Mokri kasnojesenski sumrak jednog umirovljenika i njegova psa potjerao je s uobičajene dnevne šetnje u stan na šestom katu zagrebačke zgrade. Supruga mu je umrla prije nekoliko godina, pa ih tamo nitko nije dočekao. Privrženi mješanac požurio je pred televizor, znajući da će mu se tu, čim se raskomoti, pridružiti i gazda. Dok je prolazio kuhinjom, osjetio je čudne vibracije. Počeli su zveckati tanjuri, čaše, šalice, čak i pribor za jelo, pomislio je na potres.
Pas je zacvilio i pokunjio glavu uz njegovu nogu. Nakon dvije minute sve je stalo. Sutradan se ponovilo isto. Čovjek je sada bio siguran da nije riječ o potresu, jer se posuđe ne trese nikome od drugih stanara. To ga je još više uplašio. Iako nije bio vjernik, zamolio je pomoć svećenika. Župnik je došao u stan, izmolio Očenaš, Zdravomariju i Slava ocu. Kada je krenuo svetom vodom poškropiti kuhinju, opet je počelo. Bio je to Nečastivi osobno, više nije bilo dvojbe. Svećenik je pobjegao glavom bez obzira, a umirovljenik je ostao sam zazivati Božju pomoć. Osjećao se beznadno.
- Kada sam čuo ovu priču od prijatelja koji živi u istoj zgradi, pomislio sam: “Super, napokon ću se susresti s pravim duhovima”. Nacrtao sam se u stanu za kojih 20 minuta. Došao sam s dva spektrometra i dva osciloskopa i istodobno sam mjerio sa sva četiri uređaja. To se zove svipanje. Dakle, pretražujem frekvencije, ali pritom zanemarim sve one poznate, primjerice, u blizini mi je Radio 101 , pa zanemarim kada kazaljka skoči na 101 megaherc, jer znam da je to njihova frekvencija. Sat vremena - ništa. I ode gazda pristavit’ kavu, upali plinski grijač - kad ono počne. Bili smo trojica. Smrzli smo se od straha. Buljimo jedan od drugoga. Sve se trese i polako putuje s polica prema rubu, jedna šalica je pala na pod. Umalo sam se i sam dao u bijeg. Slučajno sam pogledao u instrumente.
Vidim izboje u gigahercima, dakle, u daleko višim frekvencijama od uobičajenih. Mikrovalna pećnica proizvodi takve frekvencije, čak od dva do tri gigaherca, znam, jer sam testirao svoju. Ali, čovjek nema mikrovalnu. Njegovi susjedi došli su s posla i stavili si u mikrovalnu dva čaja, doznali smo to nakon što smo se dali u potragu za neispravnom pećnicom u susjedstvu, pozvonili im na vrata i objasnili u čemu je naš problem. Dakle, njihovoj mikrovalnoj pećnici otpao je bio stražnji poklopac, a ona je bila naslonjena na zid koji dijeli njihovu kuhinju od ove u koju je “dolazio Nečastivi”. Stavio sam natrag poklopac na mikrovalnu pećnicu i tako ga otjerao tamo odakle je i došao - priča nam Slobodan Mizdrak.
Diplomirao je fiziku i elektroniku, koju je potom potvrdio magisterijem na prestižnoj američkoj akademiji West Point te svemu dodao i doktorat iz informatike, gost predavač je na gotovo svim sveučilištima u regiji, član je prestižne Udruge “Nikola Tesla - genij za budućnost” te SBRG-a, talijanske grupacije za istraživanje neobičnih fenomena, vlasnik je nekoliko patenata, a urednik popularne televizijske emisije “Na rubu znanosti” Krešimir Mišak, često se s njim savjetuje oko gostiju kako mu u eter ne bi uletio netko kome tamo nije mjesto. Nije član HAZU.
- Zovem se Slobodan i rođen sam u Zemunu, pa kako ću biti član HAZU - šali se 45-godišnjak koji svojom pojavom neodoljivo podsjeća na poznatog kantautora Đorđa Balaševića.
- Slobodane, što da napišem, čime se vi bavite, upitali smo znanstvenika nakon tri sata pretresanja po frekvencijama, radiovalovima, elektromagnetskim poljima, gravitaciji, piramidama, NLO-ima i duhovima.
- Hm. Recimo, pojašnjavanjem uočljivih fizikalnih fenomena. Ha, gle, pojašnjavanjem? Ne možeš reći da istražuješ nepoznate fenomene, mislim možeš, ali samo u SF knjigama. Dakle, proučavanje, ali čega?
Možda bolje objelodanjivanjem, ili razotkrivanjem vela tajanstvenosti s fenomena čije posljedice vidimo, a ne razumijemo uzrok - je li to OK? Rekao je beogradski fizičar, sveučilišni profesor Ljubo Ristovski: “Bježi od normalnih, ja radim samo s onima koji su ludi ili koji misle da su ludi, a oni koji izgledaju normalno, tu su samo radi novca - pokušao je sam sebe objasniti neobični znanstvenik, jedini koji na ovim prostorima čistom i egzaktnom znanošću nastoji demistificirati neobične pojave koje se oko nas događaju gotovo svakodnevno.
Osamdesetih godina je u Zagrebu upisao srednju vojnu školu i Akademiju i ostao Zagrepčanin. Nema loših uspomena, a kako bi i imao, kada mu je cimer u regrutskoj sobi bio poznati novinar i pisac Ante Tomić. Pet godina je tijekom Domovinskog rata bio u Tigrovima i Gromovima na svim ratištima u Hrvatskoj i BiH.