidencijama, bivšim vojnim objektima, zemljištima... Puno posla za jedan ured i jednog čovjeka. Ipak, energični Pejnović uspijeva držati sve pod kontrolom. Razgovaramo u njegovu uredu u Dežmanovoj ulici 10. Bivša je to zgrada HRT-a koju je država preuzela kako bi “prebila“ porezni dug javne televizije.
Ako ipak dođe do preseljenja predsjednice s Pantovčaka u Visoku, u nekom će trenutku Ured predsjednika morati vratiti DUUDI-ju cijeli kompleks na Pantovčaku i klijet s vinogradima u Samoboru. Što ćete vi napraviti s tim nekretninama?
- Za to ćemo napraviti detaljan program. Treba voditi računa o tome da su i Vila Zagorje i Vila Pongratz zaštićeno kulturno dobro. Dakle, svejedno je gdje će ‘zlatom’ obojana predsjednička garnitura stajati. Mi ćemo se voditi principom racionalnosti. Ima dovoljno mogućnosti za otvorenje parka građanima, što se mora dogovoriti s Gradom, te za racionalno korištenje prostora. Obje vile su kulturno dobro i ne smiju se devastirati.
Virusi ostaju Hrvatskoj
Natječaj za prodaju Imunološkog zavoda bio je otvoren do 18. veljače. Tko se javio s obvezujućim ponudama?
- U prvom krugu bilo je osam zainteresiranih ponuđača, a nakon što je HZZO poslao obavijest da odustaje od kupnje, ostalo ih je sedam. Od tih sedam, četiri su tvrtke otkupile dokumentaciju i vjerujemo da će i podnijeti obvezujuće ponude. Odobren je produžetak roka za dostavu obvezujućih ponuda do 25. ožujka. Investitori su tražili dulji rok zbog due diligencea.
Koji su uvjeti natječaja?
- Kao prvo, izdvojeni su virusi jer i ranije nisu bili u kapitalu tvrtke i ostaju u vlasništvu Hrvatske. Kao drugo, država je odredila da se krvni preparati prerađuju po principu samodostatnosti. To znači da krv hrvatskih građana mora završiti u hrvatskim bolnicama. U našem je interesu da održimo transfuzijski sustav u Hrvatskoj ovakav kakav je, jer je jako dobar. Svi ostali proizvodi također su važni, ali nisu od takvog značaja. Uz to, osigurali smo i da HZZO ostane u vlasništvu 25 posto plus jedne dionice i da na taj način ubuduće postoji kontrola poslovanja. Uz puno razumijevanje svih zainteresiranih za Imunološki, nadamo se da ostali motivi ne mogu biti od presudnog značaja.
Što će prodaja Imunološkog značiti za radnike?
- Radnici će svoja prava osiguravati u novom trgovačkom društvu s novim vlasnicima. Osnovno je proizvodnja, bez nje nema zaposlenih.
Hoće li i Petrokemija dobiti novog vlasnika?
- Pitanje Petrokemije je pitanje o odgovornosti vlada, uprava i sindikata u posljednjih 20 godina. Gdje su sada svi oni koji su uporno istupali protiv bilo kakvih promjena i privatizacija, a tvrtke su se, pa i ova, urušile i sada imamo problem. Sa Sanaderovom Vladom u Petrokemiji je izgrađen model upravljanja u braku sa sindikatima gdje je kupljeno vrijeme za put u propast, ništa se u tom razdoblju kvalitetno nije dogodilo. Mi smo u dva kruga privatizacije u 2014. uložili oko 340 milijuna kuna da spasimo tvrtku. Zbrinuto je 700 radnika i sada smo u situaciji da ponovno tražimo rješenje, a svi koji su godinama kumovali ovakvoj situaciji sada šute. Generalno, kada je u pitanju privatizacija, izloženi smo pritiscima. Imamo stručnu javnosti (tu spadaju i institucije Europske komisije) koja zahtijeva da se privatizacijski procesi dovrše. Imamo i pritisak populističke javnosti koja viče NE privatizaciji. Njihovi motivi su povezani i s problemima iz loših prethodnih privatizacija... One dobre uopće ne uočavaju.
Ulog u Petrokemiju
Možemo razumjeti tu javnost s obzirom na to što se događalo u privatizacijskoj pljački 90-ih.
- Slažem se. Mi razumijemo i jednu i drugu stranu. No, te dvije strane ne mogu zaustaviti život. Sve to događalo se u kontinuitetu 20 godina. Ali, društvo i država su opredijeljeni za tržišno gospodarstvo. Ako smo toga svjesni, onda se moramo tako i ponašati. Privatizacijski procesi moraju ići dalje, ali uz zaštitu radnika. Jer tržište nisu samo kapitalisti, nego i radnici.
Što će se dalje događati s Petrokemijom?
- U Petrokemiju smo uložili značajna sredstva u prva dva kruga, tvrtka je većim dijelom restrukturirana, imaju realnije ugovore za plin i prodaju. Imaju proizvod i tržište.Tvrtka relativno dobro funkcionira i moramo dovršiti restrukturiranje. Nažalost, za prošlu godinu iskazan je gubitak i sukladno tome za očekivati je manji kapital društva. Prošli put smo nudili 38 posto, a u međuvremenu smo stekli više i možemo nuditi tj. formirati paket za koji su investitori bili zainteresirani. Malo im je bilo 38 posto i u svakom slučaju očekujemo nove vlasnike koji bi postali i većinskima.
Koji su to investitori?
- Iz medija zaključujem da su to prije svega dobavljači plina, Ina i Prvo plinarsko društvo, ali i neki drugi. Naš će poziv biti otvoren svima. Dosad je u raznim natječajima spominjano nekoliko kompanija. Sve ćemo ih pozvati. Vidljiva su pozitivna kretanja u procesu dovršetka privatizacije. Više od toga nezahvalno je istaknuti. Uvažavajući činjenicu da društvo kotira na burzi, respektiramo Zakon o tržištu kapitala i Pravila burze.
Koliki će problem biti dugovanja tvrtki Božidara Gorupa, koji je sada u bijegu, prema Petrokemiji?
- Uz velike gubitke Petrokemije sada se pojavio i taj problem. Prema Petrokemiji Gorupove tvrtke imaju dug za preuzetu robu od oko 80 milijuna kuna. Vidjet ćemo koliko će to dodatno naštetiti Petrokemiji. A hoće, već se vidi.
...