Lidija Kralj vjerojatno je, iza Ane Ugarković, a zajedno s Tomislavom Špićekom, najpoznatiji hrvatski TV chef.
Magazin Svijet u čaši proglasio je 2005. godine gospođu Kralj Kuharom godine; svakodnevno je, osim što nastupa “U istom loncu”, gledamo i u Dukatovim reklamama, a njezin je restoran, malostonska Kapetanova kuća, već dugo, dugo vremena jedna od rijetkih stvarnih gastronomskih institucija južnohrvatske rivijere.
Iza tako očiglednog uspjeha krije se, međutim, dramatična životna priča.
Lidija Kralj nije s Pelješca. Rođena je u sjevernoj Hrvatskoj, a na Pelješac je došla nakon što se udala za Antu Kalja, vlasnika Kapetanove kuće. Kada je Ante Kralj umro, njegova supruga, pridošlica na Pelješcu, ostala je odgovorna za restoran, kao i za sasvim pristojni hotel Ostrea (ostrea znači kamenica).
Gospođa Kralj, gotovo sama na gotovo nepoznatom terenu, izvrsno je odradila svoj posao: Kapetanova kuća, čini mi se, posluje vrlo dobro.
Ovaj restoran na malostonskoj rivi posjetio sam dvaput u posljednjih trinaest mjeseci. Oba puta izvan turstičke sezone, u vrijeme ručka, i oba puta restoran je bio sasvim ugodno popunjen, iako je sve prije nego jeftin.
Vrhunsko - iz mora
Kuhanje u Kapetanovoj kući vrlo je jednostavno, znatno bazičnije od televizijskog kuhanja gospođe Kralj.
To je i logično, budući da se Kapetanova kuća oslanja na što jednostavniju prezentaciju vrhunskih sastojaka iz mora.
Jedne nedjelje početkom svibnja - padala je kiša - morali smo sjediti unutra te smo ručak počeli s očekivano fantastičnim, posve živim kamenicama, a za glavno jelo uživali smo u uistinu izvanrednom šaragu na gradelema. Vitrinom s ribama dominirala je, pak, golema, izložbeno vrijedna kirnja.
Prije više od godinu dana, kada smo mogli sjediti na terasi, jeli smo, među ostalim, očito nezaboravne (kad ih se sjećam nakon toliko vremena) minijaturne lignje i riblju mliječ.
Svježa, živa, aromatična, bogata hrana u Kapetanovoj kući, koja se priređuje tako da se što više istaknu temeljni okusi ribe, školjka, rakova i beskrajno slatkog povrća, spada među uistinu vrhunske gastronomske užitke koje uopće možemo zamisliti u Hrvatskoj.
Vinska karta ne prati, nažalost, razinu hrane. Kapetanova kuća nudi uvjerljivo previše crnih, teških peljeških vina, koja samo maskiraju, a katkad i uništavaju okuse i teksturu riba i školjki.
Svježina okusa
Okej, pojedini pelješki vinari piju plavac za doručak, pa piju plavac uz kamenice, pa piju plavac valjda čak i uz sladoled, ali siguran sam da većina ljudi koji nisu s Pelješca ne žele miješati gusto crno vino s oštrigama i šanpjerom.
Izbor bijelih vina relativno je slab, dok se pjenušac, ako se dobro sjećam, ne toči na čaše.
No, Kapetanova kuća spada u svega nekoliko naših restorana u kojima svježina i autentičnost bazičnih okusa lokalne hrane bacaju u drugi plan sve moguće prigovore.
KAPETANOVA KUĆA
Hrana: 4/5
Ambijent: 4/5 (terasa), 3/5 (interijer)
Vinska lista: 2,5-3/5
Kreditne kartice: sve