Tržnice su naša tradicija i nematerijalna kulturna baština, pojmovi su koji su prošlih dana izgovarani u istoj rečenici s računom i tržnicom. Tradicija i kulturna baština obično su ono čime se ponosimo, a u ovom bi slučaju to bio stil kupovanja na tržnici, sitno cjenkanje, odabir voća, prevrtanje glavica salate ili nekog paradajza i, na kraju, poklonjena jabuka koju trgovac velikodušno ubaci u vrećicu. I nedostatak računa. Jer račun nije naša tradicija i kulturna baština. A i ne očekuje se od nekoga tko blagajnu drži u džepu iz kojega vadi svežnjeve novčanica i uzvraća kusur.
Račun je grozna stvar, podsjeća na obavezu plaćanja, svjedoči o prisutnosti Ministarstva financija i cijelom nizu prijetnji za onoga tko ga je izdao, ali je i jedini razlog za varljivi osjeć...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....