Kad bi se 1992. dalmatinski studenti vraćali kućama, put je išao sasvim obilazno, autobusom preko Rijeke. Nije se moglo preko Plitvica, to su držali Srbi, a često ni preko Bosiljeva. Ako bi bila bura ili jači artiljerijski napad, prema Zadru se moglo samo brodom.
Brodska linija od Rijeke do Splita ne bi ni stala u Zadru ako bi kapetan procijenio da je previše opasno. To što je na snazi bila opća opasnost nije značilo puno, jer je na zadarskom području u to doba većinu vremena bilo proglašeno stanje opće opasnosti. Napad je mogao doći u bilo kom trenutku, iz daljine je dolazila potmula grmljavina artiljerije na koju se više nitko nije obazirao.
Oko jedan u noći brod bi nas iskrcao u Zadru, u mrklom mraku, jer je grad bio zamračen kako bi napadačima bilo teže ciljati civiln...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....