Mario radi u Dalekovodu, ima 48 godina, nasmijanu ženu i dvije već velike cure. Bio je u ratu, par mjeseci tamo na Kupi, ali to rijetko spominje. To je bila njegova dužnost prema domovini, smatra, ništa posebno.
Noći su mu teške. Pere ga nešto što pokušava pokopati: u ratu je bio ranjen, lijeva noga mu je izbušena gelerima. Nikada ga nećete vidjeti u kratkim hlačama, kad svi skupa odu na kupanje on ostaje piti pivo u hladu. “Samo da mi kćeri ne saznaju. Ne bih to preživio”, tiho govori gledajući u pod.
Da, pogodili ste: to sam izmislila! Točno je da Mario noću jedva spava, ali još nam nije poznat slučaj niti jednog branitelja koji bi se sramio i tajio da je bio ranjen. Biti ranjen nije sramota!
To što si ranjen, svakome je jasno, nije tvoja greška, ovdje u Hrvatskoj ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....