Ako već ne možete bez društvenih mreža, zapamtite: Facebook u četiri ujutro užasno je loša ideja

Jednom u prošlosti valjalo je prvo na pisaćem stroju otipkati rukopis. Zatim biste rukom unijeli korekcije i, ako ste bili bolesni pedant, otipkali ga još jednom učisto. Tih nekoliko stranica priče, humoreske, eseja, ogleda, kritike, putopisa, reportaže, crtice ili poetskog zapisa o zavičaju donijeli biste nakon toga u redakciju i u smjernoj tišini spustili pred nekog užasnog, mrzovoljnog tipa u trapericama i prsluku s mnogo džepova, kakvi su u to doba bili omiljeni među novinskim urednicima i ribolovcima. Taj bi vas jedva pogledao prije nego što bi uzeo crni flomaster i stao bezobzirno, sadistički križati vaše lijepe rečenice. “Ovo ti je glupo”, rekao bi ljutito. “Ovo ništa ne valja”, dodao bi gnječeći opušak u prepunoj pepeljari. “Ajde, ovo može proći”, procijedio bi nevoljko, upravo ...