Na retrovizoru se njihala žarkocrvena drvena krunica. Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec polako je vozio.
Dugo nije sjedio za volanom. Zagledan u cestu ispred sebe, nije se više okretao. Vozio je uz polje i šumu, u pozadini je ostavljao turopoljsku kaznionicu. Deset mjeseci je čekao taj dan: dogodilo se to u četvrtak, jučer ujutro u deset sati, kad se odvezao niz cestu, u slobodu...
Polančeca su pustili 40 dana prije odsluženja kazne od jedanaest mjeseci, nakon 10 mjeseci. Prošli je tjedan, 25. lipnja, u zatvoru proslavio i 46. rođendan!
Vukao crni kovčeg
No, kad je izašao, nije mu bilo do dugih razgovora, a novinarima je objasnio da ne smije davati nikakve izjave.
- Ne znam je li vas netko upozorio, ali zatvorenici na uvjetnom otpustu imaju zabranu komunikacije s medijima i moram to poštovati - rekao je pomalo rezignirano Polančec. Na prvi pogled činio se odmornim, dobro raspoloženim, a za sobom je vukao veliki crni kovčeg.
- Noćas je dobro spavao, zašto ne bi?! - dobacio nam je čuvar koji je odlazio iz noćne smjene iz zatvora te u šali dodao: - Ali ja nisam. Laku noć!
Ispred kaznionice čuvari su jučer ujutro novinarima i fotoreporterima isprva zabranjivali snimanje.
Kune se u nevinost
Puštali su lažne informacije da je Damir Polančec već otišao, da je pušten, da su ga odvezli kombijem.
Kad smo nazvali pomoćnicu upravitelja, rekla je također da ne smije davati nikakve informacije o zatvorenicima te nam poklopila slušalicu.
Obrada bivšega Sanaderova ministra prije izlaska potrajala je oko dva sata.
Polančec je pušten oko deset. Žustrim je korakom krenuo prema autu. Utovario je stvari u prtljažnik te se odvezao. Ispred zatvora ga nije dočekao nitko. Njegov auto stajao je parkiran u šumarku kraj ulaza u kaznionicu.
S njim je izašao i jedan zatvorski kolega. Kažu nam da su pušteni zajedno pa ga je Polančec pristao odvesti.
Polančec je prvi političar iz ekipe bivšega premijera Ive Sanadera koji je odslužio zatvorsku kaznu. Osuđen je bio jer je vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću iz državnoga proračuna uplatio pola milijuna kuna za nepotrebnu stručnu studiju.
Prijevremeni otpust dobio je odlukom zatvorskog upravitelja koji mu je kaznu smanjio za 40 dana. Zbog prijevremenog otpusta ne smije davati izjave medijima, no nakon izlaska je ipak ponovio ono što je rekao kada je ulazio u zatvor.
Ustvrdio je da nikada nije ni svjesno, ni izravno, ni namjerno postupao kako bi nekome pribavio protupravnu imovinsku korist.
- Ako sam ikoga svjesno oštetio, dao Bog da mi oba oka ispala, obje ruke se osušile i da crknem u najgorim mukama - rekao je Polančec.
Zagrebački županijski sud u listopadu 2010. Polančeca je nepravomoćno osudio na 15 mjeseci zatvora, proglasivši ga krivim.
No, Vrhovni mu je sud smanjio kaznu za pet mjeseci. Kao olakotnu okolnost sud je uzeo motiv zbog kojega je prekršio zakon, a to je pokušaj rješavanja statusa radnika vukovarskog Borova srpske nacionalnosti.
Za Damira Polančeca prošli su dani spavanja u sobi s još trojicom zatvorenika, šetnji “u krug” te kratkih posjeta supruge i kćerke. Njih su ga dvije jedine posjećivale. Nitko od kolega političara nijednom mu nije došao.
Bez slobodnih dana
U zatvoru, doznajemo, nije ništa posebno radio, kao ni ostali zatvorenici, jer u turopoljskoj kaznionici osuđenici ne obavljaju gotovo nikakve poslove.
Također doznajemo da se Polančec u zatvoru korektno ponašao.
Nije imao, kažu, posebne zahtjeve, nije išao na slobodne dane, a nisu mu odobrili ni odlaske na posao u privatnu obiteljsku tvrtku.
U zatvoru je imao kompjuter, ali bez veze s internetom, samo kako bi se mogao baviti procesom koji se protiv njega još vodi. Polančec je, tvrde, kaznu odslužio kao svaki zatvorenik.
Kada je napustio Vladu, pokrenuo je privatni biznis, konzultantsku tvrtku Irikon.
Zanimljivo je da ta tvrtka u posljednje dvije godine posluje uspješno.
Godine 2011. prijavila je prihode od 420,7 tisuća kuna, a lani je uprihodovala 387,5 tisuća kuna. Dobit nakon oporezivanja 2012. iznosila je tri tisuće kuna.
Nova radna mjesta
U tvrtki je prijavljena jedna zaposlena osoba.
Osnivačica Irikona, sa 20.000 kuna temeljnog kapitala, Polančecova je supruga Jasminka, inače zaposlena kao profesorica povijesti i zemljopisa u jednoj od koprivničkih osnovnih škola.
Polančec je ranije najavljivao da će tvrtku dokapitalizirati, uz promjenu vlasničke strukture, te da neće biti samo obiteljska. Planirao je otvoriti i nova radna mjesta, ali se to još nije dogodilo. Tvrdio je kako je biznis pokrenuo i zato da bi skrenuo misli sa sudskih procesa koji se vode protiv njega.
Tvrtka je prijavljena za obavljanje cijeloga niza djelatnosti, ali je glavna poslovno savjetovanje. Za medije je prije objasnio da je izbor djelatnosti logičan jer je 14 godina radio na izuzetno odgovornim i visokim menadžerskim pozicijama te četiri i pol godine u Vladi.
- Mislim da u Hrvatskoj nema mnogo ljudi koji imaju više iskustva od mene, a vjerujem da znanje koje sam stekao može biti od koristi mnogim tvrtkama - izjavljivao je tada za medije Polančec. Najavljivao je i dovođenje inozemnih investitora kako bi pomogao ponovnom pokretanju investicijskog ciklusa, a time bi dobio i potvrdu da su neki projekti koje je sam prezentirao perspektivni.
Restrukturiranje tvrtke
Njegova tvrtka, najvaljivao je tada, trebala bi se baviti pripremom dokumentacije poduzećima za financiranje projekata iz pretpristupnih fondova Europske unije te za kandidiranje malih i srednjih tvrtki za subvencioniranje nepovratnim sredstvima Ministarstva gospodarstva kojemu je svojedobno bio na čelu.
Planirao je i to da tvrtka predlaže kompanijamaa financijsko i poslovno restrukturiranje te vodi investicije. Iako je ovu godinu Polančec proveo u zatvoru, čini se da mu je lani biznis solidno krenuo.
Damira Polančeca inače brani odvjetnik Anto Nobilo koji je sve donedavno govorio da to čini besplatno.
‘Koja sam ja budala bio! Ivu Sanadera sam trebao odbiti!’
Damir Polančec prije je pravomoćno osuđen u slučaju “reflektori” u kojem je, nakon nagodbe s USKOK-om, dobio jednogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu s četverogodišnjim rokom kušnje.
Preostao mu je još jedan sudski spor. Protiv njega se, naime, vodi postupak i u slučaju Spice, gdje je osuđen s bivšim čelnicima Podravke i njihovim poslovnim partnerima.
Bogata karijera
Polančec je prvi HDZ-ovac kojeg su se stranačke kolege “odrekle” čim su počele priče o istragama protiv njega. Izbacili su ga po hitnom postupku iz stranke i s njim prekinuli svu komunikaciju. Polančec je izjavljivao da su ga izmanipulirali i prevarili. Osjećao se kao “žrtveno janje”. Čak je javno priznao kako se danas lupa po glavi što nije svojedobno odbio Sanadera, pa i HDZ. Ogorčen je bio cijelom situacijom u kojoj se našao, a u medijima je ranije izjavio: “Koja sam budala bio!”
Njegova je politička karijera do pada bila prilično bogata. Bio je predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Koprivnica, a sredinom veljače 2005. imenovan je za potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske, zamijenivši Andriju Hebranga koji je dao ostavku. U Vladi bivšega premijera Sanadera početkom 2008. godine postao je potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva. Tu je dužnost nastavio obnašati i u Vladi Jadranke Kosor.
Mandat je prekinuo kada je 30. listopada 2009. podnio neopozivu ostavku na dužnost predsjednika Vlade i ministra, zbog sumnji u umiješanost u Podravkinu aferu Spice, kojom su menadžeri Podravke namjeravali otkupiti četvrtinu dionica tvrtke. Bilo je to razdoblje kada je i izbačen iz HDZ-a.
Polančec je rođen u selu Đelekovec kraj Koprivnice, gdje je živio najveći dio života. Na Agronomskom fakultetu 1992. godine diplomirao je agronomiju.
Referent u Podravki
Ubrzo nakon studija zaposlio se u zagrebačkom poduzeću Dukat, gdje je radio kao tehnolog u proizvodnji topljivih sireva. Ubrzo je prešao u Podravku, gdje je imenovan višim komercijalnim referentom zaduženim za nabavu sušenog povrća.
U travnju 1997. godine postao je član tima za restrukturiranje nabave, a od ožujka 2000. član je Uprave, gdje je bio zadužen za prodaju i razvoj tržišta. Neko vrijeme obnašao je funkciju predsjednika Rukometnog kluba Podravka Vegeta iz Koprivnice.