Nova hrvatska paradigma - Ogled o društvenoj integraciji i razvoju”, naziv je politološkog eseja HDZ-ova europarlamentarca Davora Ive Stiera, čija je promocija održana u petak u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića.
Riječ je o eseju napisanom na 148 stranica koji je tjednima prije objave izazvao veliku znatiželju, ali i uznemirenost u HDZ-u. Ništa neobično, uzme li se u obzir da je esej više-manje shvaćen kao Stierov program za “novi HDZ”. Ipak, nekih reakcija iz HDZ-a zasad nije bilo, prvenstveno zato što je vrh stranke zauzet pregovorima s Mostom i pokušajima sastavljanja Vlade.
Stier je esej, čiji je pogovor napisao SDP-ov zastupnik u EP-u Tonino Picula, završio još tijekom ljeta, ali nije želio da se on objavi prije izbora. No, ipak, njegova objava dolazi samo nekoliko mjeseci prije nego što se u HDZ-u trebaju održati unutarstranački izbori na kojima bi se prvi put šefa stranke trebalo birati po načelu - jedan član, jedan glas.
Što, zapravo, donosi, esej HDZ-ova europarlamentarca?
U vakuumu
Glavna Stierova teza je da su Hrvatsku u zadnjih 25 godina, naprijed vukle, sad već povijesne, razvojne paradigme. Pod paradigmom Stier smatra “konstelaciju uvjerenja i vrijednosti koje dijele članovi jedne zajednice”. Kako navodi, prva je državotvorna paradigma dr. Franje Tuđmana koja je otvorila hrvatsko društvo ne samo prema hrvatskoj samostalnosti i nezavisnosti, nego i prema višestranačju. Druga razvojna paradigma bile su euroatlantske integracije, i ona je, kako piše Stier, istrošena ulaskom Hrvatske u EU i NATO. U ovom trenutku, smatra HDZ-ov europarlamentarac, Hrvatska nema odgovarajuću razvojnu paradigmu koja bi društvo dalje razvijala. U tom vakuumu dolazi do podjele koju najbolje oslikava fraza “mi ili oni”. Hrvatska je danas, ne samo podijeljena, nego i konfrotirana. Politički akteri nisu jedni drugima samo suparnici, nego i neprijatelji. Zato se Stier zalaže za otvaranje društvenih institucija, a ponajprije političkih stranaka svim zainteresiranim za političke, a time i ekonomske procese, a da bi došlo do te otvorenosti i integracije marginaliziranih skupina i pojedinaca, nužno je demokratizirati političke institucije. Upravo je to ono što je Stieru presudno.
Stoga iznosi još dvije ključne teze. Jedna je demokratizacija političkih stranaka po uzoru na suvremene zapadnoeuropske demokršćanske stranke gdje je sasvim legitimno da neka grupa članova funkcionira poput frakcije ili da dio visokopozicioniranih članova o nekim važnim pitanjima ima drukčiji stav od lidera ili vodstva stranke. Druga teza je da su potrebni izbori po načelu - jedan član, jedan glas - i to na svim razinama, te potpuno transparentno i demokratsko biranje stranačkih kandidata za izbore i stavljanje na liste. Stier kaže da je to jedini način da izabrani stranački dužnosnici budu otporni na pritiske i manipulacije koji neminovno dolaze iz vodstva stranke. Stier traži da se demokratski procesi institucionaliziraju strogim definiranjem u statutima stranaka, ali i da se donesu zakoni koji jamče demokratska prava unutar stranaka. Poučen iskustvima tzv. stranačkih disidenata, a u HDZ-u ih je zadnjih godina bilo, od Jadranke Kosor do Drage Prgometa, on smatra da se u modernim političkim strankama to ne smije događati. Stier je na tijelima stranke, podsjetimo, bio protiv izbacivanja Kosor iz HDZ-a, a nije sudjelovao ni u marginalizaciji Prgometa, što daje dodatnu snagu njegovim argumentima.
Ipak, Stierov esej nije program za “novi HDZ”, iako se najviše toga odnosi upravo na tu stranku. Neke paralele, naime, ne mogu se izbjeći. Stier je u eseju izbjegao govoriti o nekim konkretnim situacijama i iskustvima, poput njegove smjene s mjesta međunarodnog tajnika što bi sigurno bilo zanimljivo pročitati iz prve ruke. Ili, primjerice, koje su razlike u funkcioniranju Predsjedništva HDZ-a u vrijeme dok ga je vodila Jadranka Kosor i sada kada njime upravlja Tomislav Karamarko, s obzirom na to da je Stier do smjene bio član tog tijela u oba slučaja.
Kako bilo, sugovornici s kojima smo razgovarali o Stierovu eseju, a riječ je o uglednom politologu Nenadu Zakošeku te istaknutim političarima koji su i sami obnašali visoke funkcije, poput bivšeg predsjednika Ive Josipovića te dvoje bivših premijera Jadranke Kosor i Nikice Valentića, smatraju da je riječ o hvalevrijednoj i hrabroj inicijativi.
Profesor Zakošek kaže da hrvatski građani, umorni od kakofonije ispraznih političkih fraza i ideoloških etiketa, danas ne očekuju da bi im neki hrvatski političar mogao ponuditi bilo kakvu intelektualno izazovnu ideju. Tim je, kaže, veće iznenađenje koje će čitatelji doživjeti kad pročitaju ogled Davora Ive Stiera, hrvatskog konzervativnog političara srednje generacije. Ističe da je Stier dosad u hrvatskoj javnosti zamijećen po svojim, za člana HDZ-a, vrlo neortodoksnim i umjerenim političkim stavovima.
Loše institucije
- S ovim ogledom, Stier je najavio veće intelektualne i političke ambicije. Prije svega treba reći da je ‘Nova hrvatska paradigma’ intrigantna već po svojim intelektualnim izvorima i referencama: ona kombinira ideje liberalnog nacionalizma Joséa Ortege y Gasseta te socijalni nauk Katoličke crkve i poruke pape Franje s liberalnim idejama turskog ekonomista s MIT-a Darona Acemoglua i britanskog politologa Jamesa A. Robinsona, kolumnista britanskog magazina The Economist Johna Micklethwaita i Adriana Wooldridgea te svjetski poznatog škotskog historičara s Harvarda Nialla Fergusona. Po svojim intelektualnim uzorima Stier, dakle, nedvojbeno izlazi iz okvira hrvatskih konzervativnih intelektualaca, a o HDZ-ovim političarima da i ne govorimo - kaže Zakošek. Ističe da su, što se glavnih teza Stierova manifesta tiče, one jednostavne, dobro argumentirane i pogađaju neke od bitnih problema hrvatske politike.
- Stier problem vidi u lošim institucijama, pri čemu se pod institucijama, na tragu institucionalne političke ekonomije i politološkog neoinstitucionalizma, podrazumijevaju stvarna pravila kolektivnog života, a ne fasada formalnih institucija. Od terminalne faze komunizma, kroz obje ranije političke paradigme, pa sve do danas zadržale su se ekstraktivne političke institucije koje pogoduju uskoj eliti, a isključenima ostavljaju većinu hrvatskih građana. Stoga je potreban iskorak prema novoj političkoj paradigmi društvene integracije, koja će promovirati otvorenost i inkluzivnost te omogućiti stvarnu integraciju dosad marginaliziranih društvenih skupina. I sve naše ekonomske tegobe imaju u konačnici političke korijene te se moraju riješiti stvaranjem novih političkih institucija. Doduše, takvo stanje Stier mjestimice pripisuje nekoj vrsti “zavjere” starih komunističkih elita, koje su po njemu do danas preživjele u novom ruhu i u novim okolnostima. Teza o kontinuitetu elita je plauzibilna, ali “zavjera elita” kao objašnjenje za nj nije uvjerljiva: Stier propušta vidjeti da su obje dosadašnje paradigme, i državotvorstvo i euroatlantizam, zapravo počivale na konceptu zatvorenih ekstraktivnih institucija i da je to odgovaralo političkim protagonistima, ponajprije HDZ-u kao i samom prvom hrvatskom predsjedniku - analizira Zakošek. Kaže kako se Stier dotiče i samog “srca tame” hrvatskog političkog sustava - zatvorenih, hijerarhijskih i autoritarnih političkih stranaka koje su premrežile društvo svojim klijentelističkim mrežama.
- Za usvajanje nove institucionalne paradigme važni su i civilno društvo, građanske inicijative i društveni aktivizam, ali je najvažnija institucionalna reforma političkih stranaka: “...prvi korak u realizaciji društvene integracije jest otvaranje političkih institucija. To podrazumijeva i demokratizaciju političkih stranaka.”
Treba se nadati da će Stierova analiza naići na odjek među hrvatskim stranačkim elitama, ponajprije u njegovoj vlastitoj stranci - zaključuje Zakošek.
Bivši predsjednik Ivo Josipović smatra da se radi o ogledu koji zaslužuje pozornost i pohvalu.
Izazov radikalizacije
- Kao prvo, Stier je poznat hrvatskoj javnosti kao političar s desnog krila naše političke scene koji je odolio izazovu radikalizacije, političke nesnošljivost i isključivosti, toliko karakterističnih za našu politiku. O tome najbolje govori činjenica da je pogovor njegovu ogledu napisao čovjek sličnih vrlina, ali na ljevici, Tonino Picula, kaže Josipović i dodaje kako je Stierov ogled, poziv na promjenu naše političke scene, poziv na međusobno uvažavanje, ali i nadmetanje političkih ideja na novoj osnovi, paradigmi integracije i razvoja.
- Naša politička kultura još je uvijek utemeljena na nemilosrdnoj ideološkoj isključivosti, a kultura političkog kompromisa i dogovaranja, ni u medijima, ni u političkoj areni nije dosad imala veće odobravanje. Nadajmo se da će Stier, za razliku od nekih drugih koji su imali sličan pristup, opstati dulje na političkoj sceni. Drugo, ogled je sam po sebi nova paradigma. On je udar na izraziti antiintelektualizam dobrog dijela naše političke scene. Političar i intelektualac Stier učinio je ono što je malo kome uspjelo. I prije no što je ogled objavljen, izazvao je interes javnosti za programatski politički koncept na gotovo 150 stranica, pisan stilom koji je odmak od uobičajenog političko-medijskog izričaja utemeljenog na populizmu i neoprimitivizmu. Na javnoj sceni, biti intelektualac, profesor, znanstvenik, načitani znalac, prije je nedostatak nego prednost. Mediji koji se rugaju obrazovanom i načitanom premijeru Milanoviću, kojeg možemo politički voljeti ili ne, zbog toga što koristi citate iz literature, što ponekad koristi fraze na stranom jeziku, ili koji odbijaju objaviti komentar nekog društvenog ili političkog problema s više od nekoliko kratkih rečenica, slika su tog antiintelektualizma - komentira bivši predsjednik. Kao treće, Josipović ističe da se Stier, iako poriče, legitimno ogledom nametnuo kao pretendent na liderstvo desnice u Hrvatskoj, ovisno o izbornom uspjehu, i na nacionalno liderstvo.
- Da nije tako, ne bi bio vidljiv oprez Stiera u vrednovanju negativnog doprinosa njegove stranke filozofiji “ili mi, ili oni”. Sjetio bi se epizode Kevina jama, desne radikalizacije, a i uloge HDZ-a u pretvorbi i privatizaciji za koju naglašeno optužuje bivše socijalističke strukture. Minimalizira odgovornost HDZ-a koji je u vrijeme najveće pljačke u rukama imao i škare i sukno. Da ne računa na tron HDZ-a, ne bi nekritički ponavljao HDZ-ove mitove o tome kako SDP nije glasao za hrvatsku neovisnost u Saboru, ili da je traženjem referenduma o članstvu u NATO-u želio opstruirati naše članstvo. Znamo, SDP nije glasao za HDZ-ov dokument o neovisnosti, ne zato što nije želio neovisnost, nego jer je imao svoj dokument. A teza o opstruktivnoj naravi referenduma opasna je jer implicira da je članstvo u NATO savezu izglasano protiv volje naroda. Uostalom, SDP je, i retorikom i glasom u Saboru, pokazao da Hrvatsku želi u NATO. Konačno, istina je, Hrvatska nakon državotvorne i euroatlantske paradigme treba novu, usmjerenu na integraciju i razvoj. Ona će biti moguća samo ako i na desnici, i na ljevici to prihvate i krenu u nadmetanje koja od političkih opcija može bolje raditi na njenom ostvarenju - zaključio je Josipović.
Bivša premijerka i šefica HDZ-a Jadranka Kosor kazala je da “pozdravlja svaki ovakav rad, prije svega zbog hrabrosti da ga Stier napiše jer je jasno da u vrhu HDZ-a neće biti oduševljeni”. No, dodaje da je očekivala više.
Faktičke pogreške
- Očekivala sam više konkretnih prijedloga, a primijetila sam i nekoliko tvrdnji koje nisu sasvim točne. Primjerice, kad je riječ o biranju predsjednika stranke po načelu jedan član, jedan glas. Stier je u eseju naveo da je to Karamarkov prijedlog, no činjenica je da to bio prijedlog Predsjedništva stranke za promjenu Statuta u vrijeme dok sam ja bila na čelu HDZ-a - rekla je Kosor. Napominje da je to jedna faktička pogreška, ali ističe kako je važna jer mijenja kontekst. Kosor kaže i da je Stier u eseju na više mjesta kritičan prema Milanoviću te da su takve kritike kad je riječ o šefu HDZ-a izostale.
- Ipak, to mi je razumljivo jer se Stier mora čuvati da ga ne izbace iz stranke - kaže Kosor koja je zahvalila Stieru što je napisao kako su 2011. pregovori oko ulaska Hrvatske u EU okončani zahvaljujući entuzijazmu predsjednice Vlade.
- Stier je najbolji svjedok mojim naporima oko toga. Iako se u nekim stvarima ne slažemo, cijenim ga jer bitne stvari neće zanijekati, a ono što je propustio vjerojatno mu je izašlo iz vidokruga. Kosor je imala i dvije primjedbe na Stierov ogled kad spominje predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović te bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.
Veliki trud
- Kad govori o zajedništvu koje predsjednica spominje, Stier je propustio navesti ono što je Grabar-Kitarović napravila protiv tog zajedništva, primjerice, kad je izlazila iz okvira Ustava pozivajući Vladu na ostavku ili kad je na inauguraciju pozvala ljude koji su u povijesti poznati kao “djelitelji”. Također, kad govori o Mesiću i njegovoj ulozi u detuđmanizaciji, nigdje ne navodi da je glavni čovjek uz Mesića tada bio upravo Karamarko. Očito je vodio računa da mu se ne zamjeri, no, to je razumljivo jer se već i ovim esejom izložio - smatra Kosor. Ističe kako je njegov rad koristan te da će otvoriti mnoge rasprave.
- Slažem se da bez tih temeljnih promjena u funkcioniranju stranaka i bez njihova otvaranja za dijalog i kritiku neće biti pomaka. To je jedan od uvjeta za promjenu u hrvatskom društvu na bolje i za to je Stierov rad hvalevrijedan - kazala je Kosor.
I bivši premijer Nikica Valentić smatra da Stieru treba odati priznanje zbog njegova rada.
- Iako nisam sve detaljno proučio, vidim da je Stier uložio veliki trud i angažman. To je hvale vrijedan i hrabar potez, a ja volim hrabre ljude - kaže Valentić, ističući da nije dužnosnik HDZ-a i da govori u svoje ime.
- Pohvalna je sama ideja o demokratizaciji političkih odnosa, a posebno političkih stranaka. Jako je vrijedan i sviđa mi se dio koji govori o natjecanju kandidata na izborima što je detaljno razrađeno i u praksi provedivo. No, drugu tezu koja govori o strukturi tih budućih stranaka i hijerarhiji smatram utopijom. Tu se radi o jednoj pozitivnoj frazeologiji i taj će dio trebati doraditi - smatra Valentić. Kaže kako u Stierovom radu ne vidi nikakav program za “novi HDZ”.
- To je uistinu esej, jedan teorijski uradak, a od eseja do programa dug je put. Mislim da se još može razraditi i doći do kvalitetnijeg materijala. U svakom slučaju, to je dobro polazište za raspravu i mislim da javnosti treba dati malo vremena da se s tim radom upozna - zaključio je Valentić.