Nina Ivanišin, mlada glumica čije golo tijelo u filmu “ Neka ostane među nama” Rajka Grlića ljubi Miki Manojlović, otkrila je je li joj bilo neugodno snimati tu scenu i misli li da će takve uloge obilježiti njezinu karijeru. Dvadesetpetogodišnja Slovenka, rođena u Mariboru, prije dvije godine diplomirala je na ljubljanskoj Akademiji filmskih i dramskih umjetnosti, a zahvaljujući ulozi prostitutke u filmu “Slovenka” redatelja Damjana Kozole, već se okitila brojnim nagradama. Atraktivna glumica, kojoj je žao što se s Manojlovićem nije uspjela još malo bolje upoznati, u razgovoru za Jutarnji list naglasila je kako nema ništa protiv svlačenja na filmu, a povjerila nam je i što o tome misli njen momak te članovi njene obitelji.
Hrvatska vas publika tek upoznaje, i to zahvaljujući ulozi u najnovijem filmu Rajka Grlića. Kako biste se vi sami predstavili?
- Mislim da je najteže govoriti o samome sebi, pogotovo ljudima koji su se, poput mene, odlučili prezentirati publici kroz glumu i uloge. Bilo bi mi najdraže kad bi moj rad govorio sam za sebe. Jer ja, kao Nina, ne trebam biti posebno zanimljiva. Mislim da to možda i nisam, a mnogo mi je važnije da je ljudima zanimljivo ono što ja radim u svojoj profesiji, zato što ja, htjela-ne htjela, to nikako ne mogu odvojiti od same sebe. U svemu što radim, bilo to na filmu ili u kazalištu, ima i dio Nine.
Tko je Davorka koju glumite u Grlićevu filmu?
- Davorka je mlada studentica koja honorarno prodaje jelke tijekom božićnih blagdana. Na taj način upoznaje gospodina koji je privuče i s kojim se upušta u erotsku avanturu. Nije ni prva, ni jedina. Starija gospoda znaju kako privući studentice, takve stvari, smatram, nisu ništa neobično.
Kako je došlo do vaše suradnje s Grlićem?
- Do suradnje je došlo normalnim putem, preko audicija. Budući da sam tek prije godinu dana završila Akademiju, gospodin Grlić teško bi i mogao znati tko sam i kako radim. Tek je naknadno gledao film ‘Slovenka’, jer je to djelo u vrijeme kada me angažirao bilo još u postprodukciji.
Jeste li imali tremu surađujući s glumačkim i redateljskim legendama, poput Mikija Manojlovića i Rajka Grlića?
- Jesam. I mislim da je normalno da me je bilo strah, pogotovo uoči prve audicije. Ali, čim smo se upoznali i krenuli s prvim čitanjem, zavladala je super opuštena atmosfera. Stvorila se dobra energija, čarolija, zahvaljujući kojoj je nestala činjenica da ja kao mlada djevojka ravnopravno radim s takvim legendama. Ovo mi je lijepa prilika da se i g. Grliću i Mikiju Manojloviću zahvalim na svemu što sam naučila od njih. Suradnju s njima pamtim kao fenomenalno iskustvo.
Kakav je dojam na vas ostavio Manojlović?
- Lijep i pozitivan. Raditi s njim bilo je krajnje jednostavno, ali i vrlo kreativno u pozitivnom smislu. On ništa ne komplicira, a to je uvijek jako zahvalno. Zapravo mi je nakon svega pomalo žao što se nismo imali prilike malo bolje upoznati.
Kako niste? Na filmu je djelovalo kao da se vrlo dobro poznajete?
- To je bilo i ostalo samo na filmu. Zapravo smo skupa odradili tu audiciju, potom jednu probu, a snimali smo zajedno samo četiri dana. To je dovoljno da stekneš neki dojam o čovjeku, ali nedovoljno da možeš kazati da si ga upoznao.
Pratite li Grlićev opus i koji vam je njegov film dosad bio najdraži?
- Teško je izabrati, ali kad bih se morala odlučiti, to bi bio ‘Samo jednom se ljubi’. Svi mi rođeni osamdesetih godina u Sloveniji, srećom, na jedan smo način odrastali i gledajući filmove gospodina Grlića. I ne samo filmove nego i serije, poput meni omiljene ‘Grlom u jagode’. Naravno, gledala sam i mnoge filmove u kojima je svoje uloge fenomenalno odigrao Miki Manojlović, a posebno dobar bio mi je u ‘Undergroundu’.
S Manojlovićem ste u ‘Neka ostane među nama’ odigrali vruću seksi scenu. Je li vam bilo neugodno svući se pred kamerama?
- Mnogi me to pitaju. Vjerujem da je to zanimljivo pitanje za publiku, ali nama glumcima to je samo običan glumački zadatak. Ima mnogo zahtjevnijih stvari koje glumac mora napraviti da bi bio što uvjerljiviji na kazališnoj sceni ili filmu. Svlačenje spada u lakši dio. Općenito, kad je riječ o svlačenju zbog uloge, mislim da bi stvari trebale biti sasvim jasne. Ako ste već odlučili biti glumac, onda to i trebate biti. Naravno, razumijem i kolegice koje se odbijaju obnažiti na filmu, svjesne da će neki ljudi u tome površno vidjeti jedino njihovu golotinju.
Vi nemate tih problema?
- Ja sam to sa sobom raskrstila. Najvažnije je da kao osoba pronikneš u sebe i dokučiš možeš li to ili ne. Ja mogu, iako sam u privatnom životu inače jako stidljiva. No, kad radim, kad me redatelj uvjeri da moja uloga zahtijeva skidanje, stid nestaje.
Mislite li da bi vam scena u kojoj se nagi ljubite s Manojlovićem mogla obilježiti karijeru?
- Nadam se da neće biti tako. Iskreno, malo me čudi uzbuna koja je nastala oko te scene. Živimo u modernim vremenima u kojima su gole žene davno prestale biti tabu. Barem se nadam da je tako. Golu ženu možete vidjeti na svakom kiosku, gotovo se može reći da je možete sresti na svakom koraku. Uz to, ja stvarno nisam prva glumica koja se svukla za potrebe filma. No, opet se digla prašina i to povelika, ali - po meni - posve nepotrebno. Naime, u filmu Miki Manojlović i ja nismo radili ništa neobično, među nama je sve bilo normalno, prirodno, lijepo i erotično.
Vaša prva filmska uloga bila je u ‘Slovenki’, filmu u kojem glumite studenticu Aleksandru koja se povremeno bavi prostitucijom. Kako ste se pripremali za tu ulogu?
- Nije bilo posebnih priprema. Ni redatelj ni ja nismo smatrali da se trebam upoznavati sa studenticama koje se prostituiraju. U tom smo filmu najviše pažnje posvetili priči mlade dame, jer, bez obzira na njene interese, ona je senzibilno biće kojemu se kroz život svašta događa, a ona bira neke pogrešne putove.
Jeste li oduvijek znali da ćete biti glumica?
- Ne mogu reći da sam to oduvijek znala. Ne znam jesam li ikad znala i da li i sada znam. Ali, još kao djevojčica, bila sam očarana kazalištem i njegovim pričama pa pretpostavljam da sam i sama poželjela postati mali dio tih priča.
Koje su prednosti i mane vašega posla?
- Nije jednostavno biti glumica. S druge strane, katkad je to sjajno, pogotovo nakon dobre probe ili dobre predstave. Super je i kad te netko na cesti zaustavi i kaže da mu se svidjelo kako si nešto odglumio.
Je li vam draža gluma u filmu ili u kazalištu?
- Volim oboje. Ja sam prvenstveno kazališna glumica. Ako bi se samo mene pitalo, voljela bih cijeli svoj život raditi u kazalištu. No, film mi je zanimljiv upravo zato što takvih iskustava imam mnogo manje nego kazališnih. U Sloveniji nema mnogo filmova, svaka prilika da te neki redatelj uvrsti u svoju ekipu dobro je došla.
Što mislite o glumi u televizijskim serijama?
- Ništa posebno. Kad gledam današnju situaciju u vezi s televizijskom produkcijom, mislim da je premalo ambiciozna i previše materijalna, odnosno da producenti razmišljaju samo kroz novac i gledanost, i to na štetu kvalitete.
Hrvatski se glumci često tuže na manjak dobrih filmskih uloga i slabe honorare. Kako je u Sloveniji?
- Bolje da ne kažem. Mislim da bi država morala mnogo više podržavati filmsku umjetnost, jer ima ljudi koji to znaju raditi i to jako dobro rade. No, bez podrške i osnovnog poštovanja, slovenski film će, bojim se, uskoro umrijeti.
Tko vam je uzor u poslu?
- Svi dobri glumci. Ne želim nikoga imenovati, da nekoga ne izostavim, ali uzor su mi prije svega oni koji su unatoč uspješnoj karijeri uspjeli ostati ljudi.
Je li vam draži američki ili europski film?
- Europski. Američki je film, po mom mišljenju, došao do mrtve točke zbog hiperprodukcije koja je izgubila vezu s dobrom pričom i kvalitetnim načinom filmskoga pričanja te priče.
Podnosite kritike?
- Poput većine glumaca, dobre kritike super podnosim, loše teško. Ali, sve u svemu, smatram da je sjajno da postoje kritike i kritičari, to je stvar osnovne higijene filma, odnosno kazališta. Glumac mora imati neki ‘feedback’, mora znati što stručni ljudi misle o poslu koji je obavio.
Kako provodite slobodno vrijeme?
- U posljednje vrijeme i nemam previše slobodnog vremena. Volim izlaziti, volim se družiti, biti u društvu ljudi koje volim i koji vole mene.
Kako su oni koji vas vole komentirali vašu ulogu u filmu “Neka ostane među nama”?
- Imam sreću što živim s momkom koji je glumac i moj rad shvaća isključivo kao posao. Normalno da nikad nije jednostavno gledati svoga čovjeka, odnosno svoju djevojku kako se ljubi s nekim drugim, konkretno, u ovom slučaju s Mikijem Manojlovićem. No, isto tako, mislim da nije lako gledati ni kako tvoja djevojka na filmu ili u kazališnoj predstavi ubija ljude, zlostavlja djecu...
Partner glumca može ili prihvatiti ili ne prihvatiti. Zato kažem da ja imam sreće, jer moj partner prihvaća i razumije sve moje uloge. Imam i podršku prijatelja, a ni obitelj nije zakolutala očima kad su došle scene koje sam snimila, a svim ljudima možda i nisu najprihvatljivije.