Ministar zdravlja Siniša Varga hrvatski sustav zdravstva smatra iznimno kvalitetnim. Uzimajući u obzir da se po glavi stanovnika na zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj troše 472 eura godišnje, izjavio je, zdravstvo je ocijenio s 4,7. - Na preostalih 0,3 do čiste petice radimo, no to ćemo teškom mukom steći - rekao je Varga koji smatra da je hrvatski sustav zdravstva pri samom vrhu Europske unije, gdje se u prosjeku po glavi stanovnika za zdravstvo izdvaja 2171 euro godišnje.
Potroši pa saniraj
Iz takve izjave ministra moglo bi se zaključiti da kreatori zdravstvenih sustava diljem Europe mogu mnogo toga naučiti od Hrvatske kako bi sa što manje novca svojim građanima mogli ponuditi što sveobuhvatniju i kvalitetniju uslugu. No, takav bi zaključak bio potpuno pogrešan, za početak zato što sustav o kojem Varga govori košta više od iznosa koji je spomenuo.
Dr.sc. Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu koja se bavi analizom sustava zdravstva i njegovih financija kaže da ne može ući u trag i dokučiti porijeklo ministrova iznosa od 472 eura po glavi stanovnika.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje lani je, prema njihovu financijskom izvješću, na zdravstvenu zaštitu potrošio 21,4 milijarde kuna, a podijeli li se taj iznos na 4,3 milijuna zdravstveno osiguranih stanovnika Hrvatske, riječ je o trošku od 661 eura po glavi stanovnika, 189 eura više od ministrove procjene.
Varga je pak, potvrdili su nam neslužbeno u Ministarstvu zdravlja, koristio brojku iz računice pripremane za izdvajanje HZZO-a iz riznice u kojoj je na broj stanovnika dijelio samo prihod HZZO-a od doprinosa za zdravstvo. Sustav troši više, ali to ne plaća odmah pa se kreira dug koji se potom plaća kroz sanacije zdravstva na koje je od 1994. do 2014. utrošeno 16,9 milijardi kuna.
Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu izračunao je na temelju podataka za 2010. godinu da hrvatski građani iz vlastitog džepa na zdravstvo troše još između 3,5 i 4 milijarde kuna godišnje, što je oko 120 eura po glavi stanovnika. Točnija procjena potrošnje na zdravstvo po stanovniku u Hrvatskoj, iz privatnih i javnih izvora, iznosi 784 eura godišnje, odnosno 5927 kuna, gotovo dvostruko više nego što je u svojoj procjeni istaknuo ministar Varga.
Slaba utjeha
Varginu ocjenu kvalitete zdravstvene usluge Vehovec smatra paušalnom te pretpostavlja da je ministar vjerojatno htio reći da je iznos koji Hrvatska izdvaja za zdravstvo mali i da sektor zapravo odlično funkcionira uz budžet kojim raspolaže. - To je ipak slaba utjeha - kaže.
Prema ljestvici European Health Consumer Index koja mjeri kvalitetu zdravstvene zaštite iz percepcije korisnika, dakle pacijenata, ističe Vehovec, Hrvatska je plasirana na 19. mjesto od ukupno 34 zemlje. Ministar je tu poziciju ocijenio kao plasman pri vrhu. Vehovec kaže da nije loš.
- Rezultati nisu loši u odnosu na količinu i način financiranja zdravstvene zaštite. Logično je očekivati da bi se uz veća izdvajanja za zdravstvenu zaštitu njezina kvaliteta još povećala. Međutim, u situaciji kad je zemlja bez višegodišnjeg ekonomskog rasta, onda nema tog dodatnog novca nego je potrebno novac koji se izdvaja iz javnih i privatnih izvora što racionalnije koristiti - kaže Vehovec.
- Hrvatska za zdravstvenu potrošnju ukupno izdvaja 7,8% BDP-a. Budući da se BDP smanjuje, smanjuje se i količina novca koji se izdvaja za zdravstvo iz javnih izvora.
Zbog toga nužno dolazi do laganog povećanja izdataka za zdravstvo iz privatnih izvora koje poznajemo pod nazivom privatna zdravstvena potrošnja ‘iz džepa’ ili iz privatnog zdravstvenog osiguranja. Izdaci ‘iz džepa’ čine pretežiti dio zdravstvene potrošnje iz privatnih izvora (oko 95%), dok su izdvajanja stanovnika za privatna zdravstvena osiguranja vrlo mala - kaže Vehovec koja očekuje da će se privatni izdaci za zdravstvene usluge s vremenom sve više povećavati.
Liste za čekanje
Iznos novca kojim građani kroz doprinose financiraju zdravstveni sustav i način na koji se taj novac troši doveli su do toga da je na listama čekanja za dijagnostičke preglede više od pola milijuna ljudi, odnosno 11,1 posto stanovnika Hrvatske koji preglede koji se plaćaju iz obveznog doprinosa čekaju dulje od pola godine, odnosno 200 dana. Mjesečno se 400 tisuća ljudi upisuje na listu za preglede.
Bolnice čija je potrošnja već nekoliko godina pod povećalom ističu da im kronično nedostaje osnovnih materijala za rad. Hrvatski zdravstveni osiguranici čekaju i na oko 680 tisuća medicinskih postupaka. - S takvim rezultatima ocjena 4,7 bila bi realna samo ako je 10 najveća ocjena - komentirao je bivši ministar zdravstva Darko Milinović.
Da novac koji Varga smatra dovoljnim za pokrivanje potreba zdravstvene zaštite nije dovoljan misli li je se zadržati na istoj paleti usluga svjedoči i činjenica da HZZO liste čekanja ne može riješiti tako da one pacijente koji ne mogu doći na red u javnim ustanovama pošalje na pregled kod privatnika.
Četvrtina plaća
Naime, po cijenama koje je HZZO spreman platiti za pojedinu medicinsku uslugu, a koje umjerava s prihodom kojim raspolaže, malo kome je profitabilno raditi i pacijenti bi u privatnoj zdravstvenoj ustanovi trebali barem sufinancirati uslugu iz džepa.
Nestić i Vehovec, znanstvenici koji analiziraju financije zdravstvenog sustava, već nekoliko godina ističu da hrvatsko zdravstvo tehnološki zaostaje kad je riječ o broju aparata za magnetsku rezonancu ili aparata za mamografiju te broju skenera za kompjutoriziranu tomografiju.
Pritisak na snižavanje cijene medicinske usluge u hrvatskom javnom zdravstvu dugoročno dovodi do smanjenja kapaciteta zdravstvenih ustanova za investicije i ne daje dobru perspektivu. Posljedično, 600 hrvatskih liječnika zatražilo je dozvole za rad u inozemstvu.
Za 4,28 milijuna stanovnika Hrvatske zdravstveni doprinos plaća 1,36 milijuna njih koji su zaposleni, odnosno četvrtina stanovnika. Oni će HZZO-u iduće godine kroz doprinose uplatiti 17 milijardi kuna za zdravstvo, što znači da hrvatski radnik prosječno godišnje za javno financiranje zdravstva uplati oko 12 tisuća kuna.
Pri tome, prema računici kalkulatora plaća stručnog časopisa RRif, oni koji zarađuju pet tisuća kuna neto mjesečno godišnje za javno zdravstvo izdvajaju 12,8 tisuća kuna, oni s mjesečnom neto plaćom od 10 tisuća kuna za zdravstvo godišnje daju 30 tisuća kuna.
Plaćanje zdravstvenog doprinosa legalno izbjegavaju poduzetnici i obrtnici koji prijavljuju minimalnu plaću, a troškove života pokrivaju iz dobiti svojih poduzeća, na što plate porez na dobit od 20 posto.
KOMENTAR VIKTORA VRESNIKA Odličan sustav samo za zdrave
Za 472 eura godišnje, koliko po glavi stanovnika izdvajamo za zdravstvo, imamo bolje rezultate od puno bogatijih zemalja, kaže ministar zdravlja Siniša Varga. Točno? Nažalost ne, ako uspjehom ne smatramo već samu činjenicu da zdravstveni sustav postoji.
Ono što zabrinjava u prvom koraku, ministrova je pogrešna matematika. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u Hrvatskoj je u lipnju 2014. bila 8024 kuna. Prosječni hrvatski građanin iz takve plaće svakog je mjeseca za zdravstvo izdvojio 1203 kune, što je 14.436 kuna godišnje po (prosječnom) osiguraniku. Iz doprinosa se, zbog realne ravnoteže plaća, ubere ukupno nešto više od 17 milijardi kuna godišnje. Po glavi stanovnika, svih, ne samo zaposlenih, to bi bilo otprilike 600 eura, ali kada nitko ne bi plaćao dopunsko zdravstveno osiguranje.
Prezaduženo, s manjkom stručnjaka, pogrešno raspoređenim bolnicama, s lošim sustavom nabave, ali i s kroničnim nedostatkom osnovnih materijala za rad, naše je zdravstvo daleko od zdravoga, nimalo blizu europskom vrhu koji ministar Varga spominje. Upravo zato ono je jedan od najvećih izazova s kojim se dosad morala suočiti svaka vlada nakon izbora. Ministar Varga brzo je, čini se, uskočio u uobičajenu matricu hrvatskih neuspješnih ministara - kad je shvatio da neće uspjeti popraviti sustav, proglasio ga je jednim od najboljih u EU. Tko vjeruje, vjerojatno je zdrav.
(Viktor Vresnik)