ZAGREB - Prve dane nove godine lider britanskih konzervativaca koristi da bi predstavio svoj “mini manifest”, stranački program za opće izbore koji moraju biti raspisani najkasnije u svibnju.
Ankete pokazuju da bi novi premijer mogao biti upravo David Cameron, fotogeničan, pristupačan, liberalan u društvenim pitanjima, konzervativni odgovor na karizmu bivšeg laburističkog lidera Tonyja Blaira. Najnovija anketa od ovog vikenda pokazuje da Cameronove torijevce podržava 41 posto birača, 13 posto više nego laburiste.
Porezne olakšice
David Cameron moderan je političar, čovjek koji želi pokazati da konzervativci nisu stranka koja je zaspala u prošlosti. Kada se 2005. kandidirao za čelo stranke, stranka je bila u najvećoj krizi ikad. Zbog Blairove odluke da krajem 80-ih svoje “nove laburiste” povede “trećim putem”, zauzme politički centar i probleme počne rješavati pragmatično a ne na temelju ideologije - činilo se da su konzervativci izgubljeni i da više nikad neće doći na vlast. No, rat u Iraku, ekonomska kriza, skandal sa zastupničkim troškovima te nekarizmatični novi lider Gordon Brown toliko su oslabjeli laburiste da su na lanjskim izborima za Europski parlament jedva završili na trećem mjestu, iza euroskeptičnog UKIP-a i samo za prsa ispred Liberalnih demokrata.
Cameron je u međuvremenu reformirao stranku i “dekontaminirao” konzervativni brend. Sasvim očekivano u svom manifestu sada, primjerice, predlaže porezne olakšice za bračne parove, ali posve neobično za jednu konzervativnu stranku, najavljuje da će se te olakšice odnositi i na partnere u istospolnim zajednicama. Žele li torijevci uistinu biti stranka 21. stoljeća, o gay pravima više nema rasprave, smatra Cameron.
- U našem poreznom sustavu priznat ćemo brak, bilo da je između muškarca i žene, žene i žene ili muškarca i muškarca. I da, to je obećanje - rekao je Cameron.
Novi imidž stranke
Stvaranje novog imidža stranke počelo je ubrzo nakon što je preuzeo stranku, uz pomoć skupine mladih, urbanih (i redom bogatih) članova stranke, tzv. konzervativaca s Notting Hilla. Na Novu godinu 2006. u najkonzervativnijem britanskom listu, Daily Telegraphu, platili su oglas kojim su obznanili da njihova politika više neće biti za biznis nego će se i suprotstavljati biznisu. Cameron je uveo afirmativnu akciju kojom je među torijevske kandidate za zastupnike dospjelo više žena i izrazio zabrinutost zbog globalnog zatopljenja.
Ekoturbina na krovu
I sam je postao utjelovljenje novih principa. Na internetu je objavio video u kojem pere suđe, pred novinarima je sa suprugom raspravljao o tome čiji je red za kuhanje večere, a u radioemisiji “Woman’s Hour” govorio je o svojim boksericama. Obami je poklonio albume svojih omiljenih izvođača - Smithsa, Radioheada, Gorrillaz i Lily Allen, na krov svoje kuće u Kensingtonu instalirao ekološku turbinu na vjetar. Na posao ide biciklom - iako su ga laburisti ismijavali kada je otkriveno da ga pritom prati službeni automobil u kojem se vozi njegova aktovka - a cijela je nacija napeto pratila epizodu u kojoj mu je prije godinu i pol bicikl ukraden ispred dućana. Javnosti se 2008. morao i ispričati kada ga je Daily Mirror snimio kako prolazi kroz crveno i vozi u krivom smjeru.
Školovao se na Oxfordu
Tog se najviše boji i desnije krilo njegove stranke: da stranku vodi u pogrešnom smjeru i da će izdati pravi konzervativizam. On pak ne krije da ga “stari” konzervativizam ne zanima jer samo novi može s konzervativaca skinuti stigmu da su stranka bogatih.
No, samom mu je težak uteg to što njegovim venama teče mnogo plave krvi. Njegovo obiteljsko stablo podjeća na aristokratske premijere iz 19. stoljeća. Izravni je potomak kralja Williama IV., peti bratić kraljice Elizabete II. i rođak Churchillovog ministra Duffa Coopera. Sin burzovnog mešetara, predsjednika elitnog londonskog džentlemenskog kluba White’s koji od 18. stoljeća služi i kao neslužbeno sjedište torijevaca, školovao se po najprestižnijim engleskim školama, Etonu i Oxfordu. Stariji mu je brat išao u razred s princom Edwardom, dok on sam među školske prijatelje broji unuka Johna Paula Gettyja, tada jednog od najbogatijih ljudi na svijetu. Mali je Cameron prvi put u Ameriku letio u Concordu, na proslavu 12. rođendana svoga prijatelja. Oženio se također u aristokratsku obitelj - otac supruge Samanthe je baronet Sheffielda i izravni potomak kralja Charlesa II., a očuh vikont.
Među najboljim studetima
No, ako su roditelji imali novca za plaćanje vrhunskih škola, Cameron je uzvratio vrhunskim uspjehom. Politologiju, povijest i ekonomiju na Oxfordu završio je među otprilike 10 posto najboljih studenata. Odmah po diplomi, 1988. je počeo raditi u istraživačkom odjelu središnjice Konzervativne stranke i brzo napredovao na stranačkoj ljestvici. Vrlo rano o njemu se počelo govoriti kao čovjeku koji brzo analizira situaciju i jasno misli, pa je sa 25 godina već pripremao premijera Johna Majora za aktualni sat koji se u britanskom parlamentu održava svake srijede, a potom postao specijalni savjetnik ministra financija Normana Lamonta. Politiku je na sedam godina napustio 1994., kada je postao šef korporativnih komunikacija za tada prosperitetnu medijsku kompaniju Carlton Communications. I dok bi mu profesionalci s područja odnosa s javnošću za tamošnji rad dali sjajne ocjene, novinari se tog perioda ne sjećaju sa simpatijama.
- Po mom iskustvu, Cameron nikad nije dao jasan odgovor kada je prijetvornost bila uvjerljiva alternativa, što ga vjerojatno čini savršeno prikladnim za ulogu koju sada priželjkuje: da bude idući Tony Blair - pisao je tada Jeff Randall u Daily Telegraphu.
Ipak konzervativac
Politici se vratio 2001. kao parlamentarni zastupnik, a već na izborima 2005. bio je jedan od glavnih stranačkih stratega.
Konzervativcima ga je, kaže, privuklo to što se zalažu za slobodu izbora i odgovornost pojedinca za svoju sudbinu. To pokazuje i njegov novi plan za reformu zdravstvenog sustava, u kojem želi više novca iz doprinosa za zdravstvo dati lokalnim vlastima u kojima žive najsiromašniji i napotrebitiji. Rodiljama je obećao kućne posjete patronažnih sestara, ali je od plana da se u državnim bolnicama uredi 45.000 jednokrevetnih soba privremeno odustao zbog krize.
Ipak, u njegovoj se politici i dalje jasno iščitavaju konzervativni principi: traži da se porez na nasljedstvo plaća tek na iznose veće od milijun funti, da se smanje korporativni porezi, a još nije odlučio bi li ukinuo i najviši porezni razred od 50 posto koji sada zahvaća sve koji godišnje zarade više od 150.000 funti. Ne čudi stoga da u anketama većina birača i dalje tvrdi da su konzervativci stranka koja ide na ruku bogatima.
Sin bolovao od cerebralne paralize
Cameron ima i vrlo osobna iskustva s britanskim državnim sustavom zdravstva - najstariji mu je sin Ivan rođen mu s cerebralnom paralizom i epilepsijom.
- To je najstrašniji šok jer kada se dijete rodi, to je niz čuda i sve je tako uzbudljivo, a ta vas vijest odjednom pregazi poput teretnog vlaka. Da, neko ste vrijeme depresivni jer tugujete zbog razlike između svojih nada i stvarnosti. Ali uspijete to prevladati jer on je prekrasan... naučite se prilagoditi - rekao je u
jednom intervjuu 2005. godine. O trogodišnjem
Ivanu, za kojeg je bilo jasno da nikad neće moći ni hodati ni govoriti, tada se trebalo
brinuti 24 sata dnevno. No, Cameron je priznavao da njemu i njegovoj supruzi, s obzirom na to koliko su dobrostojeći, ni izbliza nije tako teško kao drugima u sličnoj situaciji.
No, i oni su se prepustili državnom zdravstvu i socijalnim službama, što je Cameron opisao kao kombinaciju strahopoštovanja vrijedne predanosti djelatnika i ubitačno dugačkih čekanja. Tri godine kasnije, Ivan je umro u dobi od šest godina.