Mi nešto uočimo, poput modrice na licu ili drugačijeg, sumnjivog ponašanja djeteta, međutim, dijete nemamo kamo uputiti. Zato što nemamo psihologa. Ne samo da nemamo psihologa u školi ili u gradskom Domu zdravlja, nego ga nema u cijeloj županiji! Da, postoji protokol koji možemo primijeniti, sumnju na nasilje dužni smo prijaviti policiji i nadležnom Centru za socijalnu skrb. No, svi jako dobro znamo da protokol predugo traje i da dijete još dugo ostaje u spomenutoj obiteljskoj okolini i tu kreće pakao. Treba nam terapijski rad u školi kao instituciji u kojoj djeca provode većinu vremena! A za taj rad nemamo stručnjaka!”
Vrlo izravno iznijele su to pedagoginja Branka Lazor i socijalna radnica Elvira Kiš Miklečić, obje djelatnice Osnovne škole Ljudevita Modeca u Križev...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....