STRUČNJAK ZA POREZE, MISICE I HOTELE

FILMSKA PRIČA KONTROVERZNOG ŠIBENSKOG PLEJBOJA Stručnjak za izbjegavanje poreza koji je na cestu poslao tisuće uskoro izlazi iz zatvora

Andrija Kević u vezi je s 30 godina mlađom Majom Cvjetković, bivšom curom Davora Šukera

Andrija Kević (48), flambojantni šibenski poduzetnik rođen u Drnišu, koji živi u dva milijuna eura vrijednoj vili na zagrebačkom Gornjem Prekrižju, ovih je dana - nakon mjesec dana provedenih u ćeliji u Remetincu - upućen u kaznionicu u Turopolju na daljnje izdržavanje jednogodišnje zatvorske kazne za financijske malverzacije u splitskoj tvrtki Mesopromet od prije 20-ak godina.

Kević se u Remetinec morao javiti još 17. kolovoza, no navodno zbog zdravstvenih razloga - zbog kojih je prema dokumentaciji bio na liječenju u šibenskoj Općoj bolnici - tek je nakratko, do 1. rujna, uspio odgoditi odlazak u zatvor.

Tijekom davnog istražnog postupka, prije više od 15 godina, već je proveo šest mjeseci u splitskom pritvoru, što mu je sada uračunato u zatvorsku kaznu, pa mu je za odslužiti ostalo još šest mjeseci. Kako je sudska praksa da se uzorne zatvorenike pušta nakon tri četvrtine odslužene kazne, Kević bi ponovno trebao biti na slobodi nakon tri do četiri mjeseca, najkasnije do početka 2016.

Najpoznatijeg šibenskoga tajkuna nazivaju i playboyem – jer je imao više brakova i još više ljubavnica i djevojaka, a kroz karijeru su ga pratile i brojne poslovne afere, obično vrijedne desetke milijuna kuna ili eura - iz kojih je u pravilu izlazio neokrznut.

Upućeni kažu da je u posljednjih desetak godina postao jedan od najvećih stručnjaka za zaobilaženje plaćanja svih vrsta poreza u regiji i majstor za financijske operacije preko off shore kompanija. Britansko pravosuđe, po dojavi hrvatskih istražnih tijela, u veljači 2009. samo nakratko mu je na računu zamrznulo 3,6 milijuna eura zbog sumnje u pranje novca.

Posljednjih 15-ak godina veoma često boravio je u Londonu, gdje je obično putovao unajmljenim privatnim zrakoplovom, a tamo je živio ‘na visokoj nozi’. Ljeta je provodio po dalmatinskim otocima na svojoj luksuznoj jahti feretti. Donedavno je bio suvlasnik Jadranske banke i hotela u Bruxellesu, zatim tjednika Aktual i suvlasnik dnevnika Business.hr, a i danas je u vlasništvu njegovih off shore kompanija hotel Punta u Vodicama.

Rođen je 1967. u Drnišu u obitelji oca Ive i majke Slavke Kević, gimnaziju je završio u Šibeniku gdje je u Maloj školi šibenske narodne glazbe, kažu veoma uspješno, učio svirati klarinet. Zatim je završio Pravni fakultet u Splitu i početkom 90-ih počeo raditi u splitskom odjelu Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP).

U to vrijeme Kević je u Splitu slovio kao jedan od ljudi iz kruga Nadana Vidoševića. Upućeni pamte kako je njegova tvrtka KBD Trade sredinom 1994. odigrala veoma važnu ulogu u aferi pretvorbe hotela Split (današnji Radisson). Iako je hotel Split već bio privatiziran - u otkup dionica malih dioničara desetak milijuna dolara investirala je američka liječnica Bojana Dobrović – preko Kevićeve tvrtka KBD Trade, navodno protuzakonito, u korist Splitske banke, omogućen je preotkup dionica koje su već bile prodane gospođi Dobrović.

- U Splitu sam završio pravo i specijalizirao se kao financijski pravnik. S bratom Damirom sam potkraj 1991. godine utemeljio informatičku tvrtku koja je radila softvere za ubrzanje poslovnih procesa. Krenulo nas je fantastično i tu sam zaradio svoje prve novce, ispričao je u jednom od rijetkih intervjua.

U travnju 1994. HFP je Kevića imenovao predsjednikom Upravnog odbora tvrtke Salonacoop (bivši Mesopromet), koja je zapošljavala 1900 ljudi i bila je službeno procjenjena na 37 milijunja njemačkih maraka (DEM) – a u stvarnosti je samo pogon u Solinu vrijedio 60-ak milijuna DEM. Tu tvrtku od ranije su kontrolirali ljudi iz Splitske banke na čelu s Franom Mitrovićem.

Nedugo nakon što je Kević došao na čelo Upravnog odbora Salonacoopa (a kasnije je postao predsjednik Nadzornog odbora), tvrtka je podijeljena na šest društava i započeta je rasprodaja.

Salonakoop Brač sa 12 prodavaonica, skladištima, hladnjačama i cjelokupnim inventarom za svega 1,5 milijuna DEM kupio je bogati povratnik, novozelandski kralj škampa Ivo šimunović. Navodno ni kuna od toga novca nije sjela na račun Salonacoopa, kao ni od prodaje ostalih 11 prodavaonica tvrtke, nekoliko skladišta te 40 automobila i kamiona u ukupnoj vrijednosti od oko 4,5 milijuna DEM.

U to vrijeme, u Salonacoopu su Državne robne rezerve držale uskladišteno meso, a samo u jednom navratu 110 tona toga mesa nelegalno je prodano u BiH, a novac opet nije sjeo na račun tvrtke.

Najvrijedniji dio Salonacoopa, tvrtku Mesopromet Solin, službeno procijenjenu na 11,5 milijuna DEM (a navodno je vrijedila i do 60 milijuna DEM), kupila je 1995. tvrtka Dinara, iza koje je stajao Kević, a čiji je 30-postotni suvlasnik bio i poznati hiperrealistički slikar Zvonimir Mihanović. Dakle, iznimno vrijednu tvrtku, u kojoj je bio na čelu Upravnog pa Nadzornog odbora, veoma povoljno prodao je tvrtki kojoj je bio suvlasnik!

Kević je naposlijetku pokrenuo stečajni postupak nad Salonacoopom 1997., a nad Mesoprometom godinu poslije.

Od svih tih u najmanju ruku nevjerovatno suspektnih poslovno financijskih poteza, zbog kojih je 1900 ljudi ostalo bez posla a državna imovina za sitan novac prešla u privatne ruke, kazneno je prijavljen 1996. i 1998. te je tako nastala jedna od prvih zvučnijih splitskih privatizacijskih afera. No, Andrija Kević krajem 90-ih optužen je zapravo za sitnice iz cijele te privatizacijske priče: da je Mesoprometu na štetu Salonacoopa pribavio imovinsku korist od 5,559.898 kuna i u tom iznosu umanjio stečajnu masu, zatim da je načinio izjavu o prijeboju na štetu Mesoprometa u korist Dinare za oko 340.000 kuna, te da je u prodaji automobila sklapao ugovore štetne za Mesopromet i tvrtku oštetio za oko 130.000 kuna. Osim toga, s bratom Damirom optužen je za otuđeno meso iz državnih robnih zaliha - koje se nalazilo u Mesoprometu na skladištenju - u vrijednosti od gotovo dva milijuna kuna.

Uslijedile su istrage, a Kević je krajem 90-ih šest mjeseci proveo u pritvoru. Suđenje je počelo tek u svibnju 2006., a tužilaštvo je u svibnju 2012. odustalo od kaznenog progona njegova brata Damira.

- U akviziciju Mesoprometa ušao sam naivno bez političkog ‘kišobrana’. Protiv mene su podnesene tri prijave. U dva sudska procesa sam pravomoćno oslobođen, a jedan ‘težak’ 40 tisuća kuna još se vodi. Uvjeren sam da ću i njega dobiti. Nažalost, nisam bio u politici i država mi je oduzela Mesopromet. Ostao sam doslovno bez kruha, na ulici. Postalo mi je jasno da svoju budućnost moram potražiti u inozemstvu - ispričao je Kević svoju istinu u lipnju 2011.

Prije 15-ak godina bio je direktor Prve sportske kladionice Igora Štimca čijih je 300 zaposlenika također odveo u stečaj. Nakon kladioničarske epizode, izabran je za predsjednika Uprave NK Šibenik!

Od 2001. bio je zaposlen kao menadžer u poduzeću Vodičanka d.d. Vodice, a u lipnju 2003. u Fondu za privatizaciju predao je ponudu za kupnju te tvrtke. Početkom 2006. Vodičanka je podijeljena u dvije tvrtke: tvrtka Jolly, šibenskog poduzetnika Josipa Stojanovića uzela je hotel Olympiju, u vlasništvu Olympia Vodica d.d., a Kević je preuzeo hotel Puntu.

- Vodički hotel Punta kupio sam od Josipa Stojanovića Jollyja. Nisam donio kovčeg novca na crno, kako neki sugeriraju, već je sve urađeno transparentno, preko banaka - pravdao se Kević.

U NO-u tvrtke koja upravlja njegovim hotelom, Kević je tada imenovao urednika na HTV-u Đuru Tomljenovića i u to vrijeme moćnog televizijskog producenta Vladimira Šelebaja.

Najzanimljiviji Kevićev poslovni potez i kruna njegove poslovne karijere je kupnja hotela Jugoslavija u Beogradu.

U siječnju 2006. Srpska Agencija za privatizaciju prodala je beogradski hotel Jugoslavija, nekadašnje vlasništvo Dunav osiguranja, za 31,3 milijuna eura misterioznoj tvrtki Alpe Adria hoteli sa sjedištem u Beogradu.

Opasan beogradski krim-milje, čiji istaknuti pripadnici su također bili zainteresirani za kupnju hotela Jugoslavija, pretpostavili su da iza tvrtke Alpe Adria hoteli stoji Hypo banka, koja je i njih pratila u nekim drugim njihovim poslovnim projektima, pa su i zbog toga odustali od prilike za jeftinu kupnju najvrijednijeg beogradskog hotela i nekadašnjeg neformalnog sjedišta Željka Ražnatovića Arkana.

No, osnivač tvrtke Alpe Adria hoteli, koja je kupila hotel Jugoslaviju kreditom Hypo Lesinga od 30,5 milijuna eura, zapravo je bila off shore tvrtka QS Investments s Belizea, čiji je vlasnik Andrija Kević.

Drniški poduzetnik tako je jeftinim trikom – s imenom tvrtke koje aludira da iza nje stoji u to vrijeme najutjecajnija banka u regiji – zavarao beogradsko podzemlje. Osim toga, a što je i mnogo važnije, Andrija Kević u taj je posao ušao sa svojim kumom Zoranom Šekarićem, kontroverznim crnogorskim poduzetnikom iz Banja Luke kojeg su u Beogradu držali odgovornim za pokušaj dvostrukog ubojstva.

No, nakon uspiješno realiziranog posla, Kević nije isplatio dogovoreni iznos Šekariću, pa su kumovi postali životni neprijatelji. Iako je Kević za osobnu zaštitu angažirao jednu zaštitarsku agenciju, prije nekoliko godina na Murteru nepoznati počinitelj navodno je izlio na njega vreću fekalija. Bilo je to samo upozorenje nezadovoljnog kuma iz Republike Srpske, koji navodno ne namjerava odustati od naplate svoga potraživanja od kuma Kevića.

- Nećete vjerovati, hotel Jugoslaviju kupio sam bez novca. Sve što sam imao jest dobar poslovni plan iza kojega je stala ugledna londonska banka. Na aukciji sam pobijedio jaku konkurenciju koja je ponudila 31 milijun eura, a ja sam ponudio 31,3 milijuna. Ta banka, umjesto iza toga gubitnika stala je iza mene, upisala se hipotekarno na hotel i isplatila ga. Za 2,5 godine sam ga brendirao i za velike novce prodao izraelsko-grčkim investitorima. Dio novca uložio sam u informatičku tvrtku koja ima koncesiju za 3G mrežu, dio u vrijednosnice u Britaniji te fondove u Švicarskoj, prije četiri godine pohvalio se Kević.

- Dio zarade uložio sam i u dionice Jadranske banke gdje sam držao osam posto paketa dionica te banke, a danas sam pao na pet posto - otkrio je 2011.

Paralelno s uzbudljivim poslom u Beogradu u kojem je zaradio više desetaka milijuna eura, uređenjem hotela u Vodicama u koji je kako je tvrdio investirao između 12 i 15 milijuna eura, financijskim poslovima u Londonu, osnivanjem off shore kompanija u egzotičnim poreznim oazama, letova privatnim zrakoplovima i uživanjem na skupocijenoj jahti feretti, Kević je sredinom dvijetisućitih u partnerstvu s pokojnim Ivom Pukanićem počeo investirati u nekretnine. Zajedno su počeli graditi poslovne i stambene objekate u Zagrebu, kupili su vilu na Ribnjaku jer je imala dvije lokacijske dozvole za gradnju još dva objekta u vrtu, ali nikada nisu dobili i građevinske dozvole...

U to vrijeme bio je iznimno blizak s tada moćnim HSS-ovom političarom Antom Markovom, koji je između ostaloga bio član saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Kević je s njegovom suprugom bio suvlasnik tvrtke MAK, te je bio izdašan donator HSS-a, a kasnije i drugih velikih stranaka.

Tijekom 2008., Andrija Kević navodno je kupio i hotel Gare du Midi u Bruxellesu, a negdje u isto vrijeme uselio je u novoizgrađenu modernu vilu na zagrebačkom Gornjem Prekrižju koju je za dva milijuna eura kupio od istarskog poduzetnika Dražena Golemovića.

Kroz prijateljstvo s Pukanićem očito je spoznao moć medija pa je, kako svjedoče novinari nekadašnjeg Nacionala, veoma često prisustvovao redakcijskim kolegijima. Nepune tri godine nakon Pukanićeva ubojstva, u lipnju 2011., osnovao je Biznis media grupu s uredničkom i s novinarskom ekipom Nacionala pokrenuo tjednik Aktual. Gotovo istodobno postao je suvlasnik poslovnog lista ‘Buisness.hr’, jer je 50-postotni udio otkupio od bosanskohercegovačkog tajkuna Muje Selimovića.

Od 2013. u medijima je bio eksponiran prvenstveno zbog veze s znatno mlađom bivšom missicom Majom Cvetković, između ostalih bivšom djevojkom Davora Šukera. Tako je bilo sve do odlaska na izdržavanje zatvorske kazne...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 00:35