ZAGREB - Momci, zašto ne učinite nešto! - viknula je krupnija lezbijka okupljenoj masi koja je gledala raciju ispred gay kafića Stonewall u njujorškom West Villageu dok su je uguravali u policijski kombi 28. lipnja 1969. godine i tako pokrenula borbu za LGBT prava.
Revolt gay populacije počeo je bušenjem guma na policijskim autima, naguravanjem, bacanjem upaljača, limenki i cigli s obližnjeg gradilišta.
Kulminirao je kada je masa prosvjednika natjerala policiju na povlačenje u klub gdje ju je držala pod opsadom te masovnim prosvjedima idućih dana. Ubrzo su osnovane i prve gay aktivističke udruge.
Nakon duga četiri desetljeća borba je urodila plodom i završila pobjedom dotad marginaliziranih, nepoćudnih, moralno sumnjivih i diskriminiranih osoba. U noći ovog 24. lipnja njujorški je Senat u povijesnom glasanju sa 33 glasa za i 29 protiv svim svojim stanovnicima osigurao jednako pravo da stanu pred matičara i kažu “Uzimam”, bez obzira na to je li druga osoba suprotnog ili istog spola.
Puno posla u 6 mjeseci
New York nije prva država u SAD-a koja je to pravo osigurala svojim građanima. Prije nje to je učinilo pet drugih, kao i okrug glavnog grada Washingtona. Načini su bili različiti: putem presedana iz sudskih presuda o neustavnosti zabrane gay brakova te postupnim razvojem od priznavanja kohabitacije do registriranja zajednice.
No New York je prva država u kojoj će jednim potezom biti izjednačena prava supruga i supruge s pravima dvojice supruga ili dviju supruga. Prvi je put zakon izglasan pod republikanskom, tradicionalno konzervativnom većinom, i u konačnici, New York je najveća američka savezna država koja je to učinila. Broj osoba koje žive u državama u kojima je moguće sklopiti brak neovisno o partnerovu spolu povećan je sa 16 na 35 milijuna.
Najzaslužniji za ovaj zakon je svakako demokratski guverner Andrew Cuomo. Bračnu ravnopravnost uvrstio je u svoj izborni program s kojim je prije nešto više od šest mjeseci pobijedio. Razvedeni je katolik i sin bivšeg njujorškog guvernera talijanskog podrijetla Marija Cuoma.
Bivša supruga Kerry Kennedy kći je pokojnog Roberta Kennedyja i nećakinja ubijenog predsjednika Johna Kennedyja. Njegov otac, izuzetno popularan među siromašnijim biračima, odbio se kandidirati za demokratskog predsjedničkog kandidata 1992. i time značajno Billu Clintonu olakšao put do Ovalnog ureda.
Administrativno središte države Albany do dolaska novog guvernera smatralo se simbolom neefikasnog i korumpiranog državnog aparata koji ničemu ne služi. U samo pola godine pod njegovim vodstvom situacija se promijenila. Donesen je uravnoteženi proračun, što je dosad bila izuzetna rijetkost.
Zaštićeni su siromašniji najmoprimci u gradovima od prevelikih podizanja najamnina i ograničeno je porezno opterećenje kućevlasnika na periferiji. Uspješno su ispregovarani novi kolektivni ugovori sa sindikatima javnih službi.
Popularni guverner administraciju čisti od lošeg kadra i vraća joj ugled. Donošenjem zakona o gay brakovima postao je heroj boraca za ljudska prava i lider progresivne političke struje. Smatra se da je u svom dosad kratkom mandatu napravio više nego što guverneri učine za četiri ili čak osam godina boravka u uredu.
Doživljava ga se kao kombinaciju Baracka Obame i njegove bivše desne ruke i glavnog operativca, sada gradonačelnika Chicaga, Rhamma Emmanuela. S prvim dijeli ideale, a s drugim neprikosnovenu ambiciju i upornost da svoj politički program zaista i provede u djelo.
Njegovo inzistiranje na fiskalnoj odgovornost i pokušaji smanjivanja deficita bez podizanja poreza te liberalni stavovi učinili su ga prototipom demokratskog političara u vrijeme sadašnje loše gospodarske situacije. Stoga ne čudi što ga mnogi analitičari i novinari već sada vide na izbornom listiću na predsjedničkim izborima 2016. godine.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA