RIJEKA - Atmosfera za veliki radnički prosvjed u Rijeci na Trgu 128. Brigade, odmah uz Korzo, zahuktavala se već od jutra – iz razglasa su treštale „borbene“, u rasponu od sindikalne himne („Gdje nema rada, nevolja vlada…“), preko „Maljčika“, čiju ironijsku oštricu danas doživljavamo u sasvim drugačijem kontekstu, pa do TBF-a koji su se iskristalizirali kao savršen soundtrack za sve nevolje u koje je naša „mlada demokracija“ sama sebe uvaljala.
Već oko 11 sati na Korzo se počela slijevati rijeka ljudi iz Trećeg maja, koji su krenuli u mimohod iz škvera, tisuće njih, neki i zajedno s članovima svojih obitelji. Bili su u „civilnoj odjeći“ jer im je poslodavac zabranio iznošenje „trliša“ s logom brodogradilišta. S prozora su ih znatiželjno promatrale službenice u obližnjim uredima.
Već prije podneva pridružili su im se i radnici drugih sektora, najviše njih iz Ine – bilo je tu sindikata energetike, turizma, trgovine… Priključili su se i studenti Tehničkog i Filozofskog fakulteta. Pet tisuća ljudi ujedinilo se pod egidom „Zajedno smo jači“.
Među prosvjednicima bio je i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel koji je, iako sam nije održao govor, zaradio veliki aplauz okupljenih. Treći maj postao je samo simbol sveopćeg radničkog nezadovoljstva, a prosvjed je nadišao problematiku same brodogradnje i podignut je na opću razinu.
U pet do podneva nekoliko tisuća ljudi zviždukom je „pozdravilo“ premijerku Jadranku Kosor koja bi ove srijede teško mogla odabrati broš koji bi oraspoložio okupljenu masu.
Predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ana Knežević bila je vrlo konkretna u najavi sljedećih akcija - Rijeka je, kako kaže, samo prva stepenica. Štrajk solidarnosti u cijeloj Hrvatskoj u trajanju od sat vremena priprema se za 23. travnja, a 1. svibnja, na Praznik rada, prosvjedovat će se u svim većim gradovima. Ako Vlada, koju proglašavaju direktnim krivcem za ovakvu situaciju, ništa ne poduzme, Ana Knežević za kraj svibnja najavila je generalni štrajk kojim će paralizirati cijelu državu.
- Vlada je rekla da nemamo zbog čega prosvjedovati. Preko 300 tisuća nezaposlenih, više od milijun umirovljenika od kojih je preko 75 posto na granici minimuma egzistencije. U posljednjih godinu dana 52 tisuće ljudi ostalo je bez posla. Više od 70 tisuća ljudi radi, a ne dobiva plaću. Imamo 90 tisuća mladih na Zavodu za zapošljavanje bez ijednog dana radnog staža, a pitanje je kada će i da li će dobiti posao - rekla je Ana Knežević.
Treći maj ne smije pasti, bila je poruka svih govornika. „Spasimo brod i posadu, mijenjajmo kapetana“, „Tuđe nećemo, škver ne damo“, samo su neki od transparenata koji su se vijorili zajedno sa sindikalnim zastavama svih boja.
Bauk socijalističkog samoupravljanja, kojim neki pokušavaju demonizirati plan radnika da sami preuzmu upravljanje Trećim majem, čini se da kod nikoga više ne pali. Samoupravljanje se iz današnje perspektive tisućama radnika čini kao jedina slamka spasa, pa su odaslane poruke i drugim tvrtkama da se ugledaju na Trećemajce.
- Ovaj brod koji tone sigurno nisu gradili Trećemajci nego nesposobna bagra koja se zaštitila zakonom da ne možemo doći do Markovog trga. Ako padne Treći maj, mi nemamo razloga ovdje ostati. Proizvodnja je jedino što može zadržati studente i inženjere - poručio je okupljenima Zoran Knežević, student Tehničkog fakulteta u Rijeci, a podršku je iskazao i predstavnik plenuma Filozofskog fakulteta.
Čitav sat govora sindikalista protekao je u apsolutno nenasilnoj atmosferi, uz salve aplauza i povike odobravanja, a svaki spomen Vlade dočekan je zvižducima.