Nakon emotivnog istupa u Hrvatskom saboru u kojem je govorila o mučnom iskustvu s hitne gdje su joj kiretažu obavili bez anestezije, Mostova Ivana Ninčević Lesandrić za HTV je objasnila što ju je ponukalo na tako iskren nastup te je li joj bilo teško svoju intimu iznijeti javno.
- Naravno da jest. I to nije bilo samo moja odluka, nego i suprugova, da ja želim o tome javno pričati. Nisam znala hoće li to biti u ovom mandatu, ali danas je bila prilika. Morala sam progovoriti, zbog drugih žena. Ako ovime pomognem samo jednoj ženi da joj se to sutra ne dogodi, puno sam napravila.
Tijekom obraćanja u Saboru za vrijeme rasprave o opozivu ministra Milana Kujundžića, Lesandrić je opisala svoje iskustvo s hitne pomoći gdje je završila nakon spontanog pobačaja u trećem mjesecu trudnoće.
- Poštovani ministre, s obzirom na tisuće i tisuće potpisa u peticiji, ako ni otvoreno pismo upravo vama, nije pomoglo da ih doživite i reagirate, ja ću pokušati iz osobnog iskustva.
Tamo sam otišla kao i svaki građanin koji uredno plaća zdravstveno, s punim povjerenjem. Dočekalo me, rekla bih, 15. stoljeće, mislim da je tada bilo puno bolje. Svezali su mi ruke i noge i započeli proces kiretaže. Na živo, bez anestezije. Dakle, struganje maternice, unutarnjeg organa, na živo, bez anestezije. To je bilo 30 najmučnijih minuta u mom životu. Ja bih vam svaku sekundu mogla prepričati jer je trajala vječnost. To je 30 minuta ponižavanja svake žene od tisuće žena koje su potpisale peticiju i koje su to doživjele. To je ponižavanje svake žene koja sada upravo leži na ginekološkom stolu i ponižavanje svake žene koja će u budućnosti nažalost to doživjeti. Što vi mislite, da nije jednoj ženi dovoljna činjenica de je izgubila dijete nakon trećeg mjeseca trudnoće i emocionalni stres, još me moraju na Hitnoj dodatno fizički doslovno iskasapiti i uništiti?, rekla je u Saboru.
Kad je ušla u prostoriju gdje će joj obaviti kiretažu, nije znala što očekivati.
- Kad sam ušla u prostoriju prvo mi je bilo čudno to što su me svezali. Nisu mi objasnili zašto. Mislila sam da je to za zaštitu, ako se trznem, jer mi je bilo logično da će mi umrtviti taj dio tijela. Bol je bila sve jača i jača, postalo je neizdrživo. Upitala sam dokad će to boljeti i kada će početi djelovati nešto. Rekli su mi da je ovo jedini način na koji to mogu učiniti. Sestre su odbrojavale, držale me za ruku, one su s ljudske strane napravile sve što su mogle, prepričava svoje šokantno iskustvo Lesandrić.
Kad je došla kući, krenula je pretraživati po internetu da vidi je li sve doista moralo tako izgledati.
- Išla sam vidjeti je li moguće da mi se to dogodilo. Tek tada sam doznala da postoji i peticija, kiretaža bez anestezije, čitala sam o iskustvu neke gospođe, i da je već pisano otvoreno pismo Vladi i ministru, tek tada sam ostala šokirana. Odlučila sam progovoriti o toj temi, jer vidim da nitko od političara ne želi komentirati. A ja sam željela da ministar Kujundžić to čuje, jer to je njegov resor. Moje pitanje je vrlo jednostavno i zahtijeva vrlo kratak i jasan odgovor i, molim vas, nemojte prebacivati krivicu na doktore i sestre jer oni su odradili odličan posao. Njihovu mogućnost određujete vi, a ne oni, nitko ovdje nema opravdanja i moje pitanje zahtijeva vrlo jasan odgovor - namjeravate li ovo promijeniti i kada?', upitala je Lesandrić ministra Kujundžića.
Ministar Kujundžić joj je odgovorio da suosjeća s njom zbog gubitka djeteta te je zatražio dokumentaciju da provjeri o čemu se radi. Za peticiju na internetu kaže da nije nikad čuo.