Nema lobija, nema nepotizma, nema rivalstva, osim kad su pjesnici u pitanju, bio je zaključak neslavno propale tribine koja je početkom tjedna organizirana u Profil megastoreu.
Igrom slučaja, u tjednu kad je tribina i održana, sintagmu “rivalstvo dvaju hrvatskih pisaca” prenijeli su brojni svjetski mediji. Razlog - ugledni 78-godišnji novozelandski pisac C. K. Stead pobijedio je na natječaju Sunday Timesa za kratku priču. Žiri, čiji su članovi bili Hornby, A. S. Byatt te Kureishi, jednoglasno je odabrao priču “Čovjek prošloga doba” koja govori o rivalstvu pisaca Tomislava Buljana i Marija Ivande. Laureatu je uručena i nagrada od 25 tisuća funti, popriličan novac i za svjetske prilike.
Pisac, ovdašnjim čitateljima poznat po romanima “Svi posjetitelji na obalu!”, “Makutu”, “Srce nema ništa s tim, Katherine” i “Zvao sam se Juda”, tvrdi da ne može precizno odgovoriti zašto je odabrao baš Hrvatsku za mjesto radnje.
- Priča se u mojoj glavi otpočetka razvijala kao hrvatska priča. Svidjela mi se i ideja da je radnja dislocirana od Novog Zelanda, gdje bi čitatelji neprestano spekulirali o tome govori li o stvarnim ljudima i tko su oni. Hrvatska mi je poslužila i za posebnu, živopisnu scenografiju, što mi je jednako važno kao radnja i likovi. Što se tiče same teme, svaki je pisac osjetio rivalstvo, zavist, natjecanje, pa čak i zloću. Književnost nije natjecanje, ali neizbježno uključuje i taj element - kaže Stead koji je domaću zadaću pripreme za pisanje pošteno odradio. Detalje potrebne za priču izvlačio je iz sjećanja s putovanja u Hrvatskoj.
- Više sam puta bio kod vas. Prvi put kad je 1997. objavljen moj roman ‘Svi posjetitelji na obalu!’ Drugi put kad sam se pripremao za pisanje romana ‘Talking about O’Dwy-er’, koji je dijelom smje-šten u Hrvatsku, i treći kad je 2007. godine iza-šao ‘Zvao sam se Juda.’
Pisac se priprema i za novo putovanje na ove prostore pa će sredinom svibnja biti gost Festivala europske kratke priče i spisateljske rezidencije u Zadru. C. K. Stead se nadobivao nagrada. Primjerice, odlikovan je i Redom Novog Zelanda, najvišim državnim odličjem u svojoj domovini, koji imaju samo dvadeset živih nositelja. Na pitanje kako to da se prijavio i je li se nadao pobjedi, odgovara kako je nije očekivao.
- Osjećao sam da sam napisao dobru priču koja ima šansu, ali bio sam iznenađen kad sam dospio u širi izbor, osupnut kad sam odabran za uži izbor i presretan kad sam dobio nagradu.