Davorko Vidović (58) smatra kako je imao važnu ulogu na nedavnoj sjednici Glavnog odbora SDP-a kada je Slavko Linić tijesnom većinom izbačen iz stranke. U medijskoj sjeni jakoga riječkog ogranka, bivši devetogodišnji Račanov zamjenik i ministar rada i socijalne skrbi, SDP-ovce - koji su razmišljali samo o Linićevu isključenju - prizemljio je analizom o debaklu na EU izborima.
Kako komentirate odluku premijera Milanovića o smjeni ministara Rajka Ostojića i Jovanovića?
- Ako je razlog tih smjena loše stanje u resorima, te su promjene zakasnjele. Očigledno je od samoga početka da način na koji se formirala Vlada nije bio najbolji. Milanović je pokušao nametnuti princip popunjavanja Vlade isključivo stranačkim ljudima, bez obzira na stvarne kompetencije. Najjači i najeksponiraniji članovi vodstva istodobno ne moraju biti i najkapacitiraniji za vođenje resora. Dužnost politike je da izvršava politička obećanja, a to se može samo s ljudima koji imaju znanja, vještine i karakterne osobine za te visoke, ne samo političke, nego i menadžerske dužnosti. Ako ih stranka ima, odlično, a ako ih nema u vodstvu, dužna ih je pronaći u društvu. Ova izmjena pokazuje da je on dovođenjem nestranačkih ljudi u Vladu odustao od prvotnog principa, što ne smatram lošim.
Je li smjena Rajka Ostojića revanšizam zbog protivljenja izbacivanju Slavka Linića iz stranke?
- Tajming promjena upućuje na tu vrstu razmišljanja, a i način na koji Milanović funkcionira ne isključuje tu mogućnost. Rajko Ostojić je visokopozicionirani član stranke i njegova je smjena s ministarske funkcije i velika politička odluka. Meni se čini da je to nova faza jednog ozbiljnog spora između predsjednika stranke i Rajka Ostojića, koji je počeo u doba Ostojićeva delegiranja za kandidata na mjesto gradonačelnika Zagreba. Mislim da je to bila duboko pogrešna politička odluka koja je potrošila dva jaka stranačka čovjeka - Davora Bernardića i Rajka Ostojića. Bernardić je, kao čelnik zagrebačkog SDP-a, stjeran u prilično ponižavajuću situaciju, a naknadnim uvođenjem Ostojića kao protukandidata Milanu Bandiću najviše je izgubila stranka. Mi smo u Zagrebu doživjeli svojevrsni debakl jer ta loša politička odluka nije bila dobro prihvaćena ni kod naših članova. Nismo dobro prošli ni u Istri, s izravnim premijerovim miješanjem i porazom našeg kandidata te slabljenjem koalicijskog potencijala Vlade. To su ozbiljni politički gafovi. Što se Ostojićeve smjene tiče, volio bih da su u obrazloženju te odluke stajali neki konkretni razlozi. Lakše bi mi bilo čuti da je bio neuspješan ministar jer znam da je zdravstvo bremenito problemima. Ne mogu tvrditi da je riječ o revanšizmu, ali nismo dobili argumente da pomislimo nešto drugo. Ako premijer kaže da se čovjek umorio, a Ostojić kaže da se osjeća sjajno i da pješači ili trči svakog dana sedam kilometara, onda se može naslutiti da ta smjena nije dogovorena ili proanalizirana kao dio rješenja problema unutar sustava.
Riječka organizacija SDP-a s Linićem, Komadinom i Obersnelom nekako se isprofilirala kao najveća protuteža načinu na koji Milanović vodi stranku?
- Ti su ljudi bili i najvažniji promotori Zorana Milanovića u njegovu stranačkom usponu. Vjerujem da i zbog toga osjećaju stanovitu odgovornost za njegovo političko ponašanje. Osobno mislim da njihovo inzistiranje na kritičkom analiziranju rada stranke, premijera i Vlade ne slabi, nego ojačava SDP. Bilo bi mudro da premijer sam inicira raspravu u kojoj bi svaki član stranke mogao izreći svoje mišljenje o pravcima razvoja SDP-a, ali i politici Vlade. Posebno bi trebao biti uvažavan riječki ogranak jer mi smo tamo već 25 godina na vlasti. To je moćna i jaka organizacija i sigurno treba respektirati ono što će oni reći. Poznajući sve te ljude, ne vjerujem ni u kakve njihove zavjereničke motive jer su se često i sami međusobno sukobljavali oko nekih bitnih stvari za stranku, ali i za državu. U njima ne vidim nekakvu urotničku grupu, nego ih valja poslušati i vidjeti kako zajednički ojačati stranku.
Jeste li bili iznenađeni brojem glasova ljudi koji su bili protiv Linićeve smjene?
- Za mene je to bila vrlo ohrabrujuća sjednica jer se prvi put nakon sedam godina u SDP-u vrlo ozbiljno politički raspravljalo. Razina rasprava većine govornika bila je iznimno visoka, posebno u prvoj točki. Iako je bilo emotivnih istupa, ipak je bio dominantan politički diskurs. Većini govornika bilo je jasno da ovdje nije bila riječ samo o izbacivanju Slavka Linića, čiji je ministarski status premijer Milanović mogao riješiti na puno elegantniji način, evo, kao i ove dvije najnovije smjene u Vladi. To više što je njegov mandat bio na raspolaganju tri mjeseca.
Što se posljednjih mjeseci događalo između Linića i Milanovića?
- Linić je bio prisiljen braniti se zbog implicitne optužbe premijera i predsjednika stranke da nema čiste ruke. Većina ljudi na sjednici Glavnog odbora nije htjela ulaziti u to što je istina, a što ne u optužbama koje su obostrano javno iznesene, jer je to stvar pravosudnih tijela. Osobno, nisam mogao biti za izbacivanje Linića zbog verbalnog napada na predsjednika stranke jer je on bio prvi napadnut. Vremena u kojima je Partija ljude mogla optužiti, a da se oni pritom ne smiju braniti, srećom, daleka su prošlost. Zastrašujuće je i za stranku iznimno štetno što je tema o Linićevu izbacivanju iz SDP-a uopće došla na dnevni red. To se nije trebalo dogoditi. Ljudi su dovedeni u situaciju da biraju smije li se Linić braniti ili ne. Manji dio rasprava svodio se na procjenu osobnih Linićevih zasluga, ali većina je ljudi principijelno razgovarala.
...