Akreditacija bolnica, učinkovitija godišnja nabava za sve zdravstvene ustanove, i to za sve, od potrošnog materijala, opreme do lijekova, formiranje centara izvrsnosti za pojedine bolesti, što podrazumijeva samostalnost Klinike za dijabetes Vuk Vrhovac, pretvaranje dijela kreveta u županijama u kojima postoje dvije ili više bolnica u palijativne i kronične, smanjenje birokracije i revizija poslovanja Ministarstva i pratećih agencija, samo je mali dio onog što predviđa HDZ-ov plan reforme zdravstva”, kaže predsjednik stranačkog odbora za zdravstvo i najizgledniji ministarski kandidat prof. dr. Ante Ćorušić te dodaje kako sa svojim suradnicima ovih dana “stavlja zadnji glanc” na program.
Naime, reforma i sanacija riječi su koje se već dvadesetak godina najčešće spominju kad se govori o hrvatskom zdravstvu, posebno u predizborno vrijeme. Dok oporba uglavnom zagovara revoluciju, oni na vlasti više su skloni evoluciji, točnije sistemu - ne talasaj. Rezultat je - promjena nema, sustavom se upravlja više ili manje na isti način, prava pacijenta su za zdravstveni novčanik prevelika, a za bolesne premala.
Trenutačna situacija takva je da oko zdravstva sve češće ukrštaju verbalne mačeve vladajuća koalicija, koja tvrdi da će “sve biti bolje do kraja godine zahvaljujući najavljenim promjenama u bolničkom sustavu i načinu poslovanja HZZO-a”, i HDZ, koji na konferencijama za novinare pokušava objasniti zašto su potezi vladajućih pogubni za sustav, ali bez konkretnih prijedloga promjena.
“No, zdravstveni program HDZ-a se finalizira”, kaže Ćorušić. “Kompletni program radimo s bavarskim Ifo institutom i njihovim vanjskim suradnicima, jer smo već prije došli do zaključka da reforma zdravstvenog sustava, u smislu njegove financijske održivosti, nije moguća bez sveobuhvatne reforme, što znači promjene gospodarstva, javne uprave, mirovinskog i sustava socijalne skrbi”, naglašava Ćorušić.
Kad krene uzbrdo
Na pitanje može li zdravstvo opet “na čekanje” i ako on postane ministar, kao već mnogo puta, Ćorušić odgovara kako je namjera HDZ-a da se sve promjene, uključujući i one u zdravstvu, moraju provesti u prvih šest mjeseci mandata. Poziva se, primjerice, na slovačku vladu pod vodstvom premijera Mikulaša Zurinde, koja je zbog reformi u prvoj godini vladanja “zaradila” brojne kritike, a potom je sve krenulo uzbrdo i uspjeli su osvojiti drugi mandat. Ćorušić tvrdi da je Hrvatska po mnogo čemu slična Slovačkoj i zato vjeruje će se HDZ držati tog recepta, ma koliko neki sumnjali u izvedbu. Smatra da se u zdravstvu ništa ne može pomaknuti ako, primjerice, ministri financija, zdravstva i socijalne skrbi nemaju isti cilj.
“Moraju biti suradnici, a ne jedan drugome podmetati resorne klipove. Trebali bi imati zajednički interes, a to je održivost zdravstvenog sustava”, kaže Ćorušić. No, kako to postići, ima li dovoljno novca u zdravstvenoj blagajni čak i ako postoji međuresorsko suglasje? Odgovara kako vjeruje da bi 21,9 milijardi kuna, koliko tvrdi aktualni ministar da ima u blagajni, trebalo biti dovoljno za njegovu održivost, ali istodobno se pita znamo li za sve postojeće dugove, za koje se tvrdi da nisu veći od 2,8 milijardi kuna. Ćorušić sumnja da bi to moglo biti blizu 4 milijarde, ali to neće znati dok ne zaviri u zdravstveni novčanik.
“No, bez obzira na stanje financija, organizacijske promjene sustava sigurno će se naći u HDZ-ovu programu”, kaže Ćorušić. Dodaje kako se, među ostalim, namjerava smanjiti broj pratećih agencija i zavoda.
“Hrvatska agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu postoji godinama, povećava se broj zaposlenih, a hrvatske bolnice i dalje nemaju akreditaciju. Previše trošimo i na zavode za javno zdravstvo. Osim Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, svaka županija ima po jedan zavod, što nije potrebno”, kaže Ćorušić.
Pitamo nije li to onda centralizacija javnog zdravstva, a on odgovara kako umjesto zavoda mogu postojati podružnice s potpunom decentralizacijom medicinskog upravljanja.
“Nitko me ne može uvjeriti da ministar Varga ili bilo koji drugi ministar zna bolje kakva je stvarna situacija, primjerice, u Babinoj Gredi od onih koji tamo žive i rade. Nedavno smo analizirali rad HZZO-a koji radi baš na takvom principu. Ima podružnice, a ne dodatne zavode po županijama. Zbog toga su njihovi troškovi 0,91 posto ukupnog proračuna HZZO-a, što je dobro, i tu smo puno bolji od nekih tranzicijskih zemalja EU. Riječju, potrebna nam je decentralizacija medicinskog upravljanja, jer lokalna samouprava ima pravo, uz suglasnost Ministarstva zdravlja, uvažavajući epidemiološku sliku svoje županije, intervenirati u sustav na svojoj razini”, objašnjava Ćorušić.
(...)