Petog dana potrage za nestalim članovima posade potopljenog tegljača Bourbon Rhode pod zapovjedništvom Šibenčanina Dine Miškića (40) u vodama Martiniquea stigle su loše vijesti.
Za razliku od trojice spašenih mornara, dvojice Ukrajinaca i jednog Rusa, potraga za ostalih deset članova i kapetanom se nastavila, a tijekom jučerašnjeg dana u nemirnim je vodama Atlantika, koje je uzburkao uragan Lorenzo, pronađeno beživotno tijelo jednog od nestalih. Tužnu vijest priopćila je kompanija, ne želeći pritom otkriti identitet osobe čije je tijelo pronađeno jer ih je to zamolila utopljenikova obitelj. Potraga za ostalih deset članova posade, pod budnim okom Regionalnog centra za traganje i spašavanje, nastavlja se kako iz mora tako i iz zraka, a u nju se uključila i francuska fregata Ventose s helikopterom Pantera.
Očajna majka
“Ova je tragedija pogodila sve djelatnike Bourbona, koji izražavaju iskreno žaljenje i podršku. Potraga se intenzivno nastavlja kako bi se pronašli svi nestali. Vrlo smo zahvalni svim spasiteljima, regionalnom centru za spašavanje i kriznom timu, koji neumorno sudjeluju u akciji”, priopćio je Gaël Bodénès iz Bourbona.
Tvrtka je objavila popis članova posade
Sinoć je Dnevnik Nove TV došao do informacije da član posade potonulog tegljača Bourbon Rhode čije je tijelo pronađeno u ponedjeljak u Atlantskom oceanu, nije 39-godišnji kapetan Dino Miškić, za kojim potraga još uvijek traje.
Na Žirju, rodnom otoku nestalog hrvatskog kapetana, vlada neopisiva zabrinutost, ali i nada.
- Evo, sad sam vidio na televiziji da su pronašli još jednog člana posade, izvukli ga iz mora mrtvog, ne znam tko je, niti išta drugo. Daj Bože da su Dino i drugi članovi posade u splavi za spašavanje. Jer ako su u splavi, ima nade, a ako nisu... strah me je i pomisliti. Tko zna gdje bi ih taj fortunal, ta ciklona mogla odbaciti - rekao nam je Mario Miškić, očuh nestalog kapetana.
Mario Miškić i sam je bio pomorac poput svojeg posinka Dine, “batio” je more 41 godinu, obišao cijeli svijet, bio je mornar, kuhar, timunjer, noštromo... Nema gdje nije plovio, pa i na području na kojem danas traže Dinu i posadu njegova remorkera. Zna kako je to kad se nađeš u ciklonu, s valovima visokim 15, 20, čak i 25 metara.
- Jedne smo godine, ploveći iz Finske prema Washingtonu, na pola puta prema obali Kanade upali u srce ciklona. Poklopio nas je val od 25 metara. U takvom ti trenutku preostaje samo moliti se Bogu da brod ispliva na površinu - rekao nam je Mario, koji je na Žirju, ali je u stalnom kontaktu sa snahom Marijanom i unukom u Šibeniku, s kojima je njegova supruga Natalija, Dinina majka.
- Kako je majka? Nemojte me to ni pitati, ja mislim da će ona od svega ovoga, od tuge i neizvjesnosti, umrit. Strah me za nju - zaključio je Mario, i sam zaridavši iako se do tog trenutka u razgovoru držao hrabro.
Da se Dino dokopao splavi, nada se cijelo Žirje.
- Dino je komad čovika, jak, atletski građen, među svima nama u djetinjstvu uvijek je bio najjači i najizdržljiviji, prvi u svemu. Ako itko može ovo preživjeti, onda može on. I ne samo fizički, nego i psihički, jak je i u glavi, vrhunski je momak. Uostalom, da nije takav, ne bi tako mlad postao zapovjednik, kapetan je na ovakvim brodovima, tegljačima i suplajerima, od svoje tridesete. Dakle, punih desetak godina - rekao nam je jedan od Žirjana.
Jak vjetar
U Ukrajini i Rusiji, čiji su mornari spašeni, zavladalo je djelomično olakšanje.
- Znam samo da mi je otac živ. I da je spašen. Na tom je brodu radio kao mehaničar. Nazvao me je u nedjelju i rekao mi da je na brodu Piet, da idu na kopno. Rekao je i da je potraga u tijeku. Po glasu se čulo da je jako uzbuđen zbog svega što je proživio. Nadam se da će i ostale spasiti. Nažalost, puše jak vjetar. Inače, na tim splavima bude hrane i vode za tjedan dana - rekao je sin preživjelog pomorca Igora Morozova, koji s nestrpljenjem čeka oca da se vrati u rodni Kalinjingrad. Do očeva povratka kući, svjesni su Morozovi, proći će još neko vrijeme jer se prvo mora obaviti razgovor s trojicom spašenih mornara i utvrditi sve činjenice koje su dovele do havarije. Brod kojim su otplovili prema kopnu trenutno se nalazi u Amazoni. Tegljač Bourbon Rhode imao je tehničkih problema još 17. rujna, kada je doplovio u luku u Las Palmasu. Danima su intenzivno radili na zavarivanju.
- Upravo zbog problema koji su uočeni na Kanarskim otocima, Morozov kao stručnjak nije napustio brod, nego je s posadom poslan preko Atlantika u Gvineju, u koju je trebao stići 3. listopada. Međutim, očito su ti problemi, zbog kojih je varenje trajalo danima, stigli na naplatu kad je brod uletio u nevrijeme, pa je došlo i do otkazivanja motora te prodora vode u brod - otkriva za Jutarnji izvor upućen u havariju u vodama Martiniquea.
Da kompanija u čijem je vlasništvu potonuli brod ne posluje kako treba, ispričao je za portal Morski.hr jedan upravitelj stroja iz Rijeke, koji je na potonulom brodu, koji je sagrađen u Singapuru, proveo 2009. godinu. Dok je on upravljao pogonskim strojem, brod je bio star tri godine te je “imao previše kompliciranu propulziju s dva azimuta i površna dokovanja, što su možebitni uzroci tragedije kojoj je prethodilo prevrtanje”. Pritom je podsjetio da je prije 12 godina Bourbon Dolphin u vlasništvu iste kompanije potonuo u Škotskoj nakon tri dana, a tijekom priprema za izvlačenje poginulo je osam od 15 članova posade, uključujući i kapetana te njegova maloljetnog sina.
“Brod je napušten organizirano, odlukom kapetana i časnika”
Vijesti prate i u šibenskoj Udruzi pomorskih kapetana i časnika. Nadu im ulijeva podatak što je troje članova posade spašeno i pronađeno u splavi za spašavanje - ukrajinskih mornara, kao što je, izgleda, i većina članova posade broda kojom je zapovijedao hrvatski kapetan.
- To bi značilo da je brod napušten organizirano, odlukom kapetana i časnika. A u spasilačkoj splavi ima dovoljno hrane i vode da se može preživjeti i više od deset, čak 15, 20 dana. Tu je i oprema za preživljavanje, nož, oprema za ribolov, kako se ne bi ovisilo samo o energetskim pločicama, ogledala za signalizaciju, kako bi se mogli davati signali spasilačkim zrakoplovima i helikopterima koji pretražuju to područje - rekao nam je Branko Skorić iz Udruge pomorskih kapetana, koji ističe da nam sada preostaje samo - čekati. (Z. Pilić)