Prosječan Hrvat za zdravstvenu zaštitu godišnje, prema računicama Maje Vehovec s Ekonomskog instituta, potroši oko 730 eura, ili više od 5500 kuna. Iako je to otprilike iznos prosječne neto plaće u Hrvatskoj, malo je tko zadovoljan kvalitetom usluge koju mu pruža naš zdravstveni sustav.
Zdravstveni je sustav, upozoravaju i u Svjetskoj banci, jedan od najvećih gutača proračunskog novca i jedan od uzroka poveće proračunske rupe. Ukupna potrošnja za zdravstvo u Hrvatskoj doseže 7,8 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što našu zemlju svrstava u vrh ljestvice EU, posebno kada se uspoređujemo s ostalim novim članicama. Od ukupnih javnih izdataka u Hrvatskoj, čak 17,7 posto, pokazuju podaci Svjetske banke, odlazi na zdravstvo, što je iznad prosjeka EU, u kojoj zdravstvo “jede” 15,6 posto javnih izdataka.
Neodrživ proračun
Veliki izdaci za zdravstvo opterećenje su za proračun. U ovogodišnjem je proračunu, primjerice, za Ministarstvo zdravlja izdvojeno nešto manje od 23,9 milijardi kuna, što je više od 18 posto ukupnih proračunskih izdataka. Kako sada stvari stoje, a s obzirom na nepokrivene dugove bolnica, ni taj iznos neće biti dovoljan da začepi poveći jaz koji vlada između prihoda i rashoda u zdravstvenom sustavu.
U posljednje tri godine proračunski izdaci za zdravstvo povećani su za oko dvije milijarde kuna. Naime, proračun za Ministarstvo zdravlja 2012. je iznosio oko 21,9 milijardi kuna. Usporedba s ranijim godinama vrlo je teško izvediva, budući da je sadašnje Ministarstvo zdravlja bilo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, što znači da se, osim zdravstvenim sustavom, bavilo i socijalom. Ipak, stručnjaci upozoravaju da potrošnja koju Hrvatska ima za zdravstvo nije održiva. Glavnu prepreku tome čini - nedostatak novca.
Pomoć iz proračuna
- Zdravstvo troši više od svojih prihoda. Proračun za 2012. kaže da su doprinosi iz zdravstvenog osiguranja iznosili 16,7 milijardi kuna, a u 2013. su bili skoro milijardu kuna manji zbog smanjenja stope s 15 na 13 posto. Za 2014. je predviđeno 16,8 milijardi kuna zbog ponovnog povećanja stope na 15 posto - ističe Vehovec.
Dodaje kako su daljnji izvori prihoda za zdravstvo dopunsko zdravstveno osiguranje, od kojeg se prikupi oko dvije milijarde kuna, i privatni izvori, koji u zdravstvo ubrizgavaju 3,5 do četiri milijarde kuna godišnje. No, čak ni s tim zdravstvo nikako da dođe na zelenu granu.
- Središnji proračun uvijek mora namiriti par milijardi kuna koje zdravstvu nedostaju za ovakav način poslovanja i za širinu zdravstvene zaštite koju imamo - poručuje Vehovec.
Ne čudi stoga što su se upravo izdaci za zdravstvo našli u fokusu predstojećeg rebalansa proračuna, drugog po redu u ovoj godini.
Problematične nabave
Cijelu situaciju teško održivog sustava komplicira i činjenica da je Hrvatska uvrštena u Proceduru prekomjernog deficita, mehanizam koji je EU osmislila za članice koje muku muče sa zdravljem svojih javnih financija. Jedna od važnih stavki u bolesničkom kartonu hrvatskih javnih financija je upravo zdravstveni sustav.
Pojednostavljeno rečeno, ministar financija Boris Lalovac od svog kolege iz zdravstvenog sustava očekuje da kreira reforme kojima bi se smanjili nabujali izdaci zdravstva. Iako Lalovac ne govori u kojim segmentima zdravstvenog sustava se mogu postići uštede, analitičari obično ukazuju na bolnice kao na područje koje vapi za reformama. Upravo je u bolnicama, kako kaže Vehovec, puno neracionalnosti.
S druge strane, naši sugovornici iz zdravstvenog resora kažu kako se kod njih više nema na čemu štedjeti. Ističu i da im iz Ministarstva nikada nisu rekli na čemu da srežu troškove. Jedna od težih bolesti hrvatskoga zdravstva koje se često spominju su i javne nabave. Stoga je pokretanje nadzora i revizije niza natječaja za nabavu opreme u bolnicama, u koje se ljetos upustio ministar zdravlja Siniša Varga, iznenadilo mnoge.
Na udaru istražitelja, podsjetimo, našlo se 18 natječaja za nabavu opreme u desetak hrvatskih bolnica. Sumnje su govorile da su natječaji u njima naštimani za pojedine ponuđače, u prilog čemu su govorile točne specifikacije uređaja, koje ispunjavaju oni pojedinih proizvođača.
Patnja pacijenata
U Ministarstvu vjeruju da su time poslali poruku da se propisi moraju poštovati. Uvjereni su i da će tako ostvariti značajne uštede u sustavu zdravstva. Upravo u reviziji javnih nabava vide značajnu reformu u resoru.
No, već sada je jasno da to neće biti dovoljno i da će zdravstvo prije ili kasnije morati posegnuti za cijelim nizom reformskih mjera koje će njegovo poslovanje postaviti na održive temelje.
Sve to možda i najbolje oslikava zatvoreni krug u kojem se nalazi hrvatsko zdravstvo: s jedne strane, za zdravstvo, u usporedbi s drugima, izdvajamo puno, ali, s druge strane, ni ti iznosi, s obzirom na demografske trendove i neracionalnosti u poslovanju, nisu dovoljni da pokriju troškove. Deblji kraj u cijeloj priči izvlače pacijenti.
Komentar Roberta Bajrušija:
Puno novca ni za kakvu uslugu
Najmanji je problem to da zdravstveni sustav troši više nego što zarađuje. Hrvatska je prema Ustavu definirana i kao socijalna država, a to podrazumijeva pravo svih na sve vrste zdravstvenih usluga. Koje su zbog sve modernijih medicinskih metoda sve skuplje u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj.
Zato nije čudan frapantni podatak da svaki zaposleni godišnje za zdravstvo izdvoji oko 730 eura ili više od 5500 kuna, što je otprilike iznos prosječne neto plaće u Hrvatskoj, a opet malo je tko zadovoljan kvalitetom usluge koju mu pruža naš zdravstveni sustav.
A kako bi i bili kada četiri petine tog novca odlaze za plaće blizu 60.000 zaposlenih, održavanje gomile nepotrebnih bolnica u malim sredinama, koje opstaju iz političkih razloga (kao i najmanje 200-tinjak općina i polovica županija), i u takvom je sustavu normalno da košta kao svetog Petra kajgana, a istovremeno često nema dovoljno materijala za operacije ili trudnice rađaju u nehumanim uvjetima.
Zdravlje ne smije postati biznis jer će tada siromašniji građani biti obespravljeni, ali zdravstveni sustav se mora urediti na temelju ekonomske logike. Ili će se odrezati gangrenozno tkivo ili će kolabirati cjelokupni sustav.