Ako je suditi prema interesu koju britanska intelektualna scena pokazuje prema ruskim motivima, Londonu sjajno pristaje nadimak Londongrad, ranije korišten u negativnom kontekstu, uglavnom kao kritika politici otvorenih vrata ruskom kapitalu koji je preplavio tržište luksuznih nekretnina u Londonu, učinivši ga nedostižnim za obični svijet. Na BBC-ju se prikazuje dramska serija “Rat i mir”, sjajna ekranizirana verzija Tolstojeva remek-djela, s najatraktivnijom paletom engleskih glumaca koje je britanska publika ikad vidjela. Ugledni pisac i povjesničar Simon Sebag Montefiore nedavno je objavio knjigu o dinastiji Romanov, čiju priču prati i upravo završena dokumentarna serija BBC-ja, a s nestrpljenjem se očekuje i prikazivanje dokumentarnog filma o svim tajnama ruskog Bolšoja, “Bolshoi Babylon”.
Sklonost ‘rusomaniji’
Ovo nije prvi put da je Rusija u Ujedinjenom Kraljevstvu vruća tema. Simon Sebag Montefiore britansku sklonost “rusomaniji” pripisuje činjenici da Britanci duboko poštuju rusku kulturu i povijest. “Fascinacija između Rusije i Britanije postoji oduvijek, temeljena na ljubomori, strahu i divljenju i u tom odnosu ništa nije jednostavno kako se čini”, rekao je.
Rusija je bila u prvom planu i kada sam prošli put razgovarala s Marinom Litvinenko, iako iz drukčijih, nimalo romantiziranih razloga. Sunčan ljetni dan bio je u kontrastu sa sumornim događajima koji su potresali svijet. Tih dana buktjeli su sukobi u Ukrajini, a svijet je šokiralo rušenje zrakoplova MH17 pri čemu je život izgubilo 298 putnika. U toj atmosferi sankcija Rusiji i prestravljenosti Zapada odlukama Kremlina, na stol je ponovno izvađen slučaj Aleksandra Litvinenka. Reći da je njegova udovica zbog toga bila sretna bila bi hiperbola, jer ni činjenica da je ministrica unutarnjih poslova Theresa May odlučila da slučaj zaslužuje javnu istragu nije mogla umanjiti bol zbog okrutnog načina na koji je umro njezin suprug, u strašnim mukama zbog posljedica trovanja radioaktivnim polonijem. Iako su promatrači zaključili da je otvaranje istrage poruka Putinu da je razdoblje uvažavanja ruskih spletki u Britaniji gotovo, Litvinenko je odbijala takve teorije, tvrdeći da je otvaranje javne istrage bilo samo pitanje vremena. U iscrpnom razgovoru za Jutarnji list, za ručkom u jednom londonskom restoranu, Litvinenko mi je tada rekla: “Važno je da Rusi shvate - zakon je zakon. I kada je isprepleten politikom, zakon ostaje zakon i to nitko ne može zaustaviti. Mnogi su sumnjali, uključujući moje prijatelje i pitali me: Gdje ti je sada to britansko zakonodavstvo? Sada se događa i sada će vidjeti. Ja nikada nisam gubila vjeru”, tada mi je rekla.
Iako smirena, s učenim engleskim vokabularom i nenametljivim, ali odlučnim nastojanjem da prenese svoju poruku, na trenutke se činilo da vodi borbu bez kraja. Nekoliko mjeseci kasnije život si je okončao zaštitnik obitelji Boris Berezovski (o čijem razlogu smrti mnogi i dalje dvoje) i Marina Litvinenko našla se kao osiromašena udovica i samohrana majka, sama protiv moćnog Kremlja i neodlučne Britanije koja se nevoljko upuštala u otvoreni sukob između de facto MI5 i Putina. Danas, dvije godine kasnije, priznaje mi da je i sama na trenutke gubila nadu da će doći do javne istrage. Stoga i ne čudi da je trenutak kada su njezini rezultati napokon objavljeni prošli tjedan za nju vrlo emotivan. Iako je godinama na njega čekala, jasnoća kojom je iznio sve ono u što su ona i njezin suprug vjerovali, iznenadio ju je.
***
Jednog poslijepodneva u studenom 2006. Aleksandar Litvinenko našao se na sastanku s Andrejem Lugovojem i Dmitrijem Kovtunom u hotelu Millenium u dijelu središnjeg Londona Mayfair. Nekoliko tjedana ranije, na rođendanu svog bliskog prijatelja Borisa Berezovskog, sreo je Lugovoja, koji je vodio sigurnosnu kompaniju u Moskvi i predlagao je Litvinenku partnerstvo. Lugovoj, bivši djelatnik KGB-a, otprije je bio poznat Litvinenku i dvojica Rusa nekoliko su se puta telefonski čuli. Iako je Litvinenko Lugovojeve reakcije smatrao čudnima i neprofesionalnima, pristao je na dogovoreni sastanak u Londonu.
Kobna šalica čaja
Aleksandar Litvinenko obolio je 1. studenog 2006., odmah po sastanku s Lugovojem i njegovim kolegom. “Danima nismo znali što se događa, dok je Saša umirao u bolnici. Jedne večeri, vratila sam se kući s posjeta Saši, sva iznemogla i primila sam poziv policije da me odmah moraju vidjeti. Tada su mi rekli da su otkrili da je Saša otrovan radioaktivnim polonijem”, govori. Pokazalo se da je šalica čaja koja mu je servirana za vrijeme sastanka u sebi sadržavala radioaktivni sastojak polonij 210. Bio je to međunarodni skandal. U samom središtu Londona britanski državljanin Aleksandar Litvinenko otrovan je radioaktivnom supstancom koja se smatra nuklearnim oružjem! Petnaest ljudi koji su se našli u blizini, uključujući turiste i osoblje hotela, imat će trajne zdravstvene posljedice zbog izloženosti radioaktivnoj supstanci. Dva aviona British Airwaysa bila su kontaminirana polonijem. Ovaj slučaj svijet pamti uglavnom na temelju fotografije otrovanog Litvinenka koja je obišla svijet. Za njegovu udovicu i njihovog sina Anatolija, koji je tada bio dvanaestogodišnji dječak, to je bila stvarnost. I danas, deset godina kasnije, unatoč sabranosti koju održava tijekom razgovora, slama se u suzama kada o tome govori.
Prema inicijalnoj istrazi, Aleksej Lugovoj postao je glavni osumnjičenik za ubojstvo Aleksandra Litvinenka. Tragovi polonija 210 pronađeni su u sva tri hotela u kojima je Lugovoj odsjeo tijekom svog posjeta Londonu, kao i u restoranu u kojem je večerao i zrakoplovima kojim je letio. No, Rusi su na optužbe ponavljano reagirali javnom rugalicom. Lugovoj je i danas visoko pozicionirani političar u moskovskoj Dumi i Rusija ga godinama odbija izručiti pozivajući se na ruski ustav prema kojem izručenje ruskih državljana nije dozvoljeno. Lugovoj je u Rusiji prošao poligraf i inzistira na tome da je nevin te da je Litvinenkovo trovanje provedeno od strane britanske tajne službe.
Netom objavljeni rezultati javne istrage idu korak dalje - trovanje ne samo da je izvedeno od strane Lugovoja, ono je “najvjerojatnije” odobreno od strane Vladimira Putina, zaključeno je, zbog osobnog antagonizma između britanskog špijuna Litvinenka i Vladimira Putina. Ministrica unutarnjih poslova ubojstvo je osudila kao “očito i neprihvatljivo kršenje međunarodnog zakona”. Ovakav rasplet događaja moja sugovornica smatra trijumfom britanskog pravosuđa, ali je istovremeno trijumf Marine Litvinenko koja je punih deset godina inzistirala na istrazi ne dajući se smesti prijetnjama i odgađanjima. Na 328 stranica izvještaja javne istrage umirovljeni sudac vrhovnog suda Sir Robert Owen odbacio je sve alternativne teorije - uključujući onu da je Litvinenka otrovao britanski MI5. Odlučno je potvrdio da su Lugovoj i Kovtun umetnuli polonij u Litvinenkov čaj pod naredbom ruske tajne službe FSB te da su to “najvjerojatnije odobrili ne samo čelni čovjek službe Nikolaj Patrušev, nego i ruski predsjednik Vladimir Putin”. Ovaj zaključak temelji se na javnim i tajnim svjedočenjima svjedoka te dijelom tajnom dokaznom materijalu, koji, pretpostavlja se, uključuje i prisluškivanu komunikaciji ruske vlade. Rusija odluku suda smatra “politiziranom”, niječe krivnju te odbija svaku suradnju.
Poziv na sankcije
Marina Litvinenko danas je u daleko snažnijoj poziciji nego prije ove istrage kada je jedino na što se mogla osloniti vjera u britanski pravosudni sustav. Po objavi izvještaja na konferenciji za medije pozvala je Davida Camerona da uvede sankcije Rusiji, potjera ruske špijune i uvede zabranu putovanja za osumnjičene, uključujući ruskog predsjednika. Na dan našeg razgovora krajem ovog tjedna Litvinenko se pripremala na sastanak s ministricom unutarnjih poslova Theresom May kako bi iznijela svoje mišljenje o daljnjim aktivnostima u ovom slučaju. “Ovo je velik dan za britanski pravni sustav i za globalnu politiku. Za mene, ovo je prije svega osobni trijumf. Jedino što me održavalo da ne posustanem svih ovih godina je moja želja da svijet dozna tko je ubio moga supruga i tko za to treba odgovarati. Taj trenutak je napokon stigao”, rekla je. Litvinenko se nada da će nova saznanja napokon dokazati Britancima s kime imaju posla. Ona otvoreno proziva britansku vladu - i ne samo britansku - da su godinama previše toga dopuštali Putinu, “naivno prihvaćajući njegova lažna obećanja” i “pohlepno primajući njegov novac”. “Ljudi ne shvaćaju s kime imaju posla. Političari školovani na Oxfordu i Cambridgeu ne mogu razumjeti nekoga tko je školovan u školi KGB-a. Oni međusobno govore različitim jezicima. Dok ti gledaš kako postići najbolje za svoju zemlju, osoba s druge strane samo te pokušava prevariti prepredenim trikovima. Nju ne zanima koje su tvoje najbolje strane, već samo traži tvoje slabe strane kako bi te mogla iskoristiti i slomiti u budućnosti. Nažalost, Rusija su danas kidnapirali takvi ljudi i oni koriste Rusiju na svoje načine i učinili su njezino lice ružnim pred cijelim svijetom”, rekla je. Također, ona smatra da je ova odluka važna i za Ruse. “Ovaj izvještaj je vrlo važna poruka Rusima da vide što se događa u Rusiji, na što je spreman njihov predsjednik. Iako ga oni smatraju nedodirljivim, sada će ipak uvidjeti snagu zakona”, govori.
Rezultati ovog izvještaja nisu osobito iznenadili Britance, koji su od početka povezivali slučaj s državnim vrhom Rusije. Ipak, službeni karakter zaključka, kao i izravni jezik kojim je Sir Robert prekršio diplomatska očekivanja, mogli bi označiti nov, kompliciraniji odnos između dviju zemalja. Pitam Marinu Litvinenko hoće li se njezin život sada promijeniti. Putovanje u Rusiju za nju i dalje nije sigurno, govori, ne radi se samo o opasnosti od samog državnog vrha, ona i njezin sin na meti su i “zaluđenih patriota”. Zbog toga se nije usudila prošle godine putovati u Rusiju na sprovod ocu ili posjetiti majku, koliko god bi to željela. No, ona tvrdi da se ovdje ionako ne radi o njoj, nego o njenom suprugu. “Ja nemam nikakvu političku motivaciju za rješavanje slučaja. Saša je uvijek štitio nas, ja nisam mogla zaštititi njega, ali moja dužnost je zaštititi njegovo ime i to ne na način na koji ja to želim nego kako je pravedno. Samo na taj način poklonit ću mu mir”, rekla je.
Sretna zemlja
Njezin cilj je doživjeti da Rusija bude “sretna zemlja” na koju će njezin sin Anatoli, danas student povijesti u Londonu, biti ponosan. “To neće biti moguće sve dok Rusom upravljaju lažni patrioti koji se na njoj bogate kako bi kupovali nekretnine na Zapadu i skrivali svoj novac sumnjivog porijekla u off shore kompanijama”, govori. Marina Litvinenko nikada nije osobno upoznala Vladimira Putina, čovjeka za kojeg vjeruje da joj je obilježio život. Ipak, u jedno je sigurna, on je odgovoran za smrt njezina supruga u jednakoj mjeri u kojoj je odgovoran za situaciju u kojoj se Rusija danas nalazi. “To nije samo moje mišljenje, to je činjenica. Uostalom, Putin sam tvrdi da je odgovoran za sve što se događa u Rusiji!” zaključuje.