Moji stavovi o monetarnoj politici nisu nikakva nepoznanica. U mom djelovanju nema tajni. Ja imam svoje ime i prezime, sve što radim možete pronaći na internetu. Ako vam se mjere koje zagovaram uklapaju u to što sami želite, nastavit ćemo razgovarati pa se možda i spojimo.”
Tako se profesor Ivan Lovrinović, pun samopouzdanja, prošlog proljeća predstavio lideru Mosta Boži Petrovu.
Lovrinović se Petrovu činio idealnom akvizicijom. Doduše, Petrov sa svojim najbližim suradnicima nije nikad postigao konsenzus oko Lovrinovića. Njegova desna ruka Nikola Grmoja i grupa tvrdokornih mostovaca Lovrinovića smatra preradikalnim, “komunjarom”, bivšim šuvarovcem i poletovcem, strepe da će zbog njegovih ideja o devalvaciji imati više štete nego koristi, zbog čega su na koncu i ublažili mjere monetarne reforme (samo kozmetički, upozoravaju stručnjaci, sad se iste stvari samo nazivaju drugim imenom). Ne dopada im se ni Lovrinovićeva ambicioznost - on ne pokušava sakriti da sebe vidi kao guvernera ili ministra financija - a to je u nesuglasju s Mostovom pobjedničkom parolom kojom se deklariraju kao ljudi koji rade za opće dobro.
Savjetnik Udruge Franak
No Lovrinović je imao ono što nemaju Mostovi prvoborci, mahom lokalci koji su u svojim mikrozajednicama gradili politički imidž na raskidu s HDZ-ovom politikom: ekonomski stručnjak poznat u cijeloj državi kao kritičar HDZ-ove i SDP-ove gospodarske politike, posebno monetarne, bivši dekan Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji se kao savjetnik Udruge Franak istaknuo u borbi za “obične građane”.
To su bili aduti, računao je dobro Petrov, bez kojih Most nije mogao u ozbiljnu predizbornu utrku.
Časnik za vezu mostovaca i Ivana Lovrinovića za taj prvi susret, a onda i njegovu reprizu, bio je Damir Polančec, kako saznajemo iz pouzdanih krugova bliskih mostovcima, ali i bivšeg potpredsjednika Vlade RH i ministra gospodarstva, rada i poduzetništva za vrijeme mandata Ive Sanadera i njegove nasljednice Jadranke Kosor. Mostovci su se, slažući svoju političku šahovsku ploču na kojoj su im nedostajali jaki igrači, konzultirali s mnogima. Posljednjih dana iscurila je sva sila imena, od Mladena Vedriša, Sandre Švaljek, Zlatka Mateše… Jedan od onih koji je utjecao na kreiranje gospodarskog programa Mosta bio je upravo Polančec.
- Polančeca su zvali u ranoj fazi Mosta i susreli se s njim nekoliko puta. Činilo se da mu je drago da su ga se sjetili i da do njegovog mišljenja drže, bez obzira na to što je njegova politička karijera završila s optužbama. To je bilo nešto poput neformalnog savjetovanja. Mostovci su tražili stručnu pomoć u koncipiranju svog gospodarskog programa. Zanimali su se za probleme u javnoj upravi, mirovinskom sustavu i monetarnoj politici. Najviše su se raspitivali o fiskalnoj i monetarnoj politici. Polančec im je dao savjete u vezi reorganizacije lokalne samouprave. Upozoravao ih je da bi arbitrarno ukidanje općina izazvalo veliko nezadovoljstvo javnosti. Sugerirao im je da ne idu direktno ukidati općine, nego mudro i postupno: da u sklopu reforme lokalne uprave definiraju kriterije općinskih proračuna prema kojima se više od 25 prihoda ne smije trošiti na plaće - da s troškovima većim od toga prvi ljudi općina ne budu profesionalci na plaći nego volonteri. Smatrao je da bi to one općine koje se ne mogu same financirati prisililo da se spoje s većima. S takvim modelom financiranja one koje bi pojele svoje prihode, rasule bi se same… - otkrit će detalje s tih sastanaka Jutarnjem listu dobro upućen izvor.
Preotimanje Lovrinovića
Polančec je mostovcima otvoreno priznao da “nije doma” s fiskalnom politikom, ali se ponudio da ih spoji s osobom koju smatra kompetentnom. A to je bio upravo Lovrinović. Organizirao je dva puta zajednički susret mostovaca s Lovrinovićem, otkrio nam je jedan od sudionika u tim pregovorima, tvrdeći kako su optimistično kalkulirali da bi im Lovrinović mogao donijeti 100 tisuća birača i oslabiti Živi zid, najvećeg konkurenta. U konačnom “ne” Živom zidu veliku je ulogu odigrao Nikola Grmoja za kojeg su ljudi oko Živog zida bili sve pre: prealternativni, preradikalni, prežestoki...
“Jedini smisao pregovora sa Živim zidom bio je da im otmu Lovrinovića”, prepričava danas jedan od sudionika tih pregovora. Usto, jedini koji je u Mostu imao veze s gospodarstvom bio je Ladislav Turčinović, poduzetnik iz Istre i bivši HDZ-ovac. Sam nije mogao preuzeti na sebe ulogu kreatora gospodarskog programa; em je široj javnosti bio potpuno nepoznat, em bi ga njegov background i velika bliskost s Crkvom limitirala na uski krug birača.
Mostovci su ljetos testirali raspoloženje raznih ljudi iz političkog života oko ideje tripartitne vlade. Mnogi od njih upozoravali su Petrova da je koalicijska vlada, premda odlična zamisao, neizvediva s postojećim antagonizmom HDZ-a i SDP-a. Takav stav imao je navodno i Polančec, koji se nije bio spreman aktivnije priključiti Mostu prije svega zato što je koncentriran na svoju obranu u aferi Spice. Smatrao je da bi s pravomoćnom presudom za zloupotrebu položaja i ovlasti i još neriješenim sudskim procesom bio uteg stranci koja gradi imidž na nepotrošenim političarima neupitne biografije.
U doba dok je bio glavni gospodarski ministar u Sanaderovoj Vladi, Polančec je imao prilično razgranate poslovne i privatne odnose s čelnim ljudima zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, prije svega bivšim dekanima Darkom Tipurićem i Ivanom Lovrinovićem. Tipurić je odrađivao razne studije za HEP, Podravku i HERA-u, a Lovrinović se specijalizirao za Kalmetino Ministarstvo prometa.
Gospodarski bog
Zato i ne čudi što su se mostovci obratili upravo Damiru Polančecu za pomoć u kreiranju izbornoga gospodarskog programa. Polančec je za to bio idealna osoba: vodio je najvažniji Vladin resor i dobro poznavao unutrašnju državnu strukturu, a bio je i najmoćniji menadžer u Podravki, tvrtki nad kojom politika uporno bdije. S druge strane, bio je u tijesnim odnosima s ljudima iz profesorske zajednice koji su takve stvari odrađivali na akademskoj razini.
Dok je Polančec bio Sanaderov gospodarski bog, Darko Tipurić je kao dekan ostvarivao prilično lukrativne odnose s HEP-om i Podravkom. Za HEP Tipurić je odradio nekoliko studija i stručnih analiza vrijednih milijune. Samo za analizu isplativosti korištenja geotermalne energije na lokaciji Lunjkovec-Kutnjak kod Koprivnice, od kojeg je projekta HEP na kraju odustao, Ekonomskom fakultetu dva je puta isplaćeno čak četiri milijuna kuna!
Tipurić je u Polančecovoj eri za Hrvatsku energetsku regulatornu agenciju (HERA) izradio etički kodeks i, upućeni kažu, posve nepotreban pravilnik o stručnom usavršavanju i javnom istupanju vrijedan 70.000 kuna. Na čelu HERA-e, zanimljivo, tada je bio koprivnički HDZ-ovac Tomo Galić, još jedan Polančecu odan kadar koji se najviše proslavio nakon što je od žene svog prijatelja, saborskog zastupnika HDZ-a Stipe Milinkovića, za HERA-u kupio nekoliko umjetničkih slika upitne vrijednosti.
Darko Tipurić radio je i za Podravku. Njegov program menadžerske edukacije, koji se poslije izrodio u Podravkinu menadžersku akademiju Pomak, koprivnička je tvrtka na kraju platila 1,8 milijuna kuna. Tadašnji dekan Ekonomskog fakulteta za Podravku je počeo raditi i projekt radničkog dioničarstva ESOP, ali on nikad nije zaživio niti je taj papir ugledao svjetlo dana.
S protekom burnih razdoblja, uhićenja, presuda i odlazaka u zatvor, Damira Polančeca danas ćete teško vidjeti na javnom mjestu na kojem se okuplja više ljudi. Nakon izbijanja afere Spice, odrekao se i jedne od najvećih strasti - bodrenja koprivničkoga prvoligaša Slavena na Gradskom stadionu u Koprivnici. Sve do uhićenja tamo je bio doslovce na svakoj utakmici. U loži s bivšim klupskim direktorom, važnim članom Mamićeva Izvršnog odbora HNS-a, ali i gradskog HDZ-a Robertom Markulinom, te tadašnjim HSS-ovim čelnikom Jožom Friščićem, šefom županijskoga nogometnog saveza i dužnosnikom HNS-a.
Ribički kompanjoni
Poznanici koji ga češće sreću kažu kako najviše vremena provodi u pripremanju obrane za suđenje i vođenju nekoliko biznisa koje pokušava razviti uz pomoć najbližih suradnika i brojnih poslovno-političkih veza koje je stekao dok je bio visokopozicionirani državni dužnosnik. U slobodno vrijeme opušta se nastupima za nogometne veterane NK Osvita iz njegova rodnog Đelekovca i ribičijom na Dravi. Ta kontemplacija s dravskim vrbicima i rukavcima, pričaju nam njegovi ribički kompanjoni, najviše ga opušta.
No ispod površine te prividne podravske arkadije u koju su Polančeca gurnule presude i optužnice, ispod seoskih nogometnih liga i grabežljivih štuka iz dravskih brzaca, odvija se skriveni svijet politike, moći i novca. Zato njegovo ime svako malo “ispliva” u nekoj političkoj ili biznis kombinaciji koju formalno vode ljudi s kojima je godinama u odličnim odnosima. Kuloari bruje, potvrde nema.
Koprivnički HDZ Polančeca se nikad nije odrekao. Njegovo isključenje, reći će na izbornoj skupštini najmoćniji gradski HDZ-ovac Damir Felak, najveći je udarac za stranku. Nitko mu nije replicirao. Da se Polančeca nikad neće odreći govori su i donedavni čelnici županijskog HDZ-a, saborski zastupnik Stipe Milinković i tajnik lokalne gospodarske komore Kruno Vitelj. Felak, kojeg je Polančec bio ugurao u Upravu Hrvatskih šuma i Nadzorni odbor Podravke, postao je saborski zastupnik HDZ-a. Tamo će i ostati ako ne bude novih izbora.
Dužnosničke funkcije
Damir Felak, koji nikad ne skriva svoju političku i interesnu bliskost s Polančecom, jedini je iz Koprivnice završio na listi Domoljubne koalicije u Drugoj izbornoj jedinici. Bio je, doduše, 13. na listi, ali mjesto mu je “čuvao” HDZ-ov dožupan Darko Sobota koji je izravno osvojio saborski mandat. No zamrznuo ga je zbog nespojivosti dužnosničkih funkcija pa je Felak odmah pohitao na pokušaj prvog saborskog zasjedanja koji je neslavno propao. Uspije li Most stvoriti to političko “drveno željezo”, eto još jednog Polančecova čovjeka na Markovu trgu.
Osim Felaka, ključna Polančecova osoba u koprivničkom HDZ-u je Draženka Gačan. Imenovana je u Gradski odbor stranke i skrbi se o brojnim Polančecovim biznisima. Javnosti se “predstavila” nakon izbijanja afere u Podravki i uhićenja čelnih menadžera. Njezino ime povezivalo se s kontroverznim srbijanskim poduzetnikom Rankom Mimovićem preko kojeg je Polančec pokušao sanirati štetu iz afere Spice. Tvrdilo se kako je upravo Draženka Gačan spojila Polančeca i Mimovića. Plan preuzimanja spornih dionica od varaždinske Fime na kraju je neslavno propao.
Gačan je u ožujku 2010. godine, na dan kad su po nalogu USKOK-a uhićeni Damir Polančec i odvjetnik Zoran Marković, nakratko završila u policiji upravo zbog odnosa s Polančecom i Mimovićem, ali je odmah puštena. Tjednima nakon unutarstranačkih izbora u gradskom HDZ-u, mediji su problematizirali Polančecov snažan utjecaj u stranci. Nitko iz tamošnjeg HDZ-a nije želio oponirati takvoj politici. Ni javno, ni nejavno. Osim jednog čovjeka. Tuđmanov tajnik VONS-a i zapovjednik u legendarnim Tigrovima Živko Zrilić sustavno je na stranačkim tijelima upozoravao na kriminal i moralnu kaljužu u koju je upao njegov HDZ u Koprivnici. Poslije se sam odstranio iz stranke. Shvatio je, kaže, da tu više nema pomoći.
U poduzetničkim pothvatima koje je pokrenuo nakon izlaska iz zatvora, Polančecu najviše pomaže upravo Draženka Gačan. Ona je osoba od njegova najvećeg povjerenja. Krovna Polančecova tvrtka je Irikon, registrirana za poslovno savjetovanje. Osnivač je bila njegova supruga u doba dok je Polančec čamio u uzničkoj sobi, a poslije je poslovni udjel prebacila na muža. Irikonom je u početku upravljala Gačan.
Malo po malo, Polančecovo poslovno carstvo raste i napreduje. Putem Irikona Polančec najprije preuzima Radio Dravu, postaju s gradskom frekvencijom, a potom i malu koprivničku turističku agenciju Niba tours. Redakcijska operativa Radio Drave pomogla mu je da nedavno pokrene i lokalni internetski portal Drava-info. Portal je zapravo formalno pokrenula Udruga Drava-info, čija je predsjednica upravo Draženka Gačan, a tajnik Damir Polančec. Na internetskim stranicama tog portala redovitu kolumnu, primjerice, ima i predsjednik koprivničkog HDZ-a Ernest Forjan te gradski vijećnik HRAST-a, vjeroučitelj Ivica Suvalj.
Irikon, Radio Drava, Niba tours i portal Drava-info imaju male godišnje promete i simboličnu zaradu. No, ti su biznisi tek u povojima i svi koji dobro znaju Polančeca uvjereni su kako se iza svega ipak krije “nešto krupnije”. Irikon je, primjerice, lani uprihodio oko 130.000 kuna, Radio Drava 980.000, a Niba tours 720.000 kuna. Kad bi se zbrojila sva dobit Polančecovih poduzeća, teško da bi se njome mogao kupiti kakav solidniji polovni automobil. No, sva poduzeća su poslovno održiva, bez dubioza i repova, uredno isplaćuju plaće i nemaju minuse na računima.
Seciranje iskaza
Ipak, bitku svih bitaka Polančec danas vodi na Županijskom sudu u Zagrebu, gdje je svaki tjedan barem tri dana suočen s optužbama da je bio na čelu kriminalne organizacije koja je Podravku oštetila za više od 400 milijuna kuna. S odvjetnikom Antom Nobilom secira svaki iskaz i svaki dokument iz tog megaprocesa koji je prikazan na 40-ak tisuća stranica. Usputna zabilješka: samo za kopiranje tog golemog spisa optuženici su morali izdvojiti čak 120.000 kuna! Tri kune po stranici bila je USKOK-ova tarifa. Bez popusta i dodatnih rabata na količinu. Odvjetnici kažu kako bi prva presuda trebala pasti u drugoj polovici iduće godine jer se otegnulo iznošenje obrana.
Polančec je u međuvremenu dvaput pravomoćno osuđen. Prvi put uvjetno na godinu dana zatvora zbog muljanja s izgradnjom reflektora na seoskom nogometnom stadionu u njegovu rodnom Đelekovcu. Osuđen je jer je potaknuo koprivničku Eltegru i Zagreb-montažu da prikažu neistinite fakture za radove u Zagrebu vrijedne 230.000 kuna premda su znali kako su tim novcem zapravo postavljeni reflektori na stadionu.
Zbog sporne vukovarske studije završio je u zatvoru. Zato sad čini sve da se tamo ne vrati. Prijatelji i najvjerniji ljudi iz HDZ-a uvjereni su u njegovu nevinost. “Polančec se nakon oslobađajuće presude sigurno vraća u stranku”, tvrdi nam ovih dana jedan član koprivničkog HDZ-a, uvjeren u njegovu političku rehabilitaciju.