Kao i što se očekivalo, dugogodišnja pulska aktivistica Dušica Radojčić kandidirala se za gradonačelnicu Pule na idućim lokalnim izborima, a kandidaturu je istaknula prvog dana proljeća.
Time je, zastupajući platformu Možemo, ušla u „ring” s još dvije kandidatkinje – Elenom Puh Belci iz IDS-a te Sanjom Radolović iz SDP-a, ali i Mirkom Jurkićem iz HDZ-a te Goranom Matićem iz Radničke fronte. Svakako će uz njenu kandidaturu ovo biti vrlo zanimljiva izborna utakmica u najvećem istarskom gradu koji nikad nije imao toliko žena koje pretendiraju na mjesto gradonačelnice.
-Vaša se kandidatura očekivala i dugo čekala. Što vas je ponukalo na to da se politički angažirate?
-Dvadeset godina sam se borila za zaštitu javnog interesa, za pravednije i održivije prostorne politike, protiv pljačke i privatizacije javnih dobara, za uključivanje građana u odlučivanje, odgovornost vlasti i ekološku održivost i u tome stekla veliku lokalnu prepoznatljivost. Vladajuća stranka u Puli i Istri nije imala i nema sluha za to, pa sam odlučila ideje i vrijednosti koje sam zagovarala kao aktivistkinja realizirati putem politike. Do pojave Možemo! u Hrvatskoj nije postojala politička opcija koja bi se bavila tim temama, pa je odluka bila logična. Politike Možemo! sadrže nevjerojatni transformativni potencijal za naše društvo i ne bih si oprostila da ih ne pokušam ostvariti i u svojoj Puli. Predstavljati interese građana Pule bio je i ostao moj posao i trenutno u Puli nema nikoga tko bi mi mogao konkurirati predstavljajući interese građana ovog grada. Nitko me dvadeset godina nije uspio zastrašiti ili kupiti da bih od toga odustala. Tako da sada samo mijenjam metodu borbe za iste ciljeve.
Odluka o kandidaturi uslijedila je nakon što sam se uvjerila da smo u Puli izgradili snažnu lokalnu grupu koju čine ljudi koji su i ostat će principijelni oko vrijednosti koje zastupamo i koji su spremni za dugoročno djelovanje. Radi se o ljudima koji po prvi puta ulaze u politiku, poput mene, s entuzijazmom zbog ideje koju Možemo! predstavlja. Energija i optimizam koji izaziva stranka Možemo! je čudesna, svakodnevno mi prilaze ljudi svih generacija koji žele biti dio te priče. Zajedno možemo promijeniti način upravljanja gradom i Pulu pretvoriti u grad na koji ćemo svi biti ponosni, grad koji živi na moru, poticajan za zeleno poduzetništvo, pravedan, s kvalitetnim javnim uslugama, koji brine za slabije članove društva, uključiv, s najvišom kvalitetom okoliša, te grad u kojem će mladi htjeti ostati. Želim podići standarde političkog djelovanja, upravljanje učiniti otvorenim i transparentnim, uključiti građane u odlučivanje i dokazati da politika može biti časan posao.
Već niz godina ukazujete kao aktivistica na mnogobrojne probleme ovoga grada. Koliko je taj angažman urodio plodom?
Svih dvadeset godina rada u udruzi za zaštitu okoliša sam na dnevni red politike, kako lokalne tako i nacionalne, stavljala teme i probleme koji bi inače završili "pod tepihom". Bila sam glas građana, informirala ih i educirala o njihovim pravima i podržavala njihove inicijative kojima su si nastojali osigurati pravo na zdrav život i okoliš. Postala sam najsnažniji glas u Istri u obrani prava javnosti na sudjelovanje u odlučivanju o svojem okolišu.
Vodila sam i sudjelovala u brojnim uspješnim lokalnim i nacionalnim zagovaračkim kampanjama, npr. zaštitili smo pulski Lungomare od izgradnje stambenih zgrada i lociranja novog pročistača u šumi, prikupljanjem potpisa za referendum sačuvali smo hrvatske autoceste, izgrađene javnim novcem, od privatizacije, naše more zaštitili smo od eksploatacije nafte, zdravlje stanovnika očuvali smo od još jedne termoelektrane na ugljen u Plominu, očuvali smo Park grada Graza u Puli od betonizacije.
Uvijek sam bila za, a i u budućnosti ću podržavati, investicije koje osim profita vlasniku, donose korist i podizanje kvalitete života u zajednici. Osim zagovaračkog angažmana, posebnu pažnju posvećivala sam stvaranju nedostajuće sudske prakse s područja zaštite okoliša, smatrajući da prava javnosti na informiranje i sudjelovanje ostaju samo na papiru ako se kod njihovog kršenja građani ne mogu osloniti na djelotvorno pravosuđe. Stoga sam u ime udruge i u suradnji s građanima i drugim okolišnim organizacijama pokrenula više sudskih sporova, od koji su neki uspješno privedeni kraju - dva u slučaju golf igrališta u dolini rijeke Mirne podno Motovuna i dva u slučaju kamenoloma u Marčani.
U Društvenom centru Rojc imala sam i još uvijek imam istaknutu ulogu u osmišljavanju i uspostavljanju modela upravljanja u kojem su uključeni korisnici. Taj inovativni model upravljanja javnim dobrima izaziva interes i izvan Hrvatske, a meni je posebno bitan jer se primjer Rojca, odnosno nadzor javnosti nad upravljanjem javnim dobrima i uslugama, može primijeniti i na druge javne institucije i poduzeća, onemogućavajući neučinkovitost, korupciju i klijentelizam. Dokazali smo da se tijela javne uprave mogu biti dobri gospodari kad su pod kontrolom javnosti.
Taj sam model pokušala uspostaviti i u Županijskom centru za gospodarenje otpadom Kaštijun, koji je doživio financijski i okolišni fijasko, ali, unatoč javno izrečenim obećanjima, IDS nije pristao na uvođenje javnog građanskog nadzora. Rad na svim tim temama omogućio mi je da razvijem kapacitete u različitim područjima javnih politika, što će mi biti jako korisno u daljnjem radu.
Što očekujete od kampanje? Počela je već za vas dosta prljavo.
S obzirom na to da smo najveća prijetnja ikad stranci koja je na vlasti 30 godina, očekujem njihovu prljavu kampanju. Ona je, kao što ste i sami primijetili, već počela, prelazeći granice pristojnosti. Stranački botovi i trolovi predano rade svoj plaćenički posao na društvenim mrežama lažima i uvredama. Spremna sam na to uzvraćati i dvostruko - ali istinom i bez vrijeđanja. Objektivno izvještavanje novinara često je ugroženo izdašnim financiranjem lokalnih vlasti pojedinih medija.
Naša će kampanja biti čista i korektna, što je u skladu s našom namjerom da podignemo standarde političke komunikacije. Naši Možemovci u Saboru već neko vrijeme pokazuju kako.
Na čemu ćete inzistirati ako pobijedite?
Na podizanju učinkovitosti rada gradske uprave, suzbijanju svih oblika korupcije, u omogućavanju jednostavnog javnog uvida u svaku potrošenu kunu javnog novca, u zaustavljanju investitorskog urbanizma i podizanju kvalitete gradnje i javnih sadržaja, na poštenim javnim nabavama, na uvođenju odgovornosti za rad i rezultate u javnim poduzećima, onemogućavanju rasipnosti i neracionalnog trošenja javnog novca. Sredstva koja će se tako uštedjeti preraspodijelit će se u socijalne i obrazovne programe, za poboljšanje kvalitete i priuštivosti javnih komunalnih usluga, a neophodnu pomoć pružit ću poduzetnicima nastradalima zbog pandemije. Cilj mi je grad koji je privlačan za život i poslovne investicije, u kojem više nikada neće biti potrebna stranačka iskaznica za posao i napredovanje. Pozitivno gospodarsko okruženje stvorit ću drugačijom politikom raspolaganja nekretninama u vlasništvu grada jer su one veliki potencijal gospodarskog razvoja.Treba unaprijediti obrazovanje, našu najveću šansu, poticati istraživanja i inovacije i pripremiti gospodarstvo za zelenu budućnost. Tako stvorene nove prilike omogućit će stabilna zaposlenja i bolje uvjete rada od dosadašnjih privremenih te slabo plaćenih poslova u turizmu i ugostiteljstvu.
S kime ćete politički surađivati?
Razgovaramo s Novom ljevicom i Orahom, s njima postoji partnerstvo na nacionalnoj razini. Koalicije dolaze u obzir samo sa strankama s kojima dijelimo iste vrijednosti, tako da ni IDS ni stranke političke desnice neće nikada doći u obzir.
Dosta često u istupima govorite o propadanju starog dijela Pule. Kako to riješiti kada znamo da se radi o privatnom vlasništvu, a vlasnici nisu dovoljno imućni da obnove svoje domove?
Centar Pule, najvećeg grada jedne od najrazvijenijih hrvatskih županija, izgleda jadno, oronule fasade, napušteni poslovni prostori, krnji prostori između zgrada nastali bombardiranjem Pule u 2. svjetskom ratu - od popodnevnih zimskih sati to je sablasno mjesto. Propast Uljanika i pandemija dodatno su naglasili propadanje. Ne radi se samo o problemu fasada, radi se o ljudima i poduzetnicima koji žive iza njih. Najprije treba vratiti život u centar Pule podizanjem kvalitete života u njemu. Obnova treba uključivati ne samo fizičku nego gospodarsku i društvenu dimenziju. Pod društvenom mislim na javne prostore koje treba čuvati i unaprjeđivati kako bi stanovnici imali mjesto za druženje, a da ne moraju ništa kupiti ni konzumirati. Poduzetnicima koji su pogođeni pandemijom treba pomoći. Grad je vlasnik mnogih poslovnih prostora u centru pa se povoljnim cijenama najma i ciljanim sadržajima koji su potrebni stanovnicima, a ne samo turistima, može oživjeti Ulica Sergijevaca, Kandlerova i devet uspona prema Kaštelu. Ciljanim mjerama mogu se potaknuti male trgovine, lokalni proizvodi, različiti servisi, usluge i kulturni sadržaji, koji će oživjeti stari grad cijele godine. Treba omogućiti uvjete stanovanja u gradu koji će privući sve kategorije stanovnika, od povoljnih cijena najma do infrastrukture i sadržaja. Zgrade u vlasništvu Grada treba obnoviti, te ponuditi otkup ili zamjenu stanova koji bi se onda obnavljali. Grad je vlasnik mnogih stanova koji doslovno propadaju, a u njima i dalje žive ljudi. Posljedica je to nepostojanja bilo kakve stambene politike u gradu. Stambenom politikom trebala bi se poticati javna stanogradnja kako bi se povećao javni stambeni fond, koji bi onda omogućio prihvatljive najamnine po imovinskom kriteriju. Znamo što se dešava zbog turističkog iznajmljivanja, teško je pronaći stan za cjelogodišnji najam, a cijene su postale previsoke za prosječna primanja. Prije svega treba napraviti cjelovitu evidenciju nekretnina u vlasništvu Grada, popis imovine, s podacima o stanju i dosadašnjem načinu raspolaganja, planom kupovine novih dobara i potrebnim financijskim sredstvima za obnovu kao i mogućnostima korištenja europskog novca. Na temelju tih podataka možemo zacrtati ciljeve koji se žele postići i potom ih u fazama i na temelju mogućnosti planski ostvarivati. Sve drugo je isprazna manipulacija velikim riječima o obnovi fasada koju slušamo već 10 godina.
Vrlo često govorite i o Muzilu. Zašto ste protiv turizma na tom području?
Nisam protiv turizma na tom području nego protiv pretvaranja cijelog područja od 170 hektara, prekrasne očuvane zelene oaze s tri strane okružene morem, u turistički resort s golfom i apartmanskom izgradnjom, te koncesijama na pomorsko dobro u trajanju od 99 godina. Radi se o neokolonijalističkom projektu gdje se najvrednije područje uz more želi oduzeti ne samo građanima nego i lokalnoj upravi. Zašto i Pula ne bi imala svoju Puntu Corrente ili Marjan poput Rovinja ili Splita? Netaknutu prirodu na Muzilu možemo sačuvati. Povijesnu i graditeljsku baštinu prezentirati, a u izgrađenim i napuštenim zonama i objektima omogućiti korištenje, ali uz prethodnu javnu raspravu s građanima o željenom pravcu razvoja i koristima koje bi kao zajednica od toga željeli postići. Muzil treba postati dio grada i na njemu omogućiti sadržaje koje su stanovnicima Pule potrebni.
Kako riješiti pitanje Kaštijuna? Nakon vašeg ukazivanja na onečišćenje oglasili su se da onečišćenja nije bilo. Kako to komentirate?
Često ono što nam poručuje uprava Kaštijuna pobijaju činjenice. Svatko se u to može sam uvjeriti na internetskim stranicama gdje se objavljuju satne i dnevne vrijednosti emisija u zrak s Kaštijuna. Satne vrijednosti vrlo opasnih lebdećih čestica PM 2,5 prekoračuju se gotovo svakodnevno, a dnevne vrijednosti su od početka 2021. do polovine ožujka bile prekoračene čak 17 cijelih dana. Iz Kaštijuna se pravdaju da u godišnjem prosjeku nema prekoračenja. Tamo gdje postoji odgovorna javna uprava, nakon nekoliko sati prekoračenja emisija lebdećih čestica odmah se obavještavaju stanovnici jer su te čestice opasne za plućne i srčane bolesnike. Da bi se umanjila politička šteta, jer Kaštijun je politički projekt protiv kojeg su građani s pravom prosvjedovali godinama, uključujući i mene i Zelenu Istru, ne govore nam istinu, pritom se neodgovorno igrajući s našim zdravljem.
Rješavanje problema Kaštijuna naš je prioritet, to je naša ljudska, a ne samo politička odgovornost. Problemi koje Kaštijun stvara - emisije onečišćujućih tvari, nepodnošljivi smrad i nekvalitetno gorivo iz otpada nisu karakteristike svojstvene tim postrojenjima, u drugim državama ona rade bez poteškoća. Premda se ne slažemo ni s lokacijom ni s tehnologijom, na što sam upozoravala tijekom dugogodišnje kampanje Zelene Istre, držimo da bi nas danas preskupo koštalo zatvarati Kaštijun i graditi nekakvo novo postrojenje. Problem se može riješiti, a u najkraćim crtama evo i kako: otpad primati samo u količinama i sastavu kakav se može obraditi, a za to su potrebne precizne instrukcije komunalnim poduzećima iz cijele Istre i zatim kontrola ulaznog sastava otpada. Svako komunalno poduzeće koje dovozi smeće na Kaštijun mora preuzeti svoj dio odgovornosti za njegov sastav. Novim probnim radom treba utvrditi koji je minimum količina biorazgradivog komunalnog otpada koji omogućava rad postrojenja kao i potrebno vrijeme zadržavanja otpada kako bi se dobili optimalni rezultati i proizvodnja kvalitetnog goriva iz otpada, a samim tim i točan dnevni i godišnji kapacitet postrojenja.
Rad postrojenja treba uskladiti s okolišnom dozvolom jer trenutno to nije slučaj. Prikupljanje otpada treba uskladiti sa zakonom - građanima se mora omogućiti odvajanje biorazgradivog otpada na kućnom pragu i organizirati njegovu obradu. Nemogućnost odvajanja biorazgradivog otpada glavni je razlog pojave neugodnih mirisa na Kaštijunu, a ujedno građanima povećava cijenu preuzimanja miješanog komunalnog otpada.