Ako je po nečemu godina 2012. godina za pamćenje u povijesti filma, onda je to ponajprije po tehnološkom skoku koji se konačno dogodio. Nakon desetljeća bučnih najava i kapilarnih promjena, kinosvijet je u godini koja je za nama u skoku i preko noći preskočio u digitalu. U prošlost odlaze 35-mm projektori, postaju domena kinoteka i (još neko vrijeme) festivala, a u multipleksima i repertoarnim kinima više se neće vrtjeti celuloid. Nema više šuma projektora, krajceva, spaljenih fremova i kusavih “verzija” filma.
Ta promjena koja smanjuje troškove i standardizira kvalitetu dogodila se ponajprije zbog nove generacije 3D hitova koja je zaprijetila nedigitaliziranima da će ispasti s broda. No, usputni profiter te revolucije su i nefilmski sadržaji poput baleta i opera, koj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....